Said Šteta: Studij u prahu i Trumanova jaja

Kako svaki rat ostavi neku od odrednica po čemu ćemo ga pamtiti a da nije samo krv i zlo, tako i za vrijeme drugog svjetskog rata ljudi su upamtili savezničke avione koji su bacali pakete i kažu pored oskudnih namirnica u njima bi ko po pravilu bila i jaja u prahu. Obzirom da je predsjednik SAD u to vrijeme bio Hari Truman, narod ih i prozva, „Trumanova jaja“.
Upućeniji kažu, da je i danas ovaj vid pomoći prisutan u Africi?
Na ovim prostorima kako ništa nije ko u ostatku svijeta ili bolje kazano sve nakaradluke ostatka svijeta, koncentrisali smo na ovo malo prostora i na manje od četri miliona stanovnika, pa prestade rat prije dvadeset godina a mi još uvijek nemamo mir, nego luđačku košulju u kojoj se migoljimo i živimo, kako to Zeničani vole reć, nazor. A kako i to vrijeme koje nalikuje ratu, jer daleko je od pravde i pravednosti a o poštenju nema niti govora, kod nas u BiH, prije svega u manjem entitetu a kasnije taj virus zahvati i dobar dio Federacije BiH, krenu epidemija srednjoškolskog, zatim visokoškolskog obrazovanja, otvaranjem ustanova za tu namjenu od kafane, bivšeg „nightcluba“ zavoda za ovo i ono, do garaža. Takve ustanove, po ambijentu ali posebice po osnivačkoj strukturi i naučnom kadru, drugačije nisu mogle ni biti, izrodile su na stotine menadžera za ovo i ono. Kako na državnom nivou nema nadležnosti koja bi kontrolisala, obrazovne institucije a entiteti se nadmećali ko dvije prostitutke, ko će perverznije, i ko će više izvesti, „svršenih“ diplomanata, bez odgovornosti, one sa pozicije vlasti, jer o ljudskoj, ponavljam, nema niti govora.
Tako se „imači para“ udružili sa „imačima veza“ i uz instant diplome, dokopali se do pozicija u državnim organima, na svim nivoima, posvjedočit ću u OS BiH, sigurno. Nije ništa bolja situacija ni u drugim, što će nadam se bar nekad vrijeme pokazat, ne izumru li prije toga, oni časni, ljudi od nauke, da posvjedoče, da studij u prahu kakav je evo i toliko godina poslije, ostao „in“nije akademski nego za pare. Jer ukoliko si skorojević i rat ti bio brat a obraz opanak, čeka te mjesto u nekom zavidnom, vladinom sektoru, nivo nije ni bitan, ne radiš ništa jer ne znaš ništa a para skoro pa isto.
Ovi , svršenici studija u prahu, ne znam od čijih jaja, koriste zbunjenost, bosanskohercegovačke fukare koja se zabavila o jadu, još ispod nule, iznad koje je bila s početka devedesetih, pa nisu niti zabrinuti za svoju budućnost, a napredne naučne kuće, koje su u međuvremenu zamjenile garaže i tamoone klubove, velelepnim objektima, sad proizvode i magistre i doktore.
Zbogom pameti! Na um mi padoše, riječi sarajevskog profesora i stručnjaka za retoriku koji je uvijek ponavljao onu narodnu „Progovori pa ću ti reći ko si“. A ti gospodine Trumane, oprostio bi ti sve, i da si moje pretke ostavio gladne i da si nam ko u prošlom ratu poslao one smrdljive ribe, samo neću ti oprostit što posla jaja i to u prahu. Zato smo mi tako nisko pali…

Piše: Said Šteta