A. Delić: Naši su radnici traženi u Rusiji i na Istoku

U Bosni i Hercegovini trenutno je više od pola miliona nezaposlenih osoba. Uz niže kvalificirane i nekvalificirane kadrove, toj brojci se pridružila i armija mladih ljudi koji nakon fakultetskog obrazovanja pune stranice evidencije službi za zapošljavanje. Direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH Adnan Delić smatra da slab privredni rast, premalo stranih investicija i loša obrazovna politika doprinose velikoj stopi nezaposlenosti u BiH. A kako posla nema u domovini, mnogi Bosanci i Hercegovci traže poslovnu priliku u inozemstvu.

Bosanci koji žive i rade u Kataru upozoravaju da žene koje rade na poslovima spremačica tretiraju kao jeftino plaćene sluškinje za 400 maraka. Da li ćete provjeravati pod kojim će uvjetima Bosanke i Hercegovke raditi na katarskom tržištu?

– Povodom informacija koje su se pojavile u vezi sa sporazumom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i vlade države Katar o reguliranju zapošljavanja državljana BiH u državi Katar, naglašavam da sporazum još nije potpisan i da se ne primjenjuje. Sporazumom će biti definirano zapošljavanje radne snage iz BiH, a ne samo spremačica. Poslodavci iz države Katar će na osnovu sporazuma moći tražiti radnu snagu koja im je potrebna, a naši građani će odlučiti da li im ponuđeni poslovi i uslovi odgovaraju ili ne. Što se tiče provjere poslodavca, za to je nadležno ministarstvo rada države Katar, ali mi ćemo putem njih imati mogućnost da provjerimo poslodavca, što ćemo i raditi.

Sporazum s Rusijom

Rusija je zbog jezika i traženih profila zanimanja atraktivna za naše građevince. Da li je u finišu potpisivanje međudržavnog sporazuma?

– Taj sporazum s Rusijom je iniciran, a u decembru 2012. održana je tek prva runda pregovora u ovoj državi. Polovinom ove godine zakazan je nastavak razgovora u BiH. Nadamo se da ćemo već nakon dvije runde razgovora dobiti odgovarajući tekst sporazuma. Nakon što se tekst sporazuma usaglasi, on treba proći proces ratifikacije. Naravno, nepostojanje sporazuma nije prepreka da naši radnici idu u Rusiju, jer su oni tamo već prisutni, putem privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju. Ipak, donošenjem sporazuma iza naših radnika bi stajala država i smanjila bi se mogućnost prevara.

Prilikom nedavne promocije programa zapošljavanja u Austriji rečeno je da je u tom trenutku već angažovano 360 naših radnika putem CBC karte: koliko je ljudi iz BiH na ovaj način dobilo posao u Austriji?

– U Austriji, prema riječima atašea za rad Ambasade Austrije u BiH, trenutno radi 35.000 naših građana. Od ovog broja, njih 360 je od 1. jula 2011. godine dobilo posao zahvaljujući programu CBC karta. Ipak, ne mogu dati konkretniji odgovor, jer čitav program ide preko ministarstva rada, socijalne politike i zaštite potrošača Republike Austrije, a program CBC karte je dizajniran tako da isključuje potrebu za posredovanjem u zapošljavanju trećih lica, već usmjerava radnika direktno na mogućnost zaposlenja. Program je dizajniran za pojedince, a ne za pravna lica. Podatke o našim firmama koje rade vani posjeduje Vanjskotrgovinska komora BiH.

Koja tržišta rada mogu biti potencijalno privlačna za naše radnike? Da li su to istočna tržišta?

– Ono što je karakteristično za naše tržište rada jeste veliki broj nezaposlenih osoba sa KV zanimanjem, gotovo 1/3, dok su to kadrovi koji su jako traženi u Evropskoj uniji i tamošnjim tržištima rada. Nažalost, svaka članica EU štiti svoje tržište rada na način da prednost kod zapošljavanja prvo imaju građani te države, zatim građani drugih članica EU, pa tek onda građani iz zemalja izvan EU. Zbog toga mi i insistiramo na sklapanju što većeg broja sporazuma o zapošljavanju koji predstavljaju samo okvir da naši građani mogu ući na ta tržišta rada, te da su na njima zaštićeni. U principu, zahtjeve za radnu snagu kreira jedino potražnja na tržištu rada, s jedne strane, a sa druge, tu su i znanje, kvalifikacije i cijena radne snage. Za zapadna tržišta rada naši radnici su i obrazovani i kvalifikovani i jeftini, dok su često za istočna skupi, te se zato manji broj naših građana ondje i zapošljava. Opet, tržišta rada na Istoku su dostupnija našim građanima zbog jednostavnijeg dobivanja radnih dozvola i radnih viza.

Oglasi iz Slovenije

Da li još možemo da računamo na rad u Sloveniji, budući da je i tamo  problem zapošljavanja s domicilnim stanovništvom?

– Svakako da je kriza u Sloveniji uveliko pogodila i našu radnu snagu, posebno u građevinskom sektoru, koji je zapošljavao najveći broj radnika iz BiH. Ipak, moram reći da mi u posljednji mjesec imamo konstantno objavljene oglase iz Slovenije, što ranije nije bio slučaj. Oglasima se po poslodavcu traži između jednog i 10 radnika, ali i to pokazuje da su u ovakvim kriznim vremenima naši radnici još traženi. Također, moram reći da je ovo sve zasluga Sporazuma o zapošljavanju sa Slovenijom, koji nam je omogućio da oglasi idu preko Agencije za rad i zapošljavanje BiH, te da imamo uvid u kretanje radne snage iz BiH u Sloveniju.

Stiče se dojam da su domaći poslodavci nezainteresovani da zajedno sa službama za zapošljavanje i obrazovnim ustanovama kreiraju upisnu politiku koja će dati u konačnici kadar koji treba bh. tržištu, a ne kadar, kako ste izjavljivali, za biroe i statistiku. Kako to promijeniti?

– Mislim da nije problem u poslodavcima, jer institucije koje su odgovorne za kreiranje politika obrazovanja, pa i upisne politike, imaju redovne podatke od zavoda za zapošljavanje o potrebama na tržištu rada. Istina je da postoje pozitivni pomaci u ovom smjeru od prošle godine (RS i Kanton Sarajevo), ali ovaj proces mora da bude daleko šireg karaktera. Prateći situaciju vezanu za upisne politike za ovu godinu, evidentno je da opet ima nekog napretka, ali on je više rezultat samosvijesti nekih univerziteta, nego generalni trend u obrazovnoj politici. Studentima ne smijemo uskraćivati mogućnosti da upisuju željene fakultete, ali besplatno školovanje ili barem subvencionirano, za studente ili najbolje studente, koji se školuju za deficitarna zanimanja, bila bi jedna od mogućih opcija, ali za to treba osigurati novac. Upravo u ovom segmentu bi se mogli uključiti poslodavci koji bi dali novac, a nakon nekoliko godina bi mogli dobiti radnu snagu koja im je potrebna. Bilo kako bilo, nama će trebati četiri-pet godina da možemo mjeriti rezultate prvih poboljšanja u obrazovnim politikama koja su počela od lani.

Oslobođenje