Državna imovina jedno je od ključnih političkih ali i zakonskih pitanja u Bosni i Hercegovini, a njeno zakonsko rješavanje jedan je od uvjeta za zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Od 2005, kada je visoki predstavnik uveo zabranu raspolaganja državnom imovinom, političkim prostorom uglavnom su kružili potpuno suprotni koncepti državne imovine bez stvarne razrade, piše Odgovor.ba.
Dok iz RS-a traže puno vlasništvo entiteta, probosanske stranke su uglavnom nejasno tražile puno vlasništvo države, a HDZ BiH kalkulira i pokušava u sve uvesti čak i kantone.
Ovom složenom institucionalnom i političkom materijom po prvi put su se ozbiljno pozabavili i probosanski akteri izvan političkih stranaka.
Centar za geopolitička istraživanja GEOPOL okupio je tim domaćih pravnika i drugih stručnjaka koji su izradili detaljnu političku-pravnu analizu uz prijedlog zakonskog rješenja.
Ovo je važan korak iz nekoliko razloga. Prvo, pokazuje da se na inertnost probosanskih stranaka može odgovoriti i iz civilnog društva. Drugo, sudeći po osnovnim principima dokumenta u koji je portal Odgovor.ba imao uvid, rješenje je kompromisno i može biti dobra osnova za plodonosne razgovore svih aktera.
Treća stvar je ponajvažnija: ovo rješenje donosi detaljnu razradu vlasništva, korištenja, upravljanja i raspolaganja državnom imovinom.
Tako se predlažu tri kategorije imovine:
Strateška državna imovina – granica, vojna imovina, ključni resursi i infrastruktura državnog značaja. Titular je država, prodaje nema; moguć je samo zakup ili korištenje na rok.
Funkcionalna javna imovina – titula ostaje državna, a entiteti i niži nivoi njome upravljaju, daju je u zakup i koncesiju i zadržavaju prihod. Prodati je ne mogu. Tako titula nije puki „ukras“, nego brana protiv rasprodaje.
Lokalna razvojna imovina – gradske javne površine i općinsko zemljište bez strateškog značaja. Njome raspolažu prvenstveno općine i gradovi, uz pravo prodaje, transparentno i u javnom interesu.
Autori dokumenta predlažu i šest principa na kojima se buduće zakonsko rješenje treba izraditi, a to su:
- Zakon o državnoj imovini na državnom nivou, usvojen u Parlamentarnoj skupštini, kao jedini ustavno valjan instrument. Međuentitetski sporazum to nije, jer bi značio priznavanje entitetske nadležnosti koju Ustavni sud poriče.
- Potpun popis i registar imovine prije svake raspodjele, uz nezavisnu provjeru. Bez toga je razvrstavanje proizvoljno i otvoreno za zloupotrebu.
- Razvrstavanje prema karakteru, s unaprijed utvrđenim pravom raspolaganja za svaku kategoriju; titula ostaje državna svuda osim kod lokalne razvojne imovine.
- Zaštita lokalnih zajednica – imovina lokalnog karaktera ide općinama i gradovima s pravom raspolaganja, uz branu od asset-strippinga i stranačke preraspodjele.
- Komisija za državnu imovinu kao stalno stručno tijelo čije članove imenuju zakonodavna tijela svih nivoa vlasti, s nezavisnim stručnim panelom za razrješavanje nesuglasica i sudskom kontrolom odluka.
- Raniji nezakoniti poslovi – ništavi u pogledu titule, uz konvalidaciju savjesnih trećih lica tamo gdje je moguća.
Dokument će biti predstavljen svim relevantnim političkim strankama, predstavnicima međunarodne zajednice kao i široj javnosti.
(Vijesti.ba)
