Aleksandar Trifunović: Nemoguće je kontrolisati internet

Pred poslanicima Narodne skupštine Republike Srpske trebalo bi da se nađe prijedlog Zakona o javnom redu i miru.

Autor: Budo Vukobrat/RSE

Prvo što će vam pasti na pamet je pitanje zašto li se ova emisija bavi javnim redom i mirom? Zato što je predlagač, bog bi ga znao iz kojih sve razloga, javnim mjestom proglasio i posve privatni, a to virtualni prostor, onaj rezervisan za društvene mreže.

 

Dakle, ako se nekom narugate na Facebooku, naprimjer, možete platiti globu zbog narušavanja javnog reda i mira. Tim povodom razgovaramo sa Aleksandrom Trifunovićem, liderom “Buke“, jednog od najuticajnijih medijskih projekata u Bosni i Hercegovini.

 

RSE: Prvo što mi pada na pamet je pitanje kako se tebi doima ideja da se društveni mediji uopšte nađu u Zakonu o javnom redu i miru?

 

Trifunović: Kada pogledamo iz jednog Kočićevskog miljea, iz Banjaluke, koja je bila utočište za jednog od najvećih satiričara ovog vremena, ona mi djeluje, zaista, satirično. Svi pokušaji kontrole medijskih, novih tehnologija, izazivaju, prije svega, podsmjeh, korisnika prije svega, a tek onda i onih koji su mnogo ozbiljnije u tim mrežama, kao administratori, kreatori i stvaraoci istih. Kada sam prvi put čuo o pokušaju da se, na neki način, kontroliše, kažnjava i sankcioniše određeno ponašanje na društvenim mrežama, mislio sam da se radi o satiri. Nažalost, uvidom u konkretne dokumente sam vrlo brzo uvidio da u stvari nije riječ o nikakvoj satiri, nego o ozbiljnoj namjeri jednog neozbiljnog prijedloga zakona.

 

RSE: Malo je preširoko ili barem preslobodno tumačenje pojma javno mjesto otvara bezbroj kontraverzi. Zapravo se postavlja pitanje ima li uopšte nešto osim naših misli i emocija, što se u krajnjem ne bi moglo svrstati pod ovaj pojam?

 

Trifunović: Vi kao zakonodavac, odnosno kao predlagač zakona, možete to vrlo široko da postavite. Međutim, problem koji se meni čini mnogo opasnijim, je na koji način će se to provoditi. Prije svega, to podrazumijeva određeno finansijsko povećanje, recimo Ministarstvu unutrašnjih poslova u ovom slučaju, za određeni broj ljudi koji će se baviti isključivo ovom problematikom, ako zakon bude usvojen. Kad uzmete brojke, Facebook korisnika iz Bosne i Hercegovine ima preko milion, a oni proizvode više miliona komentara, postova i fotografija dnevno.

Prema tome, to je nemoguće kontrolisati. Zato to niko i ne pokušava da kontroliše. Mi ovdje imamo jednu čudnu situaciju ne shvatanja, prije svega, neznanja, a sa druge strane imamo jedan autoritativan stav da mi znamo šta radimo. “Iako takav sličan zakon ne postoji nigdje u Evropi, to nas ne sprječava da ga mi imamo”, što je rekla premijerka Cvijanović.

 

RSE: Zakon predviđa kazne zbog narušavanja javnog reda i mira, ako se objavi neka slika, karikatura, tekst, nepristojnog ili uvredljivog sadržaja. Prvo što pomislim, kako će policajac, pozornik, ocijeniti da je nešto nepristojno nacrtano ili ne daj bože napisano?

 

Trifunović: Možda se ta vrsta pojednostavljivanja u tumačenju šta je nedozvojenjo i traži. Bilo ko, jedan policajac, ili bilo koji inspektor, može da kaže da ovo vrijeđa i da vam na osnovu slobodnog tumačenja tog zakona, pošto je to tako širok pojam, naplati kaznu. Karikature postoje od kad je svijeta, satira postoji od kad je svijeta. Da nije bilo satire, nas ne bi bilo. Da nije bilo ljudi koji su ismijavali teze o zemlji na četiri slona, ili da je ravna, koji su se suprotstavljali tome, nas ne bi bilo.

Prema tome, satira je potrebna, neophodna i svaki pokušaj njenog zabranjivanja, je kao u onoj priči “U cara Trojana kozje uši”. Sad kada me pitate ta pitanja, malo mi je čudno da ja uopšte odgovaram na to kako će to uopšte izgledati jer to je nemoguće, neizvodljivo je. Nemoguće je biti pravedan u situacijama komentarisanja i tumačenja ovog zakona.

