Institucionalni dizajn Bosne i Hercegovine definisan Dejtonskim mirovnim sporazumom dao je međunarodnoj zajednici dirigentsku palicu. Veoma brzo, političke elite preuzele su ulogu solista. Disonantni, kritički glasovi civilnog društva, nezavisni mediji i pobunjeni građani našli su se u neobranom grožđu. Niti mogu biti potpuno u publici, niti potpuno na pozornici.
Ljupko Mišeljić, buka
Nehotično ili namjerno saučesništvo međunarodne zajednice u održavanju sistema zarobljene države dosad je očitovano u konceptu stabilokratije. Drugim riječima, u omogućavanju kratkoročne i povremene sigurnosti i stabilnosti, nauštrb dugoročne vladavine prava i temeljnih demokratskih reformi.
A šta slijedi? Postoji li minimalni konsenzus spoljnih aktera u odnosu prema Bosni i Hercegovini? Postoji li i danas međunarodna zajednicu koju smo dosad poznavali? Koja je njena budućnost, a koja je budućnost političkih procesa u Bosni i Hercegovini? O tome za BUKA magazin govore Asim Mujkić, vanredni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i Srđan Blagovčanin iz Centra za studije upravljanja.
Ostavka sada već bivšeg i izborom budućeg visokog predstavnika je tek odjek dramatičnih globalnih tektonskih promjena, pucanja trans-atlanskog partnerstva, kaže Blagovčanin. Dolaskom Trampove administracije, SAD se u potpunosti okreću predatorskoj spoljnoj politici, kako je neki teoretičari nazivaju, a uz to dolazi i do privatizacije američke spoljne politike od strane Trampove porodice i prijatelja, ocjenjuje naš sagovornik. Evropa sve više biva na meti ovakve politike Tramove administracije, čak se može uočiti i otvoreno neprijateljstvo, tvrdi on.
“U BiH se ovi globalni lomovi itekako vide jer je ono što smo mi kolokvijalno u BiH zvali ‘međunarodna zajednica’ tokom posljednih 30 godina – a mislili Evropa i SAD – očigledno više ne postoji u smislu nekog funkcionalnog jedinstva i zajedničkog djelovanja ka zajedničkim ciljevima. To praktično znači da možemo očekivati dodatne turbulencije, jer takva situacija ostavlja jednu vrstu vakuuma odnosno prostora za ostale aktere da projektuju svoje interese”, kaže Blagovčanin.
Kao vrsta sui generis protektorata, BiH je izrazito izložena i podložna stranim uticajima koji su na izvjestan način i institucionalizovani, a unutrašnji suverentitet BiH je bitno redukovan, kaže on. U izrazito polarizovanoj državi i polarizovanom društvu, kanalisanje stranih uticaja često se odvija na način da svaka od strana odnosno etničkih grupa preferira i biva preferirana od pojednih stranih aktera, što nerijetko može voditi ka tome da se upravo u BiH prelamaju suprotstavljeni interesi spoljnih aktera, kaže naš sagovornik. Ključni izazovi za zemlju u tom smislu bi bili da se kroz strane uticaje ostvaruju interesi spoljnih aktera koji nužno nisu i interesi građana BiH, ocjenjuje on.
“U proteklih 30 godina sav zamislivi spektar uticaja međuanrodnih aktera u BiH je bio primjenjivan. Od nametanja zakona i smjena političara, pa do pružanja tehničke pomoći i pristupa temeljenog na uslovljavanju. Nema ništa nelegitimno u tome da međunarodni akteri na ovim prostorima projektuju svoje interese, problem je u tome do koje mjere mi kao država i društvo znamo prepoznati i artikulisati svoje interese i štiti ih. Apsurdno je očeivati da međunarodni akteri ili druge države štite naše interese. Nažalost, vladajuće kleptokratske kompradorske elite veoma često podređu javni interes vlastitim uskim partikularnim interesima, žrtvujući prirodna bogatstva, rijeke, šume i budućnost zemlje zbog vlastitiog profita”, kaže Blagovčanin.
Nova administracija u Washingtonu svoj interes stavlja na prvo mjesto, tvrdi Mujkić. S obzirom da to potkovana saradnju i koordinaciju djelovanja unutar Savjeta za implementaciju mira – posebno nakon ruskog napuštanja prije nekoliko godina – javlja se nova pukotina, kaže naš sagovornik.
“Ostaje nam da vidimo da li će se ona sanirati do kraja ovog mjeseca. Izbor Visokog predstavnika predstavnika toliko se eksploatiše u javnoj i političkoj sferi najvjerovatnije zato što je nekom palo na pamet da izbjegne obaveze i rad na već dogovorenoj mapi puta za ukidanje Visokog predstavnika koja se zove 5+2 i koja je već napola ostvarena. Upravo takvi danas, koristeći nova strujanja s one strane Atlantika i hroničnu evropsku zbunjenost i nedorečenost, pokušavaju jednim frontalnim napadom direktno ukinuti tu funkciju koja je sastavni dio Dejtonskog sporazuma”, kaže Mujkić.
Najdirektniji strani uticaj u BiH ostvaruju zemlje PIC-a svojim odlukama i djelovanjima koja nisu uvijek međusobno koordinirana, kaže naš sagovornik. Programirani strani uticaj za sada svoje opravdanje nalazi u nepostojanju konsenzusa oko opstojnosti BiH, njezine budućnosti – EU i NATO, i samog unutrašnjeg uređenja, ocjenjuje on, napominjući da taj uticaj ima i mehanizam vlastitog ukidanja – postizanje konsenzusa unutrašnjih političkih snaga u BiH.
“Jednu grupu stranog uticaja čine Srbija i Hrvatska i nešto dalji susjedi, Mađarska i Italija. Vrlo često je taj uticaj maligan, u smislu da se kroz izjave, političke odluke i neke postupke koji mogu biti uznemirujući za sve ili neke stanovnike BiH želi skrenuti pažnja s vlastitih problema rukovodstva ili političke grupacije u Srbiji i Hrvatskoj ili naprosto nametnuti sebe kao važnog pa i ključnog igrača i faktora stabilnosti u region, kao što ti čine Orban i Vučić. Oni rade principu – zakomplikuješ situaciju u jednoj fragilnoj zemlji, a onda sebe istakneš kao osobu koja će taj problem smiriti ili riješiti. Treća grupa stranog uticaja su svjetske velesile koje BiH i širi region Zapadnog Balkana pokušavaju uvući u neku svoju sferu uticaja. Taj uticaj može biti prvenstveno ekonomski, poput kineskog ili turskog, politički poput ruskog, ili neka kombinacija ova dva – poput američkog. Vidno je da se SAD sve manje ponašaju kao članica PIC-a sa svojim ekonomsko-političkim planovima energetskog infrastrukturnog prodora europskim istokom preko BiH”, kaže Mujkić.
Drugi oblici stranog uticaja pristižu iz obaveza koje proističu u prvom redu iz Dejtona, a to je takozvano pravno i vrijednosno nasljeđe EU koje, kao i svaku zemlju kandidata za članstvo, značajno transformira u pogledu njezinog suvereniteta, kaže naš sagovornik. U ovu grupu ubraja i važne međunarodne organizacije čije su odluke obavezujuće – OSCE ili neke agencije UN. To proizlazi iz činjenice da se ne može govoriti o klasičnoj definiciji suvereniteta, pa se prema toj modifikaciji drukčije mogu razumijevati i strani uticaji, kaže on.
“Većina odluka međunarodnih aktera iz prve i posljednje grupe su bile pozitivne i na dobrobit svih građana ove zemlje. Pomislimo samo dokle bismo dogurali da nije bilo stranog uticaja i odluke oko jedinstvene valute, jedinstvenih tablica, oružanih snaga, nekih mjera iz poreske i fiskalne politike, ustanovljenja nekih institucija koje su olakšale živote velikom broju ljudi itd. Kada se stvari prepuste isključivo nama onda nam kao u slučaju JMBG krize umiru nedužna novorođenčad. Uostalom, ko bi imao snage da smijeni hrpe korumpiranih kabadahija ili da nas natjera da svoje ustave i zakone prilagodimo evropskim standardima, na stranu što mnogi na pozicijama moći upravo te standarde ne žele. Dakle tu vrstu odluka koje su vođene zdravim razumom i za cilj imale dobrobit svih građana treba pozdraviti. Postoje i odluke na koje bi uputio primjedbe. Recimo način na koji se vodila privatizacija, promicanje neoliberalističkih vrijednosti koje je devastiralo našu industriju, poljoprivredu, ili Šmitovo intervenisanje u Ustav Federacije. Ali, ako bismo dobre i loše odluke stavili na vagu, mislim da bi dobre odluke bile teže”, kaže Mujkić.
Političke elite koje nisu naučile odgovorno upravljati, već isključivo vladati, sada ostaju u (ne)milosti procesa transatlantske dezintegracije. Tražeći svoje mjesto u tom lomu, s ciljem nastavka apsolutne kontrole resursima i institucijama, političke elite dovode Bosnu i Hercegovinu u bezizlaznu situaciju zarobljenosti. S tim teretom, s takvim opredjeljenjem lidera, idealno zamišljenu ulogu administriranja ne može preuzeti niti jedan vanjski element. Ipak, građanima i civilnom društvu opredijeljenim za participaciju u reformi upravljanja i demokratizaciji sistema bilo bi mnogo lakše kada bi u svojoj korektivnoj ulozi i volji za reformama imali iskrenog saveznika.
buka
