Analiza situacije u Siriji – Vojna kampanja “Slobodni Idlib”
Kako potvrđuju i vladini i izvori takozvane „umjerene sirijske oporbe“, sirijska vojska južno od Idliba je pokrenula veliku kampanju u oslobađanju područja južno od grada Idliba, kojega su islamistički militanti okupljeni u koaliciju „Jaish Al-Fateh“ zauzeli 28. ožujka. Naime, nakon što im je iz Turske stiglo pojačanje od oko 4 000 boraca, islamistička koalicija je s 1 000 militanata koji su već bili u okolici Idliba upala u grad, zauzela niz upravnih zgrada u sjevernim četvrtima i dok su u isto vrijeme napali položaje sirijske vojske ušli su u sam centar Idliba. Sirijska vojska i Nacionalne obrambene snage su se kasno poslijepodne povukle u južna područja od glavnog grada istoimene sirijske pokrajine i takva je situacija trajala sve do prije dva dana, kada su 14. travnja uz podršku zrakoplovstva i topništva sirijske snage krenule u oslobađanje izgubljenih područja.
Kako su islamisti zauzeli sirijski grad Idlib i hoće li dugo uživati u pobjedi?
Izvor blizak sirijskoj prozapadnoj oporbi u egzilu i islamističkim militantima na terenu, Syria Direct, piše kako su, osim što je oslobođen gotovo cijeli palestinski izbjeglički kamp Yarmouk, što potvrđuje i BBC,„snage režima jučer zauzele dva grada u južnom dijelu pokrajine Idlib“.
Kako potvrđuju i sirijska vlada i „oporba“, oslobođen je grad Kafr Najd, 10 kilometara južno od grada Idlib, a kasnije i tri kilometra sjevernije selo Nahlaya, što je za Syria Direct potvrdio Abdullah Al-Idlibi, lokalni „oporbeni aktivist“ koji izvještava za strane i oporbene medije.
Jednako tako „oporba“ priznaje „kako režim kontrolira i grad Ariha, ali i grad Jisr Al-Shughour“, što je posebno važno jer se nadzorom ova dva grada pod nadzorom drže opskrbni i komunikacijski pravci, posebice onaj koji povezuje Jisr Al-Shughour s izbjegličkim kampom Guvecci i islamističkim militantima koji se nalaze u Turskoj. Međutim, kampanja nije bila ograničen samo na područje Arihe područje i sirijska vojska je nastavila svoju ofenzivu prema selima Fayloun i Qameenas u samoj blizini grada Idliba.
Idlib Media Center piše „kako je do napredovanja sirijske došlo zahvaljujući zahvaliti zračnim udarima koje provodi sirijsko ratno zrakoplovstvo, koje je samo jučer 25 puta bombardiralo područja koja nadziru pobunjenici“.
„U zračnim napadima u utorak u gradu Saraqibu, gdje je sirijsko zrakoplovstvo bacalo barel bombe, poginulo je više od 25 ljudi. Režim bombardira grad Idlib i okolicu, te gotovo svakodnevno provodi zračne udare od kada su pobunjeničke snage zauzele glavni grad pokrajine krajem ožujka“, tvrdi aktivist prozapadne „oporbe“ Abdullah Al-Idlibi.
Sirijska vojska ne krije da se bori da povrati nadzor nad Idlibom, te potvrđuje da se u ovom trenutku neprestano bombardiraju položaji ekstremista Al Nusra Fronta u selima Sarmeen, Kafr Jalis, Fayloun, Koreen, Taftanaz i Ma'arat Misreen.
Sirijski novinar Ziad Fadel prije dva dana piše kako je počela operacija „Slobodni Idlib“, a plan bitke je u mjestu Al-Mastouma osobno došao provjeriti načelnik glavnog stožera sirijske vojske, generalAli Abdullah Ayyoub, prenosi SANA. Samo nekoliko sati nakon njegovog odlaska se krenulo s vojnim operacijama koje su dovele do zauzimanja navedenih gradova i sela. Cijelu kampanju vodi zapovjednik elitnih postrojbi sirijske vojske, Sohail Al-Hassan, koji je odmah nakon pada Idliba u ruke islamista dobio zadaću da:
1.) Protjera militante s područja Idliba i zauzme velika područja što dublje prema istoku zemlje.
2.) Spriječi mogućnost da Turska i dalje aktivno podržava militante.
3.) Onemogući prisutnost brojnih naoružanih paravojnih skupina koje bi mogle terorizirati širu regiju.
4.) Oslobodi područje i grad koji bi mogao simbolizirati pobjedu „oporbe“.
Dakle, nitko ne spori da sirijska vojska u području Idliba napreduje i da je prvi dio plana, koji je podrazumijevao presjecanje linija opskrbe islamističkih militanata, posebice onih koji vode iz Turske, uspješno proveden.