 

RSE: Ulazak u društvene medije kao na javno mjesto, a poslije ovog zakona, širom otvara mogućnost kontrole, onemogućavanja slobode govora u javnim medijima.

 

Trifunović: To su privatni profili. Radi se o privatnim profilima i to je vaš privatan posjed. Vaš profil na internetu i društvenim mrežama je vaš privatni posjed. U ovom slučaju, zakonodavac ima namjeru da ulazi u vašu privatnost i da procjenjuje šta je od toga loše po državu, od načina kako vi konzumirate nekog pojedinca, političara ili slično. Tu se staje sa svakim komentarom. Mi smo kao društvo dosegli određeni stepen razvoja na temu slobode govora i izražavanja. Možemo samo ići naprijed, nikako unazad. Nove tehnologije nam u tome pomažu.

Nemoguće je bilo zabraniti Kočiću, kada je bila samo svijeća i grafitna olovka, da pravi satiru sa jednom ogromnom monarhijom, a kamo li da ovdje neko, sa svim ovim novim tehnologijama, pokuša zabraniti nešto što je potpuno nemoguće. Toliko je ovo nemoguće, da ne zaslužuje ni jedan drugi komentar, nego da se kaže da je to nemoguće kontrolisati.

 

RSE: Da, ali očigledno, ljudi to hoće. Nezavisno od vlastite kompetencije, nego pretpostavljam i od volje ili zlovolje nekoga kome je ostavljeno na volju da tumači zakon ovako ili onako?

 

Aleksandar Trifunović: Ovdje se konstantno pravi jedna klasična zamjena teza, kada mi pričamo o zakonodavstvu. Osnovna namjera Ustava jedne zemlje jeste da zaštiti ljude od sistema. Ustav ne štiti neki monolitni totem, kome mi trebamo skakati, srećni što je taj totem tu i što ga niko ne dira. Ne, mi smo, kao građani ove zemlje, Ustav ove zemlje. Ustav štiti prije svega nas i svi zakoni treba da štite prije svega građane. Ovakav zakon ne štiti građane.

Vi možete pozvati na linč nekoga na internetu. Možete organizovati tuču na internetu. To jesu krivična djela, ali to već sada podliježe zakonodavstvu i već sad sistem, u slučaju takvih djela, može da reaguje i sankcioniše takve ljude. Zašto to širiti na ovakav način, na jedan širi društveni kontekst i na kompletne društvene mreže?

U jednom širokom objašnjenju tog zakona, maltene, vaša satira, na bilo koju temu, može prouzrokovati to da ćete platiti sto maraka na kraju dana, zato što će to neki pozornik tako komentarisati.

 

RSE: Ovaj zakon očigledno kompromituje ovu našu legislativu, koja je dosta pristojna, barem kada su mediji u pitanju?

 

Trifunović: Da, i na entitetskom i na državnom nivou. Ta komplikovana struktura Bosne i Hercegovine je takva da se postavlja pitanje, kada će to neko možda odavde da sankcioniše prekršajno nekoga u Sarajevu, ili u Hrvatskoj i Srbiji, odakle ljudi također pišu o RS-u? Postavlja se zaista pitanje smislenosti zakona, koji je tako postavio stvar, da samo mi, ovdje u entitetu RS, u odnosu na cijelu Evropu, imamo tu vrstu brige, prije svega.

Mislim da je vrlo simptomatično da je vlast svjesna da loše radi svoj posao. Vlada konkretno je svjesna da zbog toga, što radi loše svoj posao, može doći do protesta. Ne želi da promjeni ništa, da radi bolje svoj posao, nego se i dalje trudi, u ovakvim okolnostima, da i to malo kritičkog komentarisanja, ne kritizerskog, zabrani.

Mislim da je to, zaista, vrlo nepametan potez i da u stvari reklamira jednu nesposobnost Vlade da se suoči sa problemima na način, ako ne budemo pričali o njima, neće ih ni biti. Na žalost, to neće biti slučaj. Problemi će ostati. Vi možete zabraniti svaki glas o problemu, ali taj problem ostaje aktivan i aktuelan, a to je da mi živimo sve lošije.

 

RSE: Moramo priznati da se u medijima koji se oslanjaju na nove tehnologije zaista pojavljuju grozni sadržaji i da bi možda i valjalo naći neki način da se barem dio tog javnog prostora djelimice uljudi, ali mi se čini da to ni u kom slučaju ne mogu biti zakoni.

 

Trifunović: Da budem potpuno jasan. Mi, kao Buka, smo imali stravičnih problema, velikih problema oko napada na naš rad. Na društvenim mrežama je bilo poziva na linč, sa našim fotografijama. Doživljavamo svakodnevno pojedine brutalne komentare od kojih se ledi krv u žilama. Zbog takvih stvari smo se mi obraćali sistemu da nas zaštiti i da sankcioniše počinioce takvih djela. Nikada od toga ništa nije bilo. U tri dana smo imali 15 DOS napada. Prijavili smo se ovdje policiji, vezano za to, i dobili smo samo izjavu da je naša prijava zaprimljena. Mi smo sami prijavljivali NN počinioca, to nije sistem uradio.

Naravno da niko pametan i dobronamjeran, ko se bavi medijima, ne misli da društvene mreže znače apsolutnu neodgovornost i da je to sloboda koja podrazumijeva da se konzumira bez ikakve odgovornosti. To nije tačno. Limiti slobode su njena odgovornost prema drugima. Pozitivno zakonodavstvo to treba već sada da sankcioniše. Ali to ne rade, ni sa postojećim propisima.

Proširivati ovo, za jedan novi segment propisa, je u suštini čista želja zakonodavca da to malo proširi na jedan širi krug ljudi. Ne znam kako će biti efikasni, kada ni po postojećem pozitivnom zakonodavstvu nije rekao kako će reagovati u tom slučaju. Kako će u tim nekim novim slučajevima reagovati, sa kojom to novom snagom, policijskom ili slično? Već i sada imamo problema, na hiljade frontova bezbjedonosnih, trebamo uvesti još jedan bezbjedonosni problem i zaposliti novih stotinjak ili hiljade ljudi, koji će se baviti samo tim problemom.

 

RSE: U svakom slučaju, teško će promjene ili primjene, bilo kakvih zakona, ovdje nešto uraditi. Prije bi trebalo praviti pomake u svim oblastima života, da bi smo došli do nekog civiliziranog standarda?

 

Aleksandar Trifunović: Moje stalno mišljenje je da mi u stvari ne koristimo ni svoje postojeće mogućnosti za slobodom govora. Vrlo malo ljudi je tu da komentariše, kada ih pozovete u emisiju na primjer, ili da daju svoju izjavu za medije koje uređujem. Postoje ogromni otpori da se priča o pojedinim temama. To je zaista tako. Ne bih da u ovoj emisiji ulazim u razloge zašto je to tako. Imate par ljudi, koji se mogu nabrojati na prste, možda na četiri ruke, koji nešto i komentarišu i koji daju neka svoja mišljenja, koji su slobodni i otvoreni. Sada se oni, u stvari, u cijeloj situaciji, obraćaju njima. Tom malom broju ljudi koji nešto kritikuju i koje vi sada mislite dodatno zaplašiti da i oni nestanu.

Upravo to malo ljudi koji kritikuju su esenat slobode u ovom društvu. Ako se zaklinjemo u slobodu, ako stalno pričamo da živimo slobodno, ako se to pominje u političkim parolama, onda moramo to da poštujemo. Nema sada uskraćivanja sloboda. Nismo Pjongjang, Kina ili Sjeverna Koreja. Nalazimo se u Evropi i stremimo evropskim društvenim standardima. Vama se ne mora sviđati nešto što neko piše o vama, ali ako ste javna ličnost, vi snosite posljedice te svoje javnosti. Sve dok vas niko nije povrijedio, po krivičnom zakoniku, vi se jednostavno morate nositi sa tim.

 

RSE: Ostaje da se nadamo da će poslanici imati dovoljno vremena u ova dva tri dana i da će se naći neko ko će ih ipak uputiti da je ovo bio preradikalan potez.

 

Aleksandar Trifunović: Želim da vjerujem da će pobijediti logika i da je ovo jedno čisto neznanje. To vam je isto kao da sipate neki lijek, koji treba da pijete iz čaše, u potok, pa ga pijete iz potoka. Tako izgleda taj pokušaje da se kontroliše internet. To je nemoguće. Nije nikome uspjelo, ni mnogo ozbiljnijim zemljama, koje imaju jake administracije. Svaki pokušaj da to ovdje radimo je preskup, nepotreban i ne donosi ništa nikome.

 

Razgovarao: Budo Vukobrat

 

Radio Slobodna Evropa

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close