Amina Hodžić: Fotografija ne prenosi priču, ona je sama po sebi priča

U Budimpešti je realizovano internacionalno takmičenje “Budapest International Foto Awards” kojim upravlja vodeća organizacija za promociju fotografija u svijetu “Farmani group”. Prijave za takmičenje su od maja ove godine pristizale iz cijelog svijeta. Od više hiljada prijava stručni žiri je pobjednike birao u 10 nominalnih kategorija sa skoro 60 potkategorija.

U kategoriji Editorial – Personality, editorijal bh. fotografkinje Amine Hodžić  “Bosanski vitez” je ušao u uži izbor i osvojio zlato, a njena fotografija “Sarajevo na nebesima” u kategoriji Fine art – Special Effects osvojila je bronzu.

Pobjednici Budapest International Foto Awards dobijaju značajan međunarodni publicitet i izloženost. Za razliku od mnogih drugih takmičenja za fotografiju, oni pružaju široku medijsku izloženost cijelu godinu putem u časopisa i novina koje distribuiraju i promoviraju pobjedničke radove, stoga je od velikog značaja za takmičare.

Amina Hodžić (23) je mlada bosanskohercegovačka fotografkinja. Apsolventica je Filozofskog fakulteta na odsjeku za komparativnu književnost i informacijske znanosti u Sarajevu. Kako nam je kazala, fotografija je ljubav koja je počela od malih nogu.

-Prije nego što sam uopće imala fotoaparat, znala sam provoditi sate gledajući i analizirajući porodične albume. Kasnije se javila želja da pokušam nešto zabilježiti što je meni važno. Presudni trenutak je bio 12. rođendan kada sam dobila na poklon svog “najboljeg prijatelja”, prvi fotoaparat. Od tada ga više nisam ispustila iz ruku. Ono što me inspiriše i pokreće stalno se mijenja, ali želja je ostala ista, da ostavo, trag i priču o stvarima koje osjetim u vremenu u kojem živim, kazala je Amina za Face.ba.

Editorijal “Bosanski vitez” je rezultat nekoliko godina intenzivnog rada na istoimenom filmu sa filmskom ekipom. U tom procesu i okolnostima Amina je i odrasla, mnogo je promijenila i uveliko definisala svoj stil. Fotografije nastale na snimanju u uslovima mećave na Bjelašnici najbolje prikazuju karakter, kako Seada Delića, tako i bosanskog čovjeka na ovim prostorima.

– Prije svega, učenjem historije kroz rad na filmu, dobila sam konačno osjećaj svog identiteta, pripadnosti, i još veću ljubav prema domovini, kazala je Amina.

“Po mom mišljenju, fotografija ne prenosi priču, ona sama po sebi bi trebala da bude priča koja će na svakoga djelovati drugačije, i onda je do posmatrača da svojom maštom oživi taj jedan zabilježeni trenutak.”

Amina nam je otkrila i kako je počela njena saradnja sa sarajevskim piscem Adisom Ahmethodžićem, poznatijim kao Sarajevski John Doe. Fotografija koja je nastala na jednom od fotoshootinga osvojila je bronzu u kategoriji Fine art – Special Effects.

– Adis Ahmethodžić je vrlo zanimljiv i inspirativan pisac čiji odlomci žive svoje živote neovisno o njemu. I tako su na tom putovanju do mene došli prije nekoliko godina. Tad se rodila želja da napravimo neku simbiozu fotografije i književnosti. Samo ime “Sarajevski John Doe” dalo je prvi impuls i smjernicu za atmosferu fotografija. Znala sam da treba tu biti anonimus ispod šešira, šmek noir fotografije i naravno njegov famozni relej na Humu. Da bi se osjetio stil i duh pisca na fotografiji, mora se poznavati njegovo stvaralaštvo. Ja sam njegove odlomke toliko puta pročitala da neke znam čak napamet. I važan je naravno naš kreativni proces, to nastaje spontano kroz razgovor, oboje učestvujemo u razvijanju ideja kao i u samoj izvedbi. Još uvijek radimo na toj seriji fotografija, to je proces koji prirodno teče, ali “Sarajevo na nebesima” je nama možda i najvažnija do sad, upravo zato što je svako tumači drugačije. I najdraže mi je pratiti reakcije ljudi kada je prvi put vide pa nisu ni sami sigurni u šta gledaju. U toj interakciji i nastaje priča i svaki put je jedinstvena, poručila je Amina.

U svakom poslu, pa i u poslu fotografa postoje određena pravila. Na pitanje da li je važnije pridržavati se prvavila fotografije ili se voditi svojim osjećajem, Amina je odgovorila da postoje neka osnovna pravila fotografije koja vremenom počneš slijediti nesvjesno poput kompozicije, zlatni rez, pravilo trećine i slično. Ali čak i ako se ta pravila krše, za to postoji određeni razlog.

– Važno je imati jasnu ideju, viziju šta se želi postići i mora se imati malo sreće. Trudim se gledati pozadinu iza svega, a ne samo da li nešto izgleda lijepo. Trenutak se nekad desi, a nekad ne. Više faktora na to utiče, ali je važno uporno raditi na tome, kazala je Amina za Face.ba.

face.ba