Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine smatra svojom obavezom da javnosti jasno ukaže na ozbiljne posljedice koje proizvode posljednja rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine, donesena protiv IDDEEA, i Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine.
Ovdje nije riječ o pojedinačnom sporu između dvije institucije, niti o tehničkom pitanju zaštite podataka, nego je riječ o odlukama koje direktno pogađaju funkcionisanje ključnih sistema države Bosne i Hercegovine i koje mogu proizvesti ozbiljne posljedice po budžet države, pravosuđe, privredu i pravnu sigurnost građana.
Građani Bosne i Hercegovine moraju znati jednu jednostavnu činjenicu.
Naime, Agencija za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine nema zakonsku nadležnost da zabranjuje izdavanje kvalifikovanih elektronskih potpisa niti da vrši nadzor nad radom ovjerilaca. Zakon o elektronskom potpisu Bosne i Hercegovine je po tom pitanju potpuno jasan. Član 20. navedenog zakona propisuje da nadzor nad radom ovjerilaca vrši nadležni organ pri Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine, dok član 21. istog zakona jasno propisuje da upravo taj organ može, ukoliko postoje zakonski razlozi, zabraniti pružanje usluga ovjerioca.
Dakle, zakon je potpuno jasan. Ne Agencija za zaštitu ličnih podataka ili njen direktor Dragoljub Reljić koji je od prošle godine u tehničkom mandatu.
Međutim, uprkos tome, donesena su rješenja kojima se praktično preuzimaju nadležnosti drugog državnog organa i direktno blokiraju sistemi koji godinama funkcionišu u Bosni i Hercegovini. Posebno zabrinjava činjenica da je Ministarstvo komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine, kao jedini nadležni organ u ovoj oblasti, u više formalnih akata već potvrdilo da IDDEEA i UIO BiH ispunjavaju sve zakonske, sigurnosne i tehničke uslove za izdavanje kvalifikovanih elektronskih potpisa, te da u provedenim nadzorima nisu utvrđene nikakve nepravilnosti.
Ovdje je važno naglasiti da se ne radi o novim ili budućim sistemima, nego o sistemima koji su već godinama uspostavljeni, funkcionalni i integrisani u ključne državne procese, uključujući fiskalni sistem, pravosuđe i druge javne servise. Intervencija u već uspostavljen sistem proizvodi daleko ozbiljnije posljedice od običnog regulatornog postupanja. Dakle, ovdje nije riječ o ispravljanju nezakonitosti, nego o direktnom prekoračenju nadležnosti.
Posebnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da sve ovo dolazi neposredno nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U-1/25, kojom je jasno utvrđeno da oblast elektronske identifikacije, kvalifikovanih elektronskih certifikata i sistema digitalnog povjerenja predstavlja isključivu nadležnost države Bosne i Hercegovine, te da entiteti nemaju ustavni kapacitet da uspostavljaju paralelne sisteme u toj oblasti. Uprkos toj odluci, nakon presude Ustavnog suda BiH na entitetskom nivou usvojen je novi zakon kojim se uređuje upravo oblast elektronske identifikacije, elektronskih dokumenata i usluga povjerenja, čime je faktički ponovo otvoren pokušaj preuzimanja prostora koji je Ustavni sud već definisao kao isključivu državnu nadležnost.
U tom kontekstu, posljednja rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH ne mogu se posmatrati izolovano. Njihov direktni efekat je zaustavljanje državnih institucija u vršenju poslova koji su po odluci Ustavnog suda BiH isključivo državni.
Kada entiteti ne mogu preuzeti ovu oblast kroz zakon, a državnim institucijama se administrativnim putem onemogućava da je vrše, rezultat je isti, jer država ostaje bez operativnog kapaciteta, dok prostor ostaje otvoren za paralelne entitetske i privatne strukture.
Građani Bosne i Hercegovine moraju znati šta konkretno gube.
Prije svega, ugrožava se sistem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, kroz koji hiljade kompanija svakodnevno podnose PDV prijave, carinske prijave i druge fiskalne obaveze koristeći kvalifikovane elektronske potpise. Dovođenjem ovog sistema u pitanje direktno se ugrožava kontinuitet podnošenja prijava i redovnih uplata PDV-a državi.
