Bošnjačka zajednica kulture, Gradsko društvo Visoko organizirala je promociju vrijednog historijsko-edukativnog književnog djela “Semiotika Bosne”, autora prof. dr. Senadina Lavića.
Knjiga je, pogotovo u aktuelnim kompleksnim i teško predvidivim društveno-političkim vremenima, izuzetno značajna jer pruža temeljnu analizu simboličkih i ideoloških konstrukcija koje oblikuju sliku bh. zajednice uz istraživanje i adekvatno pojašnjavanje najvažnijih pojmova koji ilustruju ovdašnje društvo u kojem su, baš kao i na globalnoj sceni, određene civilizacijske norme porušene i potrebno ih je regenerirati.
“Mi moramo snaći snage, pameti, odvažnosti i definirati neke svoje, vlastite, bosanske interese i ciljeve, a to znači precizno definirati skup ili sistem znakova, odnosno semiotički prostor u kojem se krećemo radi opće orijentacije kolektiva. One zajednice koje nemaju semiotičke orijentacije, koje ne znaju koji su znakovi bitni, koji su precizno definirani, koji imaju koje značenje su vođene uvijek od nekoga drugog sa strane. To se jako dugo u Bosni dešavalo, da Beograd i Zagreb nama definiraju ciljeve života, našu opću povijest, kulturne sadržaje i da mi slijepo to, kao u nekoj eutanaziji, slijedimo. Sada je očito da živimo u vremenu gdje mi sami, svojim bosanskim, bošnjačkim, bosanskohercegovačkim glasom, moramo reći šta mi hoćemo, kuda mi idemo i kako mi definiramo svoje znakove. Znak je riječ, simbol, odnosno neka jezička oznaka, koja za nas ljude ima apsolutnu vrijednost. Prvi takav znak je Bosna, dakle, mi hoćemo u ovome vremenu da izvršimo redefiniranje Bosne i da oslobodimo Bosnu od svih onih naslaga koje su nam povijesno nametnute, a koje su apsolutno suspektne. Dakle, Bosna nikad nije bila srpska zemlja, Bosna nikad nije bila hrvatska zemlja, a učilo se ovdje u školama, u srpsko-hrvatskim historiografijama, u srpsko-hrvatskim formama kulture i prezentiranja i reprezentiranja, da je Bosna stara srpska, odnosno hrvatska zemlja. To nije tačno, to nikada nije bilo tačno, e sada, zamislite koji to mora biti šok i okret u nama da shvatimo da Bosna ima svoju povijest, da je Bosna ovdje vrlo star prostor, preko hiljadu godina se čuje riječ Bosna i da on, evo ovdje u ovoj lijepoj dolini, od Sarajeva do Visokog, da je tu bila prva forma prabosna, ovo je bio prvi banat odakle je krenula konstitucija, odnosno konstrukcija Bosne“, poruke su i pojašnjenