Advokatica koja je na Ustavnom sudu “oborila” zabranu kretanja: Razlog uvođenja policijskog sata u BiH je problematičan
Sa advokaticom Ninom Kisić razgovaramo o uvođenju vanredne situacije, o načinu donošenja odluka naredbi i zaključaka tokom ovih okolnosti te o tome da li je policijski sat opravdana mjera.
ELVIR PADALOVIĆ / Buka
Ustavni sud BiH je 22. aprila ove godine, po apelaciji advokatice iz Sarajeva Nine Kisić o zabrani kretanja za mlađe od 18 i starije od 65 godina, koju je donio Federalni štab civilne zaštite, utvrdio da pomenuta uredba krši pravo na slobodu kretanja Ustava BiH, najprije zbog toga što nije bila vremenski ograničena.
Prije nekoliko dana ona je ponovo uložila Apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog naredbe Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo o obaveznom nošenju zaštitnih maski, smatrajući da je “nekonkretna i nepredvidiva”, donesena u nejasnoj proceduri te se ne radi o zakonu.
Sa Ninom Kisić razgovaramo o uvođenju vanredne situacije, o načinu donošenja odluka naredbi I zaključaka tokom ovih okolnosti te o tome da li je policijski sat opravdana mjera.
Republika Srpska je u vanrednoj situaciji, kakvo je stanje zvanično u Federaciji Bosne i Hercegovine?
FBIH nije donijela nikakvu odluku još uvijek o proglašenju promjene stanja/situacije, iako je iz Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravlja bilo najava da će biti traženo ponovno proglašenje stanja prirodne nesreće. Ono što je bitno, a što je i stanovište Ustavnog suda BiH je sljedeće: Čak i u vanrednim situacijama, vladavina prava se mora poštovati. Stoga zakonodavac u takvim uslovima može promijeniti postojeće i/ili donijeti posebne zakone koji će biti posebno prilagođeni kriznoj situaciji, kojima će dati šire ovlasti nadležnim organima od onih koje imaju po već važećim zakonima. Takvi novi zakoni ili izmjene postojećih zakona, kako bi se bolje i efikasnije odgovorilo kriznoj situaciji, moraju biti u skladu sa ustavom i međunarodnim standardima. Također, tokom vanrednog stanja, vlade mogu dobiti opće ovlasti da donose uredbe sa zakonskom snagom, pod uslovom da su takve ovlasti ograničenog karaktera. Osnovna svrha režima vanrednog ili sličnog stanja je da se suzbije razvoj krize i da se što je prije moguće vrati u normalno stanje. Kontrola neophodnosti prolongiranja vanrednog stanja mora biti pod kontrolom zakonodavnog tijela, kako ne bi bio zloupotreba i neprihvatljivog produžavanja takvog stanja od strane izvršne vlasti.
Ono što je važno, i što je i moj lični stav, je da se u svakom trenutku, prilikom donošenja bilo koje mjere, mora voditi računa o balansu-javnog zdravlja s jedne strane i ograničavanja ljudskih prava s druge strane. Ova kontrola uspostavljenog balansa mora biti redovna-dakle, ne može se donijeti odluka na neodređene, bez redovne kontrole da li je još uvijek i zašto neophodna.
Da li je odluka o donošenju vanredne situacije objavjena u Službenom glasniku?
Ova odluka je (barem u proljetnom periodu bila objavljena u Službenom glasniku (25/20). Ustavni sud BiH je u svojoj odluci 1217/20 od 22.04.2020.godine naglasio da kontrola neophodnosti prolongiranja vanrednog stanja mora biti pod kontrolom zakonodavnog tijela, kako ne bi bio zloupotreba i neprihvatljivog produžavanja takvog stanja od strane izvršne vlasti.
U Republici Srpskoj formiran je Republički štab za vanredne situaicje a u FBiH postoje Krizni štabovi..Da li je uspostavljanje ovih organa urađeno po zakonu?