Tu ne govorimo samo o jednoj instituciji, nego govorimo o budžetu Bosne i Hercegovine. To je pitanje plata, penzija, zdravstva, socijalnih davanja i svih javnih funkcija koje zavise od redovnih prihoda.
Istovremeno, ugrožen je i pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. IDDEEA je u proteklom periodu uspostavila sistem kvalifikovanih elektronskih potpisa u više od 100 pravosudnih institucija širom Bosne i Hercegovine, gdje hiljade sudija, tužilaca i službenika svakodnevno koriste elektronske potpise za donošenje odluka, razmjenu akata i vođenje postupaka. Zaustavljanje ili ugrožavanje tog sistema znači sporije procese, sporije donošenje odluka i sporije ostvarivanje pravde.
Građani će to sve direktno osjetiti.
Jednako tako, ozbiljna šteta prijeti i privredi Bosne i Hercegovine. Godinama su privredni subjekti ulagali sredstva u kvalifikovane elektronske potpise, prilagođavali poslovanje i gradili svoje procese na sistemima koje su uspostavile državne institucije. Ako se danas tim istim ljudima kaže da ono što je jučer bilo zakonito i obavezno danas više nije moguće, potpuno je legitimno pitanje ko će snositi odgovornost za štetu.
Posebno ozbiljno pitanje koje se ovdje otvara jeste pravni status svih kvalifikovanih elektronskih potpisa koji su godinama izdavani i korišteni u pravnom prometu Bosne i Hercegovine. Ako se danas tvrdi da sistem nije imao zakonit osnov, onda se opravdano postavlja pitanje šta to znači za hiljade već izdatih certifikata, za pravne poslove zaključene na osnovu njih, za podnesene PDV prijave, sudske akte i druge pravne radnje koje su na njima zasnovane. Takva pravna nesigurnost predstavlja jedan od najtežih udara na povjerenje građana i privrede u pravni sistem države. Kada država godinama uspostavlja jedan sistem, poziva građane i privredu da ga koriste, naplaćuje ga, integriše ga u pravni promet i javne procese, a zatim jedan organ bez nadležnosti dovede u pitanje njegovu zakonitost, tada se ne ruši samo jedan tehnički proces, nego se ruši povjerenje građana u državu. Šteta ovakvih odluka ne nastaje tek sutra. Ona nastaje već danas, kroz pravnu nesigurnost, usporavanje procesa, blokadu procedura i destabilizaciju sistema koji su ključni za funkcionisanje države.
Ovdje se istovremeno otvara ozbiljan prostor za buduće tužbe privrednih subjekata protiv države Bosne i Hercegovine zbog pravne nesigurnosti i posljedica koje ovakve odluke proizvode.
Jednako ozbiljno, ovakvo postupanje otvara opasan institucionalni presedan prema kojem organ koji nema izričitu zakonsku nadležnost može kroz pojedinačni upravni akt faktički suspendovati izvršenje zakona Bosne i Hercegovine i blokirati rad državnih institucija. Prihvatanje takve prakse značilo bi ozbiljno urušavanje principa pravne sigurnosti, zakonitosti i podjele nadležnosti.
U slučaju nastanka štete po građane, privredu, pravosuđe ili fiskalni sistem Bosne i Hercegovine, pitanje odgovornosti za posljedice ovakvih odluka više neće biti apstraktno pravno pitanje, nego konkretno pitanje individualne i institucionalne odgovornosti.
IDDEEA će odmah pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine i tražiti hitno stavljanje ovih rješenja van snage. Istovremeno ćemo koristiti sva domaća i međunarodna pravna i institucionalna sredstva kako bismo zaštitili zakonitost rada državnih institucija i spriječili urušavanje sistema koji su građeni godinama.
Ovo pitanje više nije samo pravno pitanje između dvije institucije. Ovo je pitanje zaštite ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, zaštite državnih nadležnosti i zaštite pravne sigurnosti građana i privrede.
Ako se danas dozvoli da organ bez zakonske nadležnosti suspenduje sisteme države, sutra nijedna državna nadležnost više neće biti sigurna.
(Vijesti.ba)
