ANALIZA:70 % javnih nabavki u BiH sakriveno od očiju javnosti!
Koliko se pojam “javne nabavke” uopšte može koristiti u BiH s obzirom na obim netransparentnih javnih postupaka u našoj zemlji. Otkrivamo da li će biti usvojen novi Zakon o javnim nabavkama te zašto Savjet ministara i dalje ne usvaja Izvještaj Agencije o javnim nabavkama u BiH?
(Autor: Elvir Padalović – Buka)
Korupcija poprima neslućene dimenzije u Bosni i Hercegovini. Da je situacija i više nego dramatična pokazuju i najnoviji podaci Udruženja građana “Tender” iz Banjaluke o transparentnosti javnih nabavki u našoj zemlji. Naime, prema istraživanju ovog udruženja učešće netransparentnih postupaka nabavki, provedenih putem direktnih sporazuma, konkurentskih zahtjeva i pregovaračkih postupaka bez objave, u ukupnoj vrijednosti potpisanih ugovora, dostigao je rekordan procenat i u svjetskim razmjerama od oko 70%!
Drugim riječima, 70 posto svih konkursnih postupaka koji podliježu Zakonu o javnim nabavkama, skriveno je od očiju javnosti, i dešava se, prostim rječnikom govoreći, ispod “žita”.
Podaci su veoma konkretni.
”Od oko 4 milijarde KM, koliko se procjenjuje godišnje trošenje u ukupnim nabavkama roba, usluga i radova od strane ugovornih organa, u prošloj godini putem jedino transparentnih otvorenih postupaka oglašeno je u Sl. glasniku BiH 6.376 nabavki, na osnovu kojih je potpisana ukupna vrijednost ugovora od 1.213.632.286,80 KM, što predstavlja učešće od samo 30% ukupno utrošenih sredstava u javnim nabavkama, čime je doveden u pitanje i sam naziv „javnih“ nabavki” kaže za BUKU Igor Vukajlović iz Udruženja Tender.
Imajući u vidu činjenicu da se cijene u potpisanim ugovorima, po provedenim netransparentnim, u odnosu na jedino poštene otvorene postupke, koji se jedine i javno oglašavaju, dodatno uvećavaju od 20 do 60%, onda se sa pravom može konstatovati enormno učešće korupcije i do 800 miliona KM godišnje!
U kojoj mjeri korupcija u BiH iz godine u godinu bilježi rast, najbolje potvrđuje podatak iz Izvještaja Agencije za javne nabavke za 2008. godinu u kome je učešće otvorenih postupaka u vrijednosti ukupnih ugovora bilo čak 91%! Dakle, te godine je skoro svaki proces javne nabavke na neki način bio javnosti dostupan i vidljiv.
Izvršni direktor Centra za zastupanje građanskih interesa Damir Mehmedbašić se slaže da ukoliko je 70% javnih nabavki skriveno od očiju javnosti, onda ih i ne možemo zvati javnim nabavkama.
”Očigledno se radi o privatnim nabavkama vladajuće političke kaste, ali za naš novac. Država u kojoj živimo je već odavno privatizirana. a legitimitet joj na izborima daje klijentela uvedena u razna prava, koju vlastodršci ponosno nazivaju “stabilnim biračkim tijelom”. Da se ne lažemo, lično ne vidim dovoljno kapaciteta i ljudskih resursa koji bi mogli donijeti neki značajniji zaokret i čini mi se da ćemo još barem nekoliko mandata biti taoci ovakvih društveno-političkih odnosa” smatra Mehmedbašić.
Igor Vukajlović dodaje da je zbog smanjene transparentnosti i neučešća dovoljnog broja ponuđača u protekloj godini 1.879 ili 37,5 oglašenih javnih nabavki otvorenim postupkom moralo je biti poništeno zbog nepostojanja dovoljnog broja kvalifikovanih ponuđača.
Prema mišljenju Srđana Blagovčanina, izvršnog direktora organizacije Transparency International BiH jedan se dio problema odnosi na činjenicu što je došlo do dizanja cenzusa za obavezujući otvoreni posutupak što je posljedično otvorilo dodatan prostor za cijepanje iznosa i netransparentost u procesu provođenja javnih nabavki.
