Analiza Financial Times: Kremaljski Makijaveli je gurnuo Rusiju u propast
Prije samo nekoliko mjeseci bili su moderni hvalospjevi o Vladimiru Putinu, kao strateškom geniju. Američki desničari uporedili su njegov čvrsti oslonac sa slabostima sopstvenog predsjednika.
Autor: pobjeda.me
U članku pod naslovom „Obama vs. Putin, neslaganja“, Čarls Krauthamer tvrdi: „Pod ovim predsjednikom, Rusija je stavila obruč oko Amerike“. Rudi Đuljani, bivši gradonačelnik Njujorka, veliča Putinovu odlučnost tepajući: „To je ono što se smatra liderom“.
Najdžel Feridž, lider Partije za nezavisnost Britanije, rekao je da je Putin svjetski lider kojem se najviše divio. Kako je samo sve ovo laskanje izgubilo nakon obrušavanja aviona kompanije Malaysian Airlines na letu MH17.
Ruski politički odnosi snabdijevanja anti-raketnim projektilima proruskih pobunjenika nijesu bili samo amoralni. Oni takođe netačnom čine ideju da je Putin neka vrsta strateškog genija.
Umjesto da se otkrije da je nesmotreni kockar, čija paranoična i cinična politika vodi Rusiju u ekonomsku i političku izolaciju.
Kremaljski mini Makijaveli vjerovao je da može da destabilizuje istočnu Ukrajinu, zadržavajući uvjerljiva negiranja ruske povezanosti sa separatističkim pobunjenicima. Ipak, onaj ko drži marionete nije uspio da zadrži konce. Nakon smrti skoro 300 nedužnih civila, oštra svjetlost sija na rusku umiješanost u tragediju.
Kremaljski Makijaveli je gurnuo Rusiju u propast. Izvan Rusije, samo najuže jezgro Putinovih branilaca može prihvatiti njegovo poricanje umiješanosti. Ruske vlasti se sada suočavaju sa veoma teškim izborom. Ako sarađuju sa međunarodnim istraživačima rušenja MH17, rezultati bi mogli biti izuzetno neprijatni.
Ali, ako blokiraju istragu, zaklanjajući se iza teorija zavjere ili čak pošalju trupe na istok Ukrajine, biće ohrabreni na još oštrije međunarodne reakcije. Prošle sedmice, čak i prije avionske nesreće, SAD su najavile pooštravanje sankcija. EU će sada takođe da pooštri stav.
Neke velike ruske kompanije gube pristup zapadnim tržištima kapitala. Politička izolacija takođe zabrinjava. Rusija je već bila izbačena iz Grupe osam vodećih industrijskih zemalja. Australijanci, čijih je nekoliko državljana poginulo u letu, sprečavaju dobrodošlicu Putinu na samitu G20 u Brizbejnu u novembru.
Održavanje Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine takođe će biti dovedeno u pitanje. Putinove greške proširene i izvan neodgovornosti zbog omogućavanja separatistima da ispale projektile na avion koji nadlijeće. Ta greška ima korijen u četiri propale politike.
Prvo, bila je krajnje pretjerana reakcija na ideju da bi Ukrajina mogla potpisati trgovinski sporazum sa EU. Ideja da je Brisel očajnički pokušavao da zgrabi Ukrajinu je paranoična. U stvarnosti, EU je decenijama bila sramotno nespremna da prizna Ukrajinu. Učlanjenje u NATO, koji Moskva evocira kao veliku prijetnju Rusiji, bio je slično udaljena perspektiva. Na samitu 2008. NATO je odbio da postavi Ukrajinu na put ka članstvu, što bi tada bila ključna pozicija.
Druga greška Rusije bilo je izazivanje nemira u Ukrajini, uz poricanje odgovornosti. Ovo mora da je izgledalo mudro na neki ciničan način – i to je sigurno svijet uhvatilo nespremnog kada je došlo do aneksije Krima.
Ali u istočnoj Ukrajini, manipulacije Moskve bile su manje efikasne i teže ih je bilo prikriti. To je kumuliralo kroz MH17 tragediju. Rezultat je da Rusiji pripada najgore od oba svijeta. Ona nema potpunu kontrolu nad događajima, ali se još uvijek okrivljuje za njih. I to s pravom, jer čak i ako ne dođe naređenje iz Moskve da se puca, Rusi su omogućili da se katastrofa desi.
Treća zamka koju je sebi stvorio Putin uključuje manipulaciju ruskim javnim mnjenjem kroz sve siroviju nacionalističku propagandu. To je kao željeni efekat imalo podizanje predsjednikovog rejtinga. Ali to je takođe snižavanje učinilo mnogo težim.
Sve što je manje od potpune podrške separatistima izložiće Putina optužbama da je propustio da zaštiti ruske govornike od ,,fašista“ za koje njegovi mediji tvrde da kontrolišu Ukrajinu. Njegova četvrta greška bilo je konstantno potcjenjivanje reakcija Zapada. Možda su ga ulizice oko njega i njihov eho u stranim predstavništvima uvjerili da je on majstor strategije i da je Zapad slab.
Odgovor Zapada je ponekad bio spor, ali je donio prave sankcije, dok se nove tek čekaju. Ruski poslovni lideri su užasnuti situacijom. Ali, za sada, oni su nemoćni. Dozvoljavajući sebi da bude uvučen u nepotrebnu i destruktivnu konfrontaciju sa Zapadom, Putin se takođe bavi pogrešnim problemom.
Za sve paranoje moskve oko NATO, stvarni strateški izazov za Rusiju je uspon Kine. Ali, zaključan u konfrontaciju sa Zapadom, Putin je postao molilac Pekinga, kao što je evidentno kod nebalansirajućeg energetskog sporazuma nedavno potpisanog sa Kinom.
Kroćenje ruskih medija ima za cilj da se zanemari podsjećanje na neuspjehe i loše procjene, te da se umjesto njih Putin predstavi kao heroj u neprijateljskom svijetu. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da ova kampanja sada dobro funkcioniše.
Opasnost je u tome što je jedini način da Putin prikrije svoje ponovljene greške u tome da i dalje nastavi sa stvaranjem krizne atmosfere, kreirajući samoispunjenost u kojoj se Rusija zaista suočava sa neprijateljskim Zapadom. Ta politika je opasna za svijet, ali, prije svega, za samu Rusiju.
Prevod A.N.R.
