Anis Bajrektarević za Vijesti.ba
Anis Bajrektarević, profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija u Beču, te višegodišnji urednik njujorškog naučnog magazina za Geopolitiku (GHIR), u razgovoru za Vijesti.ba analizira njemačke parlamentarne izbore, te njihovu refleksiju na Zapadni Balkan i BiH. Bajrektarević je autor niza knjiga o temi geopolitike i tehnologije. Američki izdavač NOVA upravo je objavio njegovu šestu knjigu Europe and Africa: Security Structures.
VIJESTI.BA: U Njemačkoj će sutra biti održani izbori za novi saziv Bundestaga. Većinom su okarakterisani kao prilika za Angelu Merkel da osvoji još jedan mandat. Može li biti iznenađenja?
BAJREKTAREVIĆ: Ovi izbori su okarakterisani i kao najdosadnjiji europski izbori – za očekivati je samo malo više istoga. Nema uzbuđenja, sve je već manje-više poznato još od momenta kada su zakazani izbori– velika kolacija CSU/CDU-SPD (narodnjaci i socijaldemokrati).
Übermutti (Nadmajka) Merkel, svrstaće se tako među najuspješnije postratne kancelare; Uz Helmuta Kohla, biće na toj poziciji po četvrti put – najvjerojatnije i posljedni put. Stoga, ne ovi, nego izbori poslije ovih biće oni koji su zanimljivi, no za to nam valja čekati četiri godine.
Inace Merkelka, Nadmajka, koji mnogi doživljavaju kao dobroćudnu tetku iz susjedstva, simpatičnu stariju gospođu koja je onako uvijek neodlučna, stidljiva i vrlo uviđavna – zapravo je poznata unutar svoje stranke po okrutnosti. Oni koji znaju odnose izbliza – rećiće za nju ne samo da je vuk ogrnut u jagnjeću kožu, nego opasni krokodil – koji danima (bezopasno) drijema, a onda se munjevito i do kraja obračunava sa svakim tko iole zasmeta.
VIJESTI.BA: Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da vladajuća koalicija CDU i CSU ima podršku između 36 i 38 posto birača, te da će izvojevati izbornu pobjedu. Koje su moguće kombinatorike za formiranje koalicione vlade?
BAJREKTAREVIĆ: Špekulira se sa tzv. Jamajka kolacijom (aluzija na boje stranaka moguće koalicije koje podsjećaju na zastavu ove zemlje) – Narodnjaci, Slobodnjaci, Zeleni. No, zašto mjenjati konja koji pobjeđuje? Koalicije iziskuju dosta napora oko usaglašavanja. Zamislite da to bespotrebno proširite na još jednog partnera – tri stranke umjesto dvije.
Ovdje vrijedi podsjetiti da su Zeleni kao koalicijski partneri SPD-a donijeli cijeli niz zakona na štetu rada i socijalne države, da njihove “plodove” već tri mandata – posve nezasluženo – uživa Merkel. Reformu rada i kapitala, te udar na Sindikate sprovela je Shrederova vlada – a nju uživa Vlada Merkelke. Stoga tradicionalna baza ljevice kažnjava socijaldemokrate, a i Zelene.
Zanimljiva je pozicija Slobodnjaka. Zvali su je mala stranka golemog uticaja. Od 1970-tih do 2000-tih (preciznije od 1969. do 1998.) su bili na vlasti sa praktički jednocifrenim izbornim rezultatom – svojevrsan fenomen europske politike.
Kada su poslije drugog koaliranja sa socijaldemokratama okrenu “ćurak” i stupili u kolaciju sa Kolom, ostali su još dugo na vlasti. Sjećamo se Genshera (ministra inozemnih poslova Njemačke, šefa te stranke) – koji je bio tako vokalan u vrijeme krvavog raspada bivse Jugoslavije.
Danas, Slobodnjaci ćute po pitanju referenduma za odcjepljenje u Španiji i drugdje u Atlantističkom svijetu. Prećutna je solidarnost Zapada da se ne miješa, te time ne pomaže sopstvenoj atomizaciji, usitnjavanju te marginaliziciji koja nezadrživo razdire Bitaniju, Belgiju i niz drugih zapadnih zemalja.
Slobodnjaci Njemačke iznova grade svoje pozicije, ali na ideološkoj pijaci oni nisu jedini iza tezge (neo)liberalizma – tu su danas praktički skoro sve političke stranke Njemačke. Ovdje se sada valja izboriti za prepoznatljivost i dopadljivost ideje – koja je uz to izgubila svježinu i planetarnu privlačnost usljed niza problema sa kojim je liberalizam suočio današnji svijet.