Gotovo istovremeno s napredovanjem sirijskih snaga su svi zapadni i mediji zaljevskih monarhija i u Turskoj, kao na primjer Middle East Eye,Daily Sabah, nezaobilazna Al Jazeera i drugi, krenuli s lavinom optužbi protiv sirijske vojske „da je odgovorna za uporabu barel-bombi i korištenje bojnih otrova u južnoj pokrajini Dara'a i Idlibu, što je uzrokovalo velike civilne žrtve“.
Kao dokaz se navodi izvješće koje je sastavio Human Rights Wath, udruga za ljudska prava koja se redovito javlja s ovakvim navodima kada snage islamističkih skupina u Siriji i Iraku počnu trpjeti poraz za porazom.
EA Worldview prikazuje jednu mutnu fotografiju djeteta koje je navodno pretrpjelo napad klorinom i ciritra HRW koji piše:
„U bombardiranju od strane režima je 1. travnja u Idlibu bilo više od 50 poginulih. Human Rights Watch je pregledao dokaze o kemijskim napadima i kaže kako su ljudi u blizini mjesta zračnih udara imali simptome kakve imaju žrtve izlaganja otrovnim kemikalijama, a na pronađene su i plinske boce i ostaci barel bombi s klorinom. Tri su liječnika potvrdila da su žrtve bile izložene ovim napadima. Human Rights Watch navodi da simptomi uključuju probleme s disanjem, kašalj, a žrtve su rekle da ih peku oči i grlo. U najtežim slučajevima su liječnici rekli da su pacijenti patili od plućnog edema ili tekućine u plućima. Keith Ward, neovisni stručnjak za otkrivanje učinaka kemijskih agensa u ratnim sukobima, pregledao je kliničke znakove i simptome koje je opisao Human Rights Watch i snimke žrtava iz dva napada i potvrdio da su žrtve bile izložene kemijskim agensima“.
World Bulletin u članku koji je objavljen na sam dan pokretanja ofenzive „Slobodni Idlib“ piše „kako su sirijske vlasti kršenjem globalnu zabranu kemijskog ratovanja još jednom pokazale potpunu nebrigu za ljudske patnje“.
„Nadim Houry, zamjenik HRW-a za Bliski istok i Sjevernu Afriku je rekao je da Vijeće sigurnosti Ujedinejnih naroda i sve zemlje koje su potpisnice Konvencije o kemijskom oružju trebaju snažno reagirati. Human Rights Watch tvrdi kako su fotografijama, snimkama i izjavama očevidaca dokumentirana tri kemijska napada koji su opisali da su osjetili miris klora“, piše World Bulletin, a članak je popraćenfotografijom koja internetom kruži još od 2013. jednom je služila kao „dokaz“ za napad sarinom, kojeg je također „provela sirijska vojska“, potom u više navrata u sličnim slučajevima.
Samo netko tko ne prati rat u Siriji ili netko posve naivan može povjerovati u „slučajnost“ da se medijska kampanja u suradnji s „međunarodnom“ organizacijom za zaštitu ljudskih prava uvijek pokreće gotovo istovremeno s napredovanjem sirijske vojske i porazom islamističkim militanata. To je sada primjetno u Siriji, ali i nedavno u Iraku, gdje je HRW odjednom bio „zabrinut“ zbog sudbine islamista nakon oslobađanja Tikrita i „mogućeg kršenja ljudskih prava od strane šiitskih milicija koje su zajedno s iračkom vojskom sudjelovale u oslobađanju grada“.
U Tikritu je nakon oslobođenja sigurno bilo likvidacija, pljački i paleža kuća pojedinaca koje su sami mještani prokazali da su surađivali i podržavali militante takozvane „Islamske države“. No tamo je oslobodilačku ofenzivu također pratila slična kampanja kao ova u Siriji, kojom takozvane udruge za zaštitu ljudskih prava gotovo oštrije reagiraju na navodne zločine, koji se dokazuju „izjavama očevidaca, fotografijama i snimkama“, nego na nesporne zločine kojima se otvoreno hvale ISIL, Al Nusra Front, te ostale skupine koje u Siriji još uvijek drže „umjerenom oporbom“.
Jednako tako je nevjerojatna odluka Washingtona da uz Francusku, Veliku Britaniju i Jordan odbije sirijski zahtjev Vijeću sigurnosti kojom je Damask tražio da se ISIL proglasi zasebnom terorističkom skupinom i da se kao takva sankcionira kao i ostale slične skupine.
„U Odboru Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda za sankcije Al Qaedi, SAD, Velika Britanija, Francuska i Jordan su blokirali zahtjev Sirije, koji je podržala Rusija, da se teroristička skupina je Islamska država (ISIL) na spisak sankcija doda kao zasebna skupina“, izjavu ruskog Ministarstva vanjskih poslova prenosi PressTV.
