Na vijest da je umrla Vesna Babić – Hodović prva pomisao mi je bila na hladno rano zimsko popodne posljednje ratne godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu kada je branila magistarski rad ogrnuta zimskim kaputom kraj hladnog radijatora.
Neizmjerne energije, predanosti nauci, nastavi i edukaciji, nemirnog istraživačkog duha i raskošnog inovacijskog talenta nastavila je put sjajne univerzitetske profesorice na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu sa visokom reputacijom u državnim i regionalnim okvirima na naučnom području marketinga.
Do doktoriranja 2001. bila je asistentica na mom predmetu Međunarodni marketing. Pored suradnje u nastavi radili smo na nizu istraživačkih projekata, a 2014. godine smo zajednički uredili knjigu Osnovi marketinga III izdanje.
Draga osoba koja je imala istančan smisao za procjenu osobnosti i znanja svakog studenta, ali i ljudi sa kojima je surađivala. Uglavnom smo djelili ista mišljenja o ljudima koje smo poznavali samo što je ona i pozitivne i negativne sudove izražavala daleko snažnijim emocijama.
Uz profesora Tihog i druge kolegice i kolege obilježavali smo Vesnina obiteljska dostignuća, useljavanje u novi stan, rođenje Lejle i Mirze, ali i dijelili brige oko Senadovog zdravlja.
Generacijama studenata, asistenata i mlađih suradnica i suradnika bila je uzor univerzitetske profesorice. Sjećanja na nju ostaju živa, ne samo zbog poštovanja koje je zaslužila svojim radom i prijateljstvom, nego i zbog toga što znači za budućnost sredine kojoj je posvetila svoj život – primjer hrabre, kreativne i neumorne naučnice koja je živjela ekonomsku nauku i u njoj nalazila motivaciju da mlade ljude učini uspješnijim, a naše društvo boljim mjestom za život.
Njenoj majci Dragici, mužu Senadu, kćerci Lejli, sinu Mirzi i porodici iskreno saučešće.
Počivala u miru i sjećanjima onih koji je vole i poštuju.
FB: Anto Domazet