VIJESTI.BA: Protivkandidat Merkelovoj je predsjednik SPD-a i bivši predsjednik Evropskog parlamenta Martin Schulz. U momentu kada je preuzeo vođenje stranke, SPD-u je porasla podrška među njemačkim biračima. Međutim, kako se izbori približavaju, ankete pokazuju da podrška socijalistima opada. Šta Schulz i stranka koju predvodi mogu očekivati od federalnih izbora? Velika koalicija sa CDU-om i CSU-om?
BAJREKTAREVIĆ: Ovo me pitanje podsjeća na jedan stari austrijski vic kada vele Austrijancu – noćas je nogometna utakmica Austrija – Mađarska, a ovaj pita: “A, protiv koga igramo?”. Dakle, povjesno su bili toliko dugo skupa da se smatraju za jedno. Nedavni TV duel Schulza i Merkelke – podsjetio je baš na to. Nije bilo pariranja, provokacija, izazova već naprotiv, harmonično nadopunjavanje bliskih suradnika.
Velika kolacija predstoji, a za tim i posve izvjesno penzioniranje Schulza, odmah nakon izbora ili nešto kasnije, te zaokret stranke koji će izvesti potuno nova generacija političara.
Shrederova garnitura je napustila sopstveni klasno-ideološki političko-gospodarski i socijalni pristup, te prihvatila ovaj desnice. Onda je garnitura iza Shredera samo nastavila -prihvatajući da to kao junior partneri i sprovode u ime desnice. Nema nove ljevice bez novih ljudi. To je pitanje koncepta za budućnost, ali i generacije, koja će doći poslije ovih današnjih “voštanih figura”.
VIJESTI.BA: Evidentno je da evropski lijevi centar bilježi trend oštrog pada, a posljednji primjer su izbori u Francuskoj. Prema Vašem mišljenju, je li riječ o cikličkom trendu ili trajnom padu podrške?
BAJREKTAREVIĆ: Dakle, da ponovimo: Mlađi koalicijski patner će ostati SPD, što će im i dalje odmagati u rejtingu te osobenosti. Socijaldemokracija od njene Toni-Blerovske izdaje svuda po kontinentu, preko Joška-Fišerovsko-Shrederske, zapravo je sama sebe derogirala u podvarijantu proto-liberalnog pristupa svijetu i gospodarstvu kakav su napose zagovarale stranke desnice i desnog centra.
Odnosi se to i na socijaldemokraciju naših krajeva: Nisu socijaldemokrati nigdje od Triglava do Gevgelije poraženi, oni su sami sebe dokidali i urušavali iznutra – jer su svaki put kada je bilo pitanje da li podržati rad ili kapital – izabrali bezrezervno pomoć kapitalu na uštrb rada i socijalne države. U nas su se socijaldemokrati bavili i de-industrijalizacijom, kojoj je danas slijedilo masovno razognjištavanje.
Vjerojatno će do novog koncepta ljevice doći vrlo brzo – poslije njenog debakla u Franckuskoj, te Norveškoj i ovog dolazećeg debakla u Njemačkoj i Austriji. Ta će nova ljevica biti puno decidnija (npr. Univerzalni dohodak, raslojavanje, Tobin tax initiative, demografija, nova formula nacionalne države, etc.), kako je to već nagovjestio Corbyn, a i Sanders (za koga mamurna Amerika sada shvata da je bio čovjek pobjede nad Trampom, a nikako aparatčik Hilari). Iskustva Španije, Portugala, Italije – slična su.
VIJESTI.BA: Kada govorimo o izborima u Njemačkoj, sa posebnom pažnjom čeka se rezultat radikalne partije Alternativa za Njemačku (AfD). Ova stranka nada se skoku na poziciju treće najjače političke opcije u njemačkom parlamentu. Kako postupati sa AfD?
BAJREKTAREVIĆ: Ja već dugi niz godina upozoravam da je re-fašizacija Europe presudno važna za Njemačku da reagira. Enorman suficit Njemačke – i onaj gospodarski i ovaj demokratski (jer je Njemačka danas najanifaštističkija zemlja Europe) opasno pregrijavaju ovu zemlju. Usamljena je i sve više upada u oči. Stvari bi po treći put u povjesti mogle doći Njemačkoj na surovu napatu. AfD je samo vrh ledenog brijega.
Nažalost, u svim onim zlosretnim lutanjima onezrelih (onezreljenih) društava južnih Slavena, počev od Hrvatske, Srbije, pa i BiH, te Makedonije, Crne Gore i Slovenije – svaki je put upadljivo nedostajao glas njemačkog, te austrijskog veleposlanika. Zašto se nisu očitovali o Blajburgu, zašto ne progovore o nacizmu – kad nam se već u svemu upliću već gotovo 30 godina.
