Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Koliko domaćih serija i filmova gledate? Koliko domaćih proizvoda kupujete? Koliko je vaš život sačinjen od raznobojnih faceta koje dolaze iz SAD-a? Koliko je naše društvo organizirano na premisama koje nam je „posudila“ Amerika? Željeli mi to priznati ili ne, amerikanizacija je svuda oko nas.
Što je to amerikanizacija?
Izvan teritorija Sjedinjenih Američkih Država, termin „amerikanizacija“ označava sveobuhvatan utjecaj SAD-a na (ne)kulturu drugih država. Najbolji su primjeri „pop kultura“, sport i zabava, političko natjecanje i promocija, medijska propaganda, tehnologije za masovnu komunikaciju i neizbježan američki „junk food“ oblikovan u različitim živopisnim franšizama.
Javnosti je tijekom godina postalo jasno kako su Hoollywood i sve što dolazi iz njega najbolji i „najglasniji“ američki proizvod koji je diljem planete oblikovao desetke milijardi ljudi, naročito od završetka Hladnog rata i pada „Željezne zavjese“ koja je bila relativno učinkovit grudobran u američkom utjecaju na oblikovanje modernih umjetnosti i subkultura koje su vremenom prerasle u standarde povezane s ovom državom.
Internet je pun fotografija i fotomontaža koje se otvoreno sprdaju s najutjecajnijim osobama iz političkog i javnog života SAD-a. Je li antiamerikanizacija jača od amerikanizacije?
Padom te iste Željezne zavjese, raspadom SSSR-a, raskolom zemalja koje imaju većinsko stanovništvo islamske vjere, abrazivnom „dekadentnom preobrazbom“ Dalekog istoka i brojnim „ratovima protiv terorizma“ kojima su se nepovratno mijenjala lica i naličja zemalja koje je „oslobodio” SAD otvorila su se vrata najnovijem vidu globalizacije s potpunom kontrolom Amerike.
Mala poduka iz povijesti
Izraz “amerikanizacija” prvotno se koristio početkom XX. vijeka za „oblikovanje i kulturološko asimiliranje“ meksičkih Kalifornijaca. Takva je vrsta asimilacije bila toliko napadna i šovinistička da se u mladim Amerikancima latinoameričkog podrijetla stvarao sram od vlastitih roditelja. Sredinom 70-tih godina XX. vijeka dogodila se svojevrsna antiamerikanizacija kada su manjine u SAD-u počele otvoreno zagovarati svoju nacionalnu i kulturološku različitost što je, pak, stvorilo novi val neokonzervativnih političara koji su zagovarali „Ameriku Amerikancima“ iako je SAD, per se, stvoren od došljaka iz Europe, Azije i Afrike.
Američki su brandovi najpoznatiji i ekonomski najjači na svijetu. Zahvaljujući različitim zakonskim makinacijama koje je smislio SAD i koje su prisvojile druge zemlje, mi plaćamo ogroman danak patentiranim logotipima.
Od završetka se Drugog svjetskog rata čitav marketinški fokus najvećih kompanija iz SAD-a temeljio na „američkom snu“. Taj je isti san, u biti, bio skupa i vrlo dobro prakticirana propaganda koja se rasplinula poput balona od sapunice krajem osamdesetih godina kada su obitelj Bush i njeni lobisti svesrdno upropastili zdravstveno i mirovinsko osiguranje u SAD-u stvarajući superbogate kompanije koje su prodavale bezobrazno skupe premije za „ispunjenje američkog sna pod stare dane“, dok je s druge strane napravljena horda još siromašnijih američkih državljana, naročito „latinosa,“ „afroamerikanca“ i „došljaka“ kojima je taj isti san ostao samo san i ništa više.
Occupy movement u potpunosti je prikazao koliko je SAD vremenom unazadio građanska i radnička prava u korist najbogatijih kompanija i ljudi, no, ipak, Hollywood, bankarski lobi i superjake multinacionalne kompanije sa sjedištem u Americi nastavili su profitirati i rasti bez obzira na globalnu recesiju koju su, po četvrti put od 1920-tih, uzrokovale upravo ta ista Amerika i njeni moćnici.
Igre bez granica
Amerikanizacija nije ništa doli dobro smišljen (napadan) preobražaj svijeta koji pokriva brojne aspekte planova smišljenih unutar opskurnih elitnih grupa poput „Rimskog kluba“, „Bilderberg grupa“, G8 i Međunarodnog monetarnog fonda čiji su najmoćniji članovi iz SAD-a, Svjetske banke sa sjedištem u Washingtonu i svih organizacija proizašlih iz NATO-a i UN-a, a čija se sjedišta nalaze na tlu SAD-a. Jasno nam je kako bi ovakav stav za čitatelje mogao biti prenapadan, čak štoviše, u vama bi mogao probuditi pomisao kako je Matrix World stranica koja ima izraziti antiamerički stav, no, brojnim istraživanjima patokracije (vladavine psihopata), ponerologije (nauke o podrijetlu zla među ljudima), religioze (psihopatskim utjecajima unutar religijskih zajednica), pregledima knjiga i dnevnih političkih trakavica, ne preostaje nam ništa drugo već da rekapituliramo sve ono što se događa na našoj maloj plavoj planeti.