“Naravno da su izmjene zakona kojim su povećani iznosi za otvoreni postupak bile vođene isključivo privatnim interesima i to jeste problem jer je to dovelo do povećanja korupcije” kaže za BUKU Blagovčanin.
Drugi problem, smatra Blagovčanin, odnosi se na potpuno nezakonito izuzimanje pojedinih nabavki od primjene Zakona o javnim nabavkama, kao što je recimo bio slučaj Andrićgrad, kada je Vlada potpuno nezakonito izuzela taj slučaj od primjene Zakona o javnim nabavkama.
Damir Mehmedbašić kaže da najveću odgovornost za pljačku od oko 800 miliona KM, koliko godišnje pojede korpucija snose građani što dozvoljavamo da se našim novcem upravlja na netransparentan i neodgovoran način.
Prema njegovom mišljenju, svako pojedinačno misli da je “neko drugi odgovoran” i “nikada ne polazimo od sebe, a ukoliko sami ne preuzmemo odgovornost i sami sebi ne pomognemo, niko drugi nam neće pomoći”. Potrebno je, kaže on, raditi na stvaranju “kulture postavljanja pitanja”.
“Svi mi znamo ko su naše komšije kojima odgovara ovakva situacija i znamo da su to po nekom stereotipu uglavnom naši najveći Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, novokomponovana gospoda i veliki vjernici koji nemaju vremena za razgovor o problemima, ali nam možda mogu pomoći ako ne daj Bože gdje “zapne”. No mi smo zapeli odavno i u momentu kad mislimo da nam je stvarno potrebna pomoć, uglavnom je već kasno.Radnici traže odgovorne tek kad se ne isplate plaće ili kad je firma pred zatvaranjem. To nije odgovorno ponašanje. Ovdje se ne radi o nekakvoj velikoj revoluciji, riječ je o našoj intimnoj pobuni, postavljanju pitanja na pravim mjestima i o realnom sagledavanju konkretnih, mogućih koraka koje potrebno preduzeti da bi nam stvarno bilo bolje. Ukratko, ukoliko želimo od drugih da budu odgovorni, potrebno je prvo sebe da preispitamo” smatra Damir Mehmedbašić.
Kao ključne razloge za sve organizovaniju pljačku novca poreskih obveznika i građana, Igor Vukajlović vidi u izvjesnim normativnim manjkavostima i nejasnoćama, ali prije svega u neprimjerenom i nezakonitom postupanju ključnih institucija, naročito Agencije za javne nabavke, a potom Ureda za razmatranje žalbi i Suda BiH, što je, kako navodi, presudno uticalo na ohrabrivanje i podsticanje neodgovornih pojedinaca u ugovornim organima i ponuđačima sklonih korupciji, da se raznim mahinacijama i zloupotrebama pri provođenju konkretnih predmetnih nabavki bave i koruptivnim radnjama.
“U prilog svemu navedenom ide i činjenica da se nalazimo u 2013. godini, a da Savjet ministara nije našao za shodno da razmotri i usvoji Izvještaj Agencije za javne nabavke za 2011. godinu.” kaže za BUKU Vukajlović.
U Udruženju građana “Tender” pretpostavljaju da do usvajanja Izvještaja Agencije nije došlo i zbog “negativnih parametara koji bi mogli iritirati javnost i time značajnije otežavati donošenje novog Zakona o javnim nabavkama čiji je nacrt sačinila upravo Agencija”.
Predloženi Zakon o javnim nabavkama ne obezbjeđuje potrebnu transparentnost
Odgovornost za katastrofalno stanje u procesu javnih nabavki leži na političkim partijama koje obavljaju vlast i pojedincima na najodgovrnijm funkcijama, smatra Blagovčanin, jer bez njihovog pokroviteljstva i učešća politička korupcija u ovolikoj mjeri ne bi ni mogla biti prisutna.
“Prije svega potrebno je usvojiti odgovarajući Zakon o javnim nabavkama. Zatim osigurati adekvatno funkcinisanje insititucija za provođenje tog zakona i naravno svih ugovrnih organa koji provode javne nabavke. Da bi se to ostvarilo potrebna je politička volja koja će omogućiti proces reforme. Nažalost svjedoci smo da predloženim paketom zakona, među kojim je i Zakon o javnim nabavkama se ustvari dodatno udaljavamo od rješenja.” smatra Blagovčanin.