Prema izvješćima, ISIL se kao teroristička skupina u popisu sankcija UN-a još uvijek spominje kao Al-Qaeda u Iraku (AQI).
Moskva, međutim, tvrdi da to “ne odražava pravo stanje stvari u Siriji i Iraku”, dodajući da se ta teroristička skupina nije se razvila kao ogranak Al-Qaede, nego je financirana uz podršku Sjedinjenih Država i njihovih saveznika.
„Ovaj stav ima očitu političku motivaciju, jer se ovako oni koji su odgovorni za nastanak ISIL-a odriču odgovornosti za rastuću skalu aktivnosti Islamske države i žele dokazati da to nije novi entitet koji je stvoren u svrhu svrgavanja sirijskog predsjednika Bashar Al-Assada, nego da je riječ bivšoj Al Qaedi iz Iraka“, stoji u priopćenju.
Odlukom četiriju zemalja se želi pokazati “kako koalicija protiv Assada ne snosi nikakvu moralnu ili političku odgovornost za stvaranje ISIL-a”.
Moskva je također optužila Washington za pojavu ekstremističkih skupina u Iraku.
“Nije naodmet spomenuti da Al Qaeda u Iraku (AQI) svoj nastanak duguje američkoj invaziji na Irak 2003. godine”, dodaje se u priopćenju.
Teroristička skupina ISIL, koju čine militanti iz više zapadnih zemalja, kontrolira dijelove Iraka i Sirije, a odgovorna je za nagore zločine protiv civilnog stanovništva i vladinih snaga u te dvije arapske zemlje.
Udarac Obaminom programu obuke tzv. „Slobodne sirijske vojske“ – General Michael Nagata napušta dužnost
Posljednja važna vijest za Siriju je da se čovjek kojega je Pentagon odabrao za problematičnu obuku i opremanje novih snaga takozvane „umjerene sirijske oporbe“ pobunio i napušta svoj posao. Za mnoge je to još jedan znak dubokog neslaganja s Obaminim planom borbe protiv ISIL-a u Siriji, piše Bloomberg View.
Američki general-bojnik Michael Nagata, koji je bio prvi čovjek sirijskog programa obuke odlučenog prošle godine, napustit će svoje dužnosti zapovjednika specijalne operacije koja je trebala početi u svibnju ili lipnju, nakon što je proveo gotovo dvije godine na toj dužnosti, potvrdila je glasnogovornica Pentagona Amy Derrickfrost.
Ne zna se koju će dužnost preuzeti Nagata ili tko će ga zamijeniti. Sirijski program će se nastaviti uz sudjelovanje Središnjeg zapovjedništva za posebne operacije. Postoji mogućnost da Nagata ostane u misiji i zadrži mjesto direktora agencije koja upravlja programom obuke sirijskih pobunjenika, jer u konačnici odluku mora donijeti vrha vojske i Pentagona.
U svakom slučaju, Nagata nije bio samo šef sirijskog programa obuke, kojeg je Kongres izglasao u rujnu prošle godine i za njega na Obamin zahtjev izdvojio 500 milijuna dolara. Američki general je bio taj koji je komunicirao između Kongresa, stranih vlada i takozvane „sirijske oporbe“, stoga su zastupnici američkog Kongresa ostali šokirani kada su čuli za njegovu odluku.
„Ne sjećam se ikada da je jedna misija povjerena višem časniku, a da on tu misiju nije priveo kraju. Moramo znati zašto je došlo do te promjene. Tko god ga zamijeni trebat će vremena, a već kasnimo s cijelim procesom“, rekao je senator John McCain.
Nekoliko izvora iz Obamine administracije je reklo da Nagata odlazi u normalnoj rotaciji viših časnika i da će možda čak i zadržati neke veze sa sirijskom misijom i na svom novom poslu, iako to nije sigurno.
McCain je, međutim, bio skeptičan i izjavio: “To za mene nema smisla. Kada imate posla s tom razinom odgovornosti, ne bi trebao postojati vremenski okvir.”
Program zbog problema kasni od samog početka, a za mnoge u američkom Kongresu je odlazak generala Michaela Nagate još jedan znak da Obamina administracija nije ozbiljna u provedbi programa za kojeg je lobirala prije samo nekoliko mjeseci.
Program ima niz drugih problema. Prvi je da SAD ne mogu pronaći dovoljno boraca kako bi se u prvoj godini postigao cilj osposobljavanja barem 5 000 sirijskih boraca koji će se moći boriti protiv Islamske države. SAD također nije siguran da može, jednom obučene i naoružane, uvjeriti borce, da se zapravo bore protiv islamističkih ekstremista, a ne protiv njihovog primarnog neprijatelja, Bashara Al-Assada. Teoretski će ti borci ovisiti o američkim snagama i logističkoj i obavještajnoj potpore, a samim time će morati poštovati američke upute i boriti se protiv terorista. No, nitko ne zna hoće li oni igrati po predviđenim pravilima, piše Bloomberg.
