Neke priče ne ostavljaju čovjeka ravnodušnim. Neke priče zabole i onda kada ih samo slušate, a posebno kada sjednete među ljude koji ih svakodnevno žive.
Jutros su Humanitarci s Buka posjetili majku i dvoje jetima u Zenici. Prije tri godine njihov život promijenio se u jednoj noći. Otac je legao da spava, a više se nije probudio. U snu ga je zadesio moždani udar i porodica je ostala bez svog oslonca, zaštitnika i čovjeka koji je bio stub njihovog doma.
Teško je opisati prazninu koja ostane kada dijete izgubi oca. Još je teže zamisliti kako je majci koja preko noći mora biti i otac i majka svojoj djeci. Sin danas završava srednju školu, a kćerka ima samo devet godina. Godine prolaze, djeca rastu, ali nedostaje onaj zagrljaj, onaj savjet, onaj glas koji bi rekao: “Ne brini, babo je tu.”
Majka se bori koliko može. Radi, trudi se i ne predaje se. Ali život nije lagan. Računi ne čekaju, djeci treba odjeća, obuća, škola, hrana. Mnogo je briga koje svakodnevno nosi na svojim plećima.
Danas smo željeli da barem na trenutak zamijenimo brigu osmijehom. Donijeli smo mnogo odjeće, obuće, ruksaka, školskog pribora i slatkiša, a majci uručili 2.650 KM kako bi lakše prebrodila naredni period i podmirila ono što je najpotrebnije.
Ali najljepši trenutak dana nije bio novac niti paketi.
Najljepši trenutak bio je osmijeh jedne djevojčice.
Kada je otvorila poklon i ugledala dres reprezentacije Bosne i Hercegovine sa brojem 19, dres njenog omiljenog Alajbegovića, njene oči su zasjale na poseban način. To je bio onaj iskreni dječiji osmijeh koji se ne može odglumiti. Osmijeh koji vrijedi više od svih riječi. Kao da je Uzvišeni Gospodar spojio želju jednog dječijeg srca sa ljudima koji su tog dana pokucali na njihova vrata.
Dok smo odlazili, ostala je jedna misao koja nas je pratila cijelim putem:
Koliko je među nama djece koja ne traže mnogo. Ne traže skupe stvari. Ne traže luksuz. Dovoljno im je da ih neko obiđe, sasluša, obraduje i pokaže da nisu zaboravljeni.
Zato hvala svim dobrim ljudima koji stoje uz Humanitarce s Buka. Vi ste razlog zbog kojeg mnoga jetimska suza bude zamijenjena osmijehom. Vi ste razlog zbog kojeg neka majka te noći lakše zaspi. Vi ste razlog zbog kojeg neka djeca osjete da i dalje postoje ljudi koji misle na njih.
Molimo Uzvišenog Gospodara da nagradi svakoga ko je učestvovao u ovom hajru, da sačuva naše porodice teških iskušenja i da ovoj hrabroj majci podari snagu, zdravlje i bereket, a njenim jetimima svijetlu i uspješnu budućnost.
Jer možda ne možemo vratiti oca koji nedostaje, ali možemo učiniti da njegova djeca osjete da nisu sama.