Unatoč krvavom sukobu za neovisnost “Američkih kolonija” od britanske krune, danas je Velika Britanija u velikom dijelu prisvojila amerikanizaciju kao nešto što je normalno. Kritike upućuju na gubitak britanskog identiteta zbog snažnog utjecaja iz SAD-a.
Početkom 2001. godine, Timothy Garton ušao je u povijest kada se glasno zapitao:
„Je li Britanija zaista dio Europe? Meni se čini da je Velika Britanija odavno odustala od nacionalne perspektive, no nije mi jasno jesmo li amerikanizaciju zamijenili europeizacijom ili je to sve dio globalizacije? Kako god bilo, nitko mi ne može dati odgovor na ovo pitanje, a to znači da mi zaista ne znamo u što se pretvaramo niti imamo osobnog identiteta.“
Jonathan Freedland, uvaženi novinar Guardiana, napisao je brojne tekstove koji su detaljno označavali koliko je globalizacija zapravo amerikanizacija i što je s tim Britanija nepovratno izgubila:
„Britance se konstantno uči kako moraju živjeti „američki san“ i tako eliminirati sve što ima veze s britanskim kraljevstvom, kako bi se eventualno instalirala republika temeljena na američkom Ustavu. Nije li to malo smiješno, naročito s obzirom da taj isti američki Ustav ne može osigurati ispunjenje američkog sna samim žiteljima SAD-a? Kako mi tada možemo očekivati da se nama ispuni taj san?“
Ako jedna Ujedinjena Kraljevina muku muči s globalizacijom, točnije, amerikanizacijom, i smatra da je izgubila identitet i nacionalnu perspektivu, treba li se uopće pitati što smo mi, malene zemlje na Balkanu, izgubile bočicom Coca Cole i vrećicom punom burgera?
Drugo naličje medalje
Zagovarači amerikanizacije i globalizacije tvrde kako situacija u Europi nije tako crna kakvom je žele prikazati skeptici. Naime, od 1950. do 1965. godine, američka su ulaganja narasla za nevjerojatnih 800%, na 14 milijardi dolara. Europa je u isto vrijeme doživjela skok od 15% do 18% (ovisno o zemlji EU) u istom razdoblju. Takve američke investicije, zajedno s Marshallovim planom rekuperacije zapadne Europe nakon Drugog svjetskog rata, uvelike su doprinijele stvaranju glasina o napadnoj amerikanizaciji.
Sigurni smo da prepoznajete gotovo sve američke brendove.
No, od tada pa do danas SAD ima tek 5% dijela od sveukupnog novca uloženog u EU. Od 1970. godine EU je imala puno veći udio u investiranju u SAD negoli je SAD imao investicija u Europi. Pa, ipak, Europa se nije mogla nositi s američkim dolarom čija se vrijednost temelji na razmjeni dolara za naftu i naftne derivate, što s pravom osigurava naziv „naftni dolar“ za američku nacionalnu valutu.
Zbog brojnih manipulacija i ratova, državnih prevrata i okupacija (na primjer Paname) Amerikanci su stvarali inflacije diljem svijeta i nagle slomove burzi, što je još više učvršćivalo dominantnu poziciju američkog dolara.
Uz monetarni utjecaj i vojnu prisutnost SAD-a u dvije trećine zemalja na svijetu, SAD je dobio nadimak „svjetskog policajca“, no, relevantno je da je vojna prisutnost uz monetarni utjecaj zasigurno zacementirala amerikanizaciju na način da se ona danas još više i snažnije poistovjećuje s globalizacijom.
Najveće kritike
Zanimljivo je kako najsiromašnije zemlje najviše zaziru od globalizacije i najčešće je poistovjećuju s amerikanizacijom. Na internetu ćete moći često naći kritike na osnovi ekonomskih i kulturoloških razlika između zemalja koje SAD naziva „Silama zla“ (Sjevernom Korejom, Iranom, Venezuelom i tako dalje) i ideje o „novom svjetskom poretku“ koje pak zagovaraju najveći bogatuni i političari SAD-a.
Amerikanizacija i seksualiziranje svega, pa tako i adolescenata, ide ruku pod ruku.