Osim toga, ne postoji konačan sporazum sa zemljama koje bi trebali ugostiti kampove za obuku, koji bi trebali biti u Jordanu i Turskoj. Turci i dalje žele da se ovi borci bore protiv Assada i njegove vlade. Iako je Ankar suglasna s misijom, turska vojska će navodno ograničiti svoje ukupno sudjelovanje u koalicijskoj borbi unutar Sirije.
Treba reći da Pentagon još nije priopćio hoće li i kako štititi tek osposobljene sirijske pobunjenike kada ih napadne sirijske vojska, što je Bashar Al-Assada obećao da će učiniti. Trenutni plan je da se pobunjenici pod američkim zapovjedništvom rasporede u područjima gdje je sirijska vlast nema kopnene snage. No, tamo neće biti zaštićeni od udara sirijskog zrakoplovstva.
“Mi smo raspravljali o tome što će biti ako sirijski zrakoplovi budu bacali barel-bombe na oporbene snage? Svaki put kada sam to pitao administraciju, rekli su da odluka o tome još nije donesena. Ja mislim da bi ti mladi ljudi imaju pravo to znati“, analitičaru Joshu Roginu je izjavio John McCain.
Zanimljivo je da Rogin priznaje „kako prethodnih godina, kada je CIA naoružavala o provodila obuku sirijskih pobunjenika, program je bio tajan, te nitko nije bio u stanju suditi o uspjehu ili neuspjehu, iako je većina skupina koje je Washington podržavao sada poražena“. Po njegovom mišljenju, ovaj novi program, koji se vodi pod nadzorom Pentagona, trebao bi biti transparentniji.
Zbog svega navedenog Kongresu sumnjam da Bijela kuća stvarno želi provesti u djelo svoje odluke, te da vbiše i ne razmišlja o svrgavanju Assada, barem ne u kratkom roku, jer se Obama brine da se pobunjenike boriti protiv sirijske vojske, bez obzira na upute američkih zapovjednika.
„Održavanje programa na životu je Obami alibi kad ga ljudi optužuju da nema strategiju za Siriju. Američki vojni zapovjednici odbacuju optužbe da su oni krivi za moguću propast misije, jer je Bijela kuća ta koja zbunjuje i sprječava borbu protiv terorista. Vojni dužnosnici treniraju ubojice, a ne bave se politikom. General Nagata je bio jedini čovjek za kojega se vjerovalo da mogao činiti obje stvari istovremeno. Bez njega na čelu sirijskog programa će povjerenje Kongresa u program ubrzo nestati“, piše Josh Rogin.
Nakon svega navedenog i činjenice da se jedino sirijska vojska na terenu bori protiv islamističkih militanata, kao i priznanja da su sve skupine koje je ranije obučavala CIA nestale i poražene, za ne povjerovati je s kolikom upornošću se i dalje plasiraju informacije u koje nitko ne vjeruje, pa čak ni oni koji ih objavljuju.
Prešućuje se i vijest da sirijska vojska i Hezbollah u potpunom okruženjudrže militante Al Nusra Fronta i skupine Liwaa Suqour u području grada Al-Zabadanu na granici s Libanonom (Karta područja bitke za Al-Zabadani), kao i da je očišćen veći dio pokrajine Aleppo, gdje je oslobođeno selo Al-Rashadiyah, nakon čega su islamistički militanti krenuli u napad međunarodnu zračnu luku u Aleppu i žestoko napali susjedni palestinski izbjeglički kamp Nayrab, što je nakon Yarmouka, palestinskog kampa južno od Damaska, drugi kamp Palestinaca koji se našao na udaru islamističkih ekstremista. U samom Aleppu je sirijska vojska preuzela potpuni nadzor nad četvrti Al-Zahra i islamisti drže još samo nekoliko četvrti Aleppa, gdje ih samo jedna prometnica spašava od potpunog okruženja (Karta bitke za Aleppo).
Logično je zaključiti da bi za uspjeh u borbi protiv terorizma takozvani „Prijatelji Sirije“ morali priznati da su pogriješili i da ne postoje, niti mogu postojati „borci umjerene sirijske oporbe“, jer su se, kao što priznaje Josh Rogin, sve ili poražene ili su prešle u redove Al-Nusra Fronta, takozvane „Islamske države“ ili raznoraznih brigada okupljenih u Islamski front, tri skupine koje se razlikuju samo u detaljima. Naravno da se to neće dogoditi i izgleda da američki predsjednik Barack Obama kao da jedva čeka da mu istekne mandat i da nekom drugom preda u ruke kaos koji je stvorio u Siriji, ali i Iraku.