Ćute i zulurado se smješkaju kada vide koliko smo zapostavili spomenike i pomen žrtvama II svjetskog rata. Koliko se međusobno optužujemo za zločine – koji ma koliko teški i tragični zbog bratoubilastva – nisu ni brojem ni okrutnošću niti blizu onim iz II svjetskog rata. Ne zaboravimo na Sutjesci je hladno likvidirano preko tri stotine zarobljenih bolničarki dok su u nesmiljenim valovima avionskih kampanja danonoćno bombardirane kolone ranjenika. Sve su to naređivali te sprovodili elitini oficiri koji su školovani u vrhunskim školama tadašnje Njemačke. Pored vojnih akademija, mnogi oficiri Vermahta, Abver te SS-a imali su diplome prestižnih sveučilišta Njemačke poput Hajdelberga, Aachena, Göttingema, i to iz humanicističkih znanosti.
Sada ta ćutnja, kao ondašnja banalost hladno sračunatog zločina dolazi polagano na naplatu. Njemačka se brani od re-fašizacije u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, a ne u Nirbergu i Berlinu.
Prisjetićete se epiloga tzv. Grčke dužničke krize – od punopravne članice EU stvorena je za kratko vrijeme afrička zemlja Safari u kojoj školska djeca imaju jedan topli obrok, ukoliko taj dan odu u školu.
Erdogan je vec pozvao Turke, njih 1,3 miliona sa pravom glasa u Njemačkoj, da bojkotiraju stranke koje vrše demonizaciju drugog i drukčijeg. Predstoji nam – i u Njemačkoj, Francuskoj i u Austriji – formiranje tzv. gastarbajterskih stranaka, koje će u desnici naći partnera za koaliranje. I to je najveća opasnost europskoj demokraciji, a dolazi kao nužna posljedica trijumfa neoliberalizma (uključujući destabilizaciju niza zemalja Balkana i Bliskog Istoka), i kriminalizacije migranata.
Prema tome, ne možete demonizirati strance koji vam ćutke i posve lojajno grade zemlju, gotovo četiri godine – onda očekivati da oni razdijele svoje izborne glasove na sve postojeće parlamentarne stranke u kojima ih nitko njihov ne predstavlja, a onda da ih te iste stranke u novom sazivu parlamenta ponovo demoniziraju.
Turci u Njemačkoj, i Srbi u Austriji već su pregrupisali svoje snage u novom pravcu – oni žele da budu direktno predstavljeni. No taxation without representation. Bosanci još uvijek lutaju – kao što Krleza veli “k’o guske u maglu” – rasipajući svoj glas onima koji ne žele da otvore pitanje priznanja Bosanaca kao autohtone manjine u Republici Austriji. Bosanci su, naime, jedini pripadnici bivše Monarhije kojima danas nije priznat status nacionalne manjine.
Obicno se veli “nemaš stav, nezreo si ili seljakaš se kao cigan” – Romima Bosanci mogu samo zavidjeti – ovi imaju priznat status manjine i sve što uz to ide. Romi su ozbiljan narod.
VIJESTI.BA: U kojoj mjeri će se rezultati izbora u Njemačkoj reflektovati na BiH? Može li se očekivati veliki zaokret u tom pogledu?
BAJREKTAREVIĆ: Mi smo do sada više puta u našoj povjesti bili žrtve brutalnom nasrtanju centralne Europe na nas. Atlanska Europa nas je podavala ne bili utomila apetite Centralne Europe. Fašizam je bila operativna ideologija juriša na nas, a antifašizam je bio naš odgovor na pokušaj fizičkog istrebljenja nas sa naših povjesnih prostora.
Mi smo danas ostvarili sve pretpostavke da budemo politički, gospodarski, socijalno, kulturno, a već i demografski likvidirani sa naših ognjišta. Ima li itko u BiH da ne želi da ode, on ili njegova djeca? Dakle, eto nas pred ostvarenjem “lebens raum” cilja.
Mi Slaveni Istočne Europe (od Poljske do Jadrana) smo izručili slavenstvo Rusima – te im dali ekskluzivno pravo da samo oni to slavenstvo tumače. Također, izručujemo antifašizam atlanskoj Europi da ga ona svojata i tumači. Ono što nam je ostalo jeste neselektivno podavanje Centralnoj Europi – koja želi naš prostor, ali ne i nas na njemu – barem ne kao subjekt odlučivanja o sebi za sebe (zato smo mi de-industrijalizirani i prezaduženi).
Politika Njemačke ima svoju konstantu još od Bizmarkovog vremena, i to se neće promjeniti ma tko bio kancelar, ma koje koalicije u Berlinu. Šta se mjenjalo, jeste naša pozicija – gdje smo u našim povjesnim uzletima bili kadri pokazati i dokazati da možemo gospodariti sobom za sebe i iz sebe.
Razgovarala: Nevena Ćosić
(Vijesti.ba)