Samo uspostavljanje ovih organa nije sporno sa gledišta zakonitosti i ustavnosti. Međutim, ono što je sporno, a na šta je ukazivao sa zabrinutošću Ustavni sud BiH svojom odlukom od 1217/20 od 22.04.2020.godine da je u ovoj naročitoj situaciji, u kojoj se zbog pandemije Covida 19 nalazi i Bosna i Hercegovina, izostala pravovremena reakcija nadležnog zakonodavca. Dakle, ono što je problem je, da iako se Parlament FBIH sastaje (odnosno, održava sjednice, bilo online ili u uobičajenoj formi) izostaje kontrola rada nadležnih organa, pravovremene izmjene zakona i slično.
Da li je uvođenje policijskog sata mjera koja postoji u zakonima u BiH?
Tzv.policijski sat je mjera koja je u skladu sa sudskom praksom ESLJP u određenim situacijama, i to kao takvo nije problem. Ono što je problem je razlog uvođenja te mjere. Ako kažemo da se policijski sat (odnosno, zabrana kretanja u određenom vremenu) uvodi sa ciljem ograničenja širenja virusa COVID-19, realno je postaviti pitanje da li COVID-19 ima radno vrijeme-odnosno, da li se više širi noću nego danju. Sjetićemo se izjave suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka, koji je izjavio da je policijski sud uveden zbog narušene sigurnosne situacije. Mnoštvo radnji, kafića i drugih objekata je prestalo sa radom pa su se desile obijanja i krađe. Evidentno je da se ovdje ne radi o razlozima zaštite građani i građanki od pandemije, nego iz skroz drugih razloga. S druge strane, svi smo svjedoci i da postoje esencijalne djelatnosti koje moraju nastaviti s radom i da je tim osobama dozvoljeno da se kreću i tokom policijskog sata (barem dok je bio na snazi). Pošto se vlasti na svim nivoima u BIH nisu izjasnile o tome koja su to zanimanja (pravosudna zajednica (sudije, tužioci, advokati), medicinski radnici, pripadnici ministarstava unutrašnjih poslova, članovi vlada i uposlenici istih), krug lica koja su mogla i koja su dobila dozvolu za kretanje tokom policijskog sata je bio ogroman, što je samim tim i poništilo (ako je bila) legitimnu svrhu donošenja odluke o policijskom satu-ako je svrha bila sprečavanje širenja infekcije COVID-19.
Da li Ustav BiH predviđa mogućnost prisilnog testiranja građana BiH, drugim riječima, može li nas neko tijelo natjerati na testiranje?
Ustav BIH naravno ne uređuje ovo pitanje kao takvo, isto bi se eventualno moglo podvesti pod neka od zagarantovanih ljudskih prava. Postavlja se naravno pitanje u kakvoj formi bi se radilo prisilno testiranje-da li kroz prekršajnu odgovornost, neke sankcije, nemogućnost pristupa nekim uslugama bez rezultata testa, ali je zaista još uvijek ovo dosta na hipotetičkom nivou, posebno imajući u vidu nedostatak testova u BiH.
Kako bi se građani trebali ponašati u ovoj situaciji?
Mislim da svi građani i građanke u BiH trebaju da se ponašaju odgovorno prema sebi i svojoj porodici, prijateljima i okruženju. Smatram da su građani i građanke BiH dovoljno inteligentni da su svjesni da infekcija virusom COVID-19 predstavlja ozbiljnu bolest, koja po određene kategorija stanovništva može imati katastrofalne zdravstvene posljedice. Želim da sam u pravu u svom uvjerenju da niko ne želi dovesti u pitanje živote i zdravlje svojih najbližih, ali i da smo svi svjesni da ekonomski problem (posebno u ugostiteljstvu i sličnim djelatnostima) mogu biti samo pogoršani širenjem infekcije COVID 19. Nadalje, želim vjerovati i da će sve institucije zadužene za donošenje i sprovođenje mjera u vezi pandemije COVID-19 početi donositi informisane odluke koje ne baziraju isključivo na krajnje upitnim statističkim pokazateljima.
