SARAJEVO KAO SAVJEST EVROPE
Autor: Josef Weidenholzer
Svijet je izašao iz svojih okvira. Sve više važi pravo jačega. Razum i poštovanje su potisnuti u drugi plan. Poredak zasnovan na pravilima se raspada. Oligarsi određuju političku agendu; zamijenili su političare i diplomate.
U takvim vremenima raste opasnost da se procesi otmu kontroli. Nacionalne države, prepuštene same sebi, nisu sposobne da se nose s novim okolnostima i prijeti im opasnost da postanu igračke velikih sila. Historija upečatljivo pokazuje: ko igra na kartu nacionalizma, uvijek na kraju izgubi. Teška vremena zahtijevaju zajedničko djelovanje.
Ali upravo sada, kada nam je potrebna snažna Evropa, “zajednička evropska kuća”, ona slabi i prijeti joj opasnost da postane “izgubljeno mjesto”.
To nas ipak ne bi trebalo baciti u očaj. Kao što je rekao Jean Monnet, jedan od osnivača Evrope: “Evropa će biti izgrađena kroz svoje krize i bit će zbir rješenja kojima će te krize biti prevaziđene.”
Potrebno nam je geopolitičko novo pozicioniranje
Prisjetimo se samo kako je bilo prije nekoliko godina. Posvuda je najavljivan kraj eura. Takozvani vrhunski ekonomisti nadmetali su se u mračnim prognozama, govorilo se čak i o “Grexitu”. Deset godina kasnije situacija izgleda potpuno drugačije. Euro je danas faktor stabilnosti međunarodnog monetarnog sistema. Ovaj primjer jasno pokazuje: Evropa može postići presudne stvari kada to zaista želi. Tadašnji predsjednik Evropske centralne banke Mario Draghi to je nazvao: “Whatever it takes” – šta god bude potrebno.
Odlučnost mora biti zapovijed trenutka. Ali ona se ne može nametnuti odozgo. Evropski proces ujedinjenja bio je nadnacionalni proces učenja. Počivao je na spremnosti i sposobnosti da se uči iz grešaka. Zajednička Evropa nije nastala na crtaćoj tabli. Nastala je iz spoznaje ljudi da su činili greške.
Taj konstruktivni duh potreban nam je ako želimo ponovo urediti Evropu. Pri tome se ne radi samo o promjeni sadržajnih prioriteta. Potrebno nam je geopolitičko novo pozicioniranje. Preduvjetza to jeste da Evropa pronađe svoju ravnotežu.
Evropska integracija započela je na sjeverozapadu kontinenta i mogla se osloniti na transatlantsku saradnju. Trebale su godine da i jug, prema kojem se dugo odnosilo s nadmenošću, pronađe svoju – danas već ključnu – ulogu.
Istok Evrope, čiji je prijem početkom novog milenija slavljen s velikim oduševljenjem, ostao je daleko ispod svog potencijala. Većinu vremena ljudi na istoku bili su suočeni s pokroviteljskim omalovažavanjem sa Zapada; bili su dobrodošli uglavnom kao jeftina radna snaga, a njihove ekonomije služile su kao produžene proizvodne hale.
Zato nije čudno što je istok postao ulazna tačka destabilizirajuće propagande. Samoproglašeni “patrioti” usmjerili su gotovo patološku energiju na sve negativne aspekte i tako stvorili neprijateljsku sliku Brisela – karikaturu koja često nema mnogo veze sa stvarnošću.
To je, međutim, savršeno poslužilo kao ulaz za sve vidljiviji utjecaj stranih sila koje iz geopolitičkih razloga imaju interes za što slabiju (zajedničku) Evropu.
Zato moramo prestati da sve što se dešava u Briselu posmatramo isključivo iz nacionalne perspektive. Potreban nam je panevropski pogled, daleko od nacionalističke nadmenosti.
Evropa će postati globalni faktor stabilnosti samo ako se njene regije budu susretale kao ravnopravne. Govoreći o istoku, papa Ivan Pavao II jednom je rekao da Evropa ima dva plućna krila i da su oba jednako važna.Tome se zapravo nema šta dodati. Osim činjenice da se jugoistok kontinenta, tamo gdje je Evropa najkrhkija, kriminalno zanemaruje. Neophodne odluke se odgađaju uz negodovanje. Takav stav je kratkovidan i samodestruktivan. Balkan se još uvijek s potcjenjivanjem doživljava kao evropsko dvorište iza kuće. U stvarnosti, on je zapravo njeno unutrašnje dvorište (M. Roth).
Upravo sadašnje historijske okolnosti zahtijevaju jasno “da” dosljednoj i brzoj integraciji regije.
Bosna i Hercegovina je poseban dio Evrope.Ovdje se susreću Istok i Zapad, ovdje evropski islam ima svoj dom već stoljećima. Upravo u vremenu kada je religijska pripadnost postala predmet političkih sukoba i kada islamofobija narušava zajednički život, Sarajevo bi moglo poslati pozitivan signal i postati svojevrsni “Rim jugoistoka”.
Ljudi iz Bosne i Hercegovine rasuti širom kontinenta, koji žive u dijaspori, živi su dokaz da zajednički život može obogatiti sve.Mirni suživot bio je pravilo u ovoj regiji, a destruktivni sukobi izuzetak. U poređenju s mnogim drugim dijelovima Evrope, ovo je bila mirna zona. Napeta, ali sposobna za produktivno pomirenje.
Melanholija umjesto trijumfalizma
Sve do događaja s početka 1990-ih, kada je usred euforije zbog mirnog raspada komunizma došlo do prve velike tragedije poslijeratne Evrope. Evropa je stajala zapanjena i nije uspjela raspadajućoj Jugoslaviji ponuditi evropsku perspektivu.
Niko nekoliko godina ranije nije mogao zamisliti šta će se dogoditi u Srebrenici. Iako rane polahko počinju zacjeljivati, ne smijemo dozvoliti da ti događaji padnu u zaborav. Kultura sjećanja, povezana s jasnom voljom da se uči iz grešaka, centralni je element evropskog identiteta.
Kako je moguće da od prijateljskih komšija nastanu neprijatelji? Da, to je nacionalizam koji najprije uništi ljudske umove, a zatim izjeda njihove duše.
Evropa može mnogo naučiti iz tragedije u Bosni i Hercegovini.
Ne samo koliko brzo se okolnosti mogu temeljno promijeniti i koliko brzo nezamislivo može postati stvarnost.
Prije svega, može naučiti da je moguće oduprijeti se čak i najvećim prijetnjama. Ljudi u Sarajevu izdržali su opsadu 1.425 dana i pokazali cijelom svijetu da je otpornost moguća. Upravo u vremenu globalnih previranja to je centralna politička poruka.
Pogled na Sarajevo nas također uči da se strašne stvari ne mogu poništiti. Ali to ne mora biti prepreka novom početku. Iskrena tuga i iskreno kajanje mogu donijeti potrebne pozitivne promjene.
Nije bezobzirnost, koja je danas gotovo sveprisutna, ono što nas vodi naprijed, nego jedino empatija – iako je oligarsi preziru.
Melanholija umjesto trijumfalizma! Tu možemo mnogo naučiti od Sarajeva.
Hvala sevdahu.
Članak je dostupan u printanom ili digitalnom izdanju Preporoda za 15. juni 2026. godine.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.
Izvor:IIN Preporod