Matrix World se zalaže za građanske slobode i zakone koji su jednaki za sve i ne možemo ne primijetiti kako SAD ima tendencije nasilno kritizirati sve koji se s njima ne slažu. Čak štoviše, naturaju politička, vjerska, militaristička, kulturološka i ekonomska stajališta svima, bez obzira želi li zaista netko takva stanovišta ili ne.
Stravično je da SAD stalno promovira imidž zemlje koja je vođa „slobodnog svijeta“, „lider demokracije“, „zemlja slobodnih i ponosnih“, no zapravo svojim vlastitim građanima ne može osigurati osnovna prava kao što su normalna zdravstvena skrb ili čak najobičnija dentalna skrb i pravo na obvezno mirovinsko osiguranje. U isto vrijeme, političari SAD-a stalno se uspoređuju sa Švedskom smatrajući kako ta malena zemlja ima puno manje „vrijednosti i važnosti“ od Amerike. Takva situacija nije prestala ni nakon što je Hillary Clinton otvoreno priznala kako jedna Hrvatska ima bolje zdravstvo od SAD-a.
Sve su glasnije kritike koje uspoređuju amerikanizaciju s globalizaciju. Internet je pun zanimljivih rješenja koja se zalažu protiv amerikanizacije.
Ne znamo bismo li se time trebali ponositi ili ne, naročito nakon slučajeva u kojima nam vatrogasci satima čekaju na bolnu smrt jer nema kola, helikoptera ili brodova za hitnu pomoć, ili nam žene umiru zbog napuknuća maternice i iskrvarenja jer liječnike nije briga na što im se tuže pacijentice. Dakle, ako je naše zdravstvo bolje od američkoga, tada se s pravom pitamo kakvo je za boga miloga zdravstvo u SAD-u, u zemlji koja se busa standardima većima od švedskih!
Budućnost pod jednom zastavom i jednom vladom
Nakon brojnih primjera u kojima američki predsjednici unilateralno prisvajaju naslove koji upućuju na njihovo „bogomdano pravo“ za vođenje svjetske politike, sasvim se logičnim čini izgled i moto naličja novčanice od jednog dolara. „Novus Ordo Seclorum“ ili New World Order“ koje je, navodno, osmislio Charles Thomson, jedan od osnivača SAD-a, davne 1782. godine kada je Kontinentalni kongres odabrao izgled i moto za svoj veliki pečat. Nakon povlačenja takozvanih „kontinentalnih“ ili „liberty“ dolara, novčanica od jednog apoena je u SAD-u ostala manje-više nepromijenjena, no s dva različita lica: zelenkastim i sivkastim jer je dolar zastupao interese države, no bio je tiskan u privatnim bankama (od tada je zapravo dolar “dvoličan” u doslovnom i prenesenom smislu).
Novi svjetski poredak – prikladan moto na novčanici koja upravlja najvećim količinama svjetskih resursa.
Novim se svjetskim poretkom prvi podičio američki predsjednik Woodrow Wilson pri osnivanju Lige naroda nakon Prvog svjetskog rata. Liga naroda je, inače, bila prva i neuspjela inačica Ujedinjenih naroda, no ona je propala zbog napadnog američkog utjecaja koji se najviše očitovao u ekonomskom smislu, poglavito nakon afere s Breton Woods Systemom (BWS), koji je bio prvi pokušaj potpuno otvorenog manipuliranja internacionalnim valutama i njihovim burzama i to uglavnom u korist SAD-a.
Koliko god se smatralo kako je BWS nepovratno nestao, iz ove su tvorevine iznjedrile Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond koji upravo i donose najveće koristi SAD-u i glavni su promotori ekonomske amerikanizacije.
Iako smo mi u stanju osjetiti kulturalni utjecaj SAD-a, zapravo najveći utjecaj dolazi iz segmenta financija i ekonomije s posebnim naglaskom na bankarstvo. S obzirom da su „državne novčane rezerve“ i Narodna banka SAD-a potpuno u rukama privatnih poduzetnika još od kraja Prvog svjetskog rata, nimalo nas ne mora čuditi način na koji se SAD obračunava sa svima onima koji pokušavaju kupiti ili prodati „crno zlato“ u bilo kojoj drugoj valuti osim u američkom dolaru.
Zemlje Balkana polako i sigurno ulaze u EU, no to nipošto ne znači da smo imuni na amerikanizaciju. Čak štoviše, gubljenje nacionalnog identiteta neće od nas napraviti kozmopolite i „građane svijeta“ već ćemo prije ili kasnije postati dio „slučajnih žrtava“ globalizacije koja u najvećem dijelu ima oznake Sjedinjenih Američkih Država.
Reference:
“Americanisation” of Europe a challenge to branding
Globalisation or Americanisation
Americanisation or Globalisation?
AMERICANIZATION OR GLOBALIZATION?
NOVUS ORDO SECLORUM – Origin and Meaning of the Motto Beneath the American Pyramid
