Kada piše svoju ”Tužbalicu mira” daleke 1516. godine, europski teolog i humanist Erazmo Roterdamski objavljuje da rat odgovara parazitima, svodnicima, razbojnicima, ubojicama, kukavicama, imbecilima – drugim riječima, svekolikom ljudskom otpadu. Ne samo zbog toga već i zbog britke ironije kojom šiba sve ratne huškače, ovo je njegovo djelo završilo među knjigama koje je Katolička Crkva zabranila.
Danas, pet stoljeća nakon toga, u poruci povodom proslave 52. godišnjice Svjetskog dana mira koji se slavi 1. siječnja, poglavar Katoličke crkve papa Franjo obraća se tom erazmovskom svekolikom ljudskom otpadu u manifestu koji polazi od vjerskih učenja, ali završava u općoj, humanističkoj poruci svijetu.
Tradicionalna Papina poruka ovoga puta reflektira tešku svjetsku krizu, krizu do koje je dovela loša politika i loši političari. U tekstu se, ne samo u metaforičkom stilu već i eksplicitno, potiče adresat ove poruke – svjetska javnost na borbu za opće vrijednosti čovječanstva na koje se u ovom globalnom kaosu zaboravlja.
I to nije samo načelna, opća poruka o zlima politike i političara: ”Svaka obnova izbornih funkcija, svaka najava izbora, svaka etapa javnog života”, kaže papa Franjo, ”predstavlja priliku za povratak izvorima i referencama koje inspiriraju pravdu i pravo. U ovo smo sigurni: dobra politika je u službi mira; ona poštuje i promiče fundamentalna ljudska prava”.
Nisu slučajno spomenuti izbori, jer će baš sljedeće godine europska politika doživjeti najveći izazov u svibnju kroz izbore za Europski parlament u Strasbourgu. Zato i Papa spominje poimence sve oblike i sve poroke politike, od korupcije do ksenofobije.
Ti poroci politike proizlaze iz nesposobnosti političara, i iz lošeg funkcioniranja političkih institucija. Oni miniraju kredibilitet u institucije i političke sustave, slabe ideal ”autentične demokracije”, sramota su javnog života i dovode u opasnost socjialni mir. Uzrok tomu Papa vidi u korupciji, u njenim višestrukim oblicima neopravdanog prisvajanja javnih dobara ili instrumentalizacije ljudi ne u interesu ”općeg dobra”, već parcijalnih i osobnih interesa.
Posebno je akcentirano, među porocima, nepridržavanje pravila zajednice, nezakonito bogaćenje, opravdanje vlasti iskazivanjem sile i s izgovorom ”državnog razloga” (čitaj: državnog interesa), ponavljana pojava ksenofobije i rasizma.
Među političke poroke spadaju i negiranje brige za naš planet, neograničena eksploatacija prirodnih resursa zbog brzog profita i prezir prema onima koji su prisiljeni na egzil.
Bit će nam jasno zašto to Papa kaže kada znamo da se Vatikan aktivno uključio u borbu za Marakeški globalni dogovor o migrantima i da je aktivan u međunarodnoj diplomaciji i u Ujedinjenim nacijama ne samo u pitanju migranata već i borbe za spašavanje zemlje od klimatskih promjena koje se uzrokovali baš ovi poroci o kojima Papa govori.
Štoviše, dodaje Papa, ”živimo u klimi nepovjerenja koje raste u strahu od drugoga ili od stranaca, u zabrinutosti od gubitka svojih prednosti, što se manifestira i na političkoj razini kroz ponašanja zatvaranja prema drugima ili nacionalizama koji dovode u pitanje ono bratstvo za kojim ovaj naš globalizirani svijeta ima toliku potrebu”. I dodatno, Papa stigmatizira one koji pripisuju najranjivijima, migrantima uzroke svih zala.
Mir je, kaže papa Franjo, sličan nadi o kojoj govori pjesnik Charles Péguy, poput nježnog cvijeta koji pokušava procvasti među kamenjem nasilja. Vlastoljubivost, težnja za vlašću po svaku cijenu dovodi do zloporaba i nepravdi. Politika je fundamentalno sredstvo za izgradnju građanskog društva i ako je oni koji je obavljaju ne doživljavaju kao službu ljudskom kolektivu, može postati sredstvo represije, pa čak i uništenja.
Netko bi mogao optužiti Papu za lijevi radikalizam, jer su jasni parametri njegove poruke: zlo je u korumpiranoj politici i političarima, onima koji vole vlast radi moći koju im ona donosi, zlo je u ksenofobiji, rasizmu i nacionalizmu, u odbijanju pomoći migrantima, u zagađivanju koje vodi klimatskoj katastrofi.
Zato treba politiku shvatiti ozbiljno, na sve četiri razine njene artikulacije: lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj u potrazi za općim dobrom vlastite sredine, vlastite nacije i cijelog čovječanstva.
Dobra politika, kako ju prikazuje papa Bergoglio, promiče sudjelovanje članova društva u svim njenim artikulacijama, a posebno mladih, koji mogu izgubiti nadu u budućnost ako je vršenje vlasti isključivo u interesu privilegiranih.
Papina osuda političke kaste je nedvosmislena, a baš te kaste, da bi sačuvale svoju vlast, svode mir na ravnotežu sile i straha. Ratovi, prijetnje, eskalacija i proliferacija oružja suprotstavljene su javnom moralu i potrazi za slogom među ljudima.
”Neodrživi su svi politički govori koji smjeraju optuživanju migranata za sva zla i oduzimanju nade siromašnima”, jer se mir zasniva na poštovanju prava i općeg dobra.
Papin apel za mir polazi od onoga što i Erazmo Roterdamski piše u svom manifestu mira – mir nije odsustvo rata, mir je stanje duha. Papa potkrepljuje svoj apel citatima iz Biblije, pozivom na vjerske autoritete, ali je njegov smisao poruka onima koji vladaju da odbace poroke loše politike i da se založe za opće dobro.
Prije osam stotina godina jedan je redovnik – Remigio dei Girolami napisao temeljno djelo o općem dobru koje se spominje kao prvi kamen u razvoju humanizma: opće dobro možemo ostvariti samo kao građani. Zato je ostao poznat po uzrečici: Si non es civis, non es homo (Ako nisi građanin, nisi čovjek).
U ovome slučaju kao građani koji odbacuju ksenofobiju, rasizam, nacionalizam i prezir prema migrantima i siromašnima – poruka je to koju bi morali ozbiljno shvatiti oni koje je inficirao virus vlastoljublja.
AUTOR: DAMIR GRUBIŠA
autograf.hr