Podsjećamo da je u posljednjih 5 godina u Parlamentarnoj proceduri pokušavano značajnije usvajanje izmjena i dopuna postojećeg, kao i donošenje novog Zakona o javnim nabavkama, ali bez konkretnog rješenja. Prema nezvaničnim saznanjima BUKE, novi Zakon o javnim nabavkama neće još biti razmatran u Savjetu ministara, upravo zbog manjkavosti na koje upozorava nevladin sektor.
”Ponuđena rješenja u dosadašnje tri verzije Zakona nisu dovoljno kvalitetna i kao takva ne mogu da obezbijede potrebnu transparentnost u oglašavanju, a time i poželjnu konkurentnost, neophodnu veću efikasnost u provođenju postupaka, adekvatniju pravnu zaštitu i odgovornost učesnika, a što bi sve moglo imati za posljedicu još neracionalniji odnos prema trošenju javnih sredstava” navodi za BUKU Igor Vukajlović.
Prema mišljenju Damira Mehmedbašića adekvatna zakonska regulativa može pomoći, ali transparentnost javnih nabavki, kao i pravičnost prilikom odabira se neće osigurati nikakvom regulativom.
”Ovo je više pitanje vrijednosti, kulture i odgoja. Pored izgradnje kapaciteta sudova, tužilaštava i donošenja Zakona kojima bi se trebalo regulisati procedure, potrebno je da s manje truba, zurli i fanfara, aktivno gradimo međusobno povjerenje i da iz temelja, promijenimo odnos prema onome što je naše, zajedničko. Upravo kroz prizmu aktivne društvene odgovornosti bi trebalo da se ogledaju patriotizam i emotivni odnos prema vlastitom narodu, naciji, etnicitetu.” zaključuje Mehmedbašić.
Kontaktirali smo i Agenciju za javne nabavke BiH ali nam je rečeno da je direktorica Agencije Đinita Fočo, koja je jedina ovlaštena za izjave za medije, na bolovanju.
Međutim od samog početka u toj Agenciji ističu kako postojeći Zakon ima znatna ograničenja, čijim otklanjanjem bi ova oblast bila značajno unaprijeđena. Njihov stav je da mnogi kritikuju Agenciju, a da ni ne znaju koje su joj nadležnosti. “Zakon o javnim nabavkama BiH je definisao nadležnosti Agencije za javne nabavke i kroz izvještaje o radu jasno se može vidjeti da izvršavamo sve svoje zadaće u skladu sa dodijeljenim nadležnostima”, kazala je ranije za medije direktorica Fočo.
U agenciji Tender ponudili su i svoju vlastitu verziju Zakona o javnim nabavkama za koji smatraju da bi sadašnje učešće korupcije u javnim nabavkama bilo svedeno na iznos ispod 5%, čime bi se godišnje moglo uštediti i više od 600 miliona KM.
”To neminovno upućuje da bi svako razuman, odgovoran i dobronamjeran u ovoj državi, kome je javni interes iznad pojedinačnog, morao da podrži predloženu verziju Tendera, a nadamo se da bi isto bilo izuzetno prihvaćeno i od strane EU” zaključuje za BUKU Igor Vukajlović.
Podsjetimo da je Savjet ministara usvojio Strategiju razvoja javnih nabavki za period 2010 – 2015. godina iako je poznato da ne postoji sporazum između dva entiteta oko institucionalnog ustrojstva javnih nabavki. Između ostalog, Bosna i Hercegovina se obavezala da će do 2015. godine implementirati elektronski sistem javnih nabavki koji je, prema mišljenju ekperata iz Evropske unije budućnost sistema javnih nabavki. Prema podacima iz Tendera 37,5 posto oglašenih javnih nabavki otvorenim postupkom je moralo biti poništeno zbog nepostojanja dovoljnog broja kvalifikovanih ponuđača. Na smanjenje učešća broja ponuđača, a time i konkurentnosti, u značajnoj mjeri je doprinosilo i nezakonito naplaćivanje tenderske dokumetacije, čak u 75% slučajeva, što je ponuđače nepotrebno koštalo više od 800.000 KM.
Ostale tekstove iz Rubrike Antikorupcija možete pročitati ovdje
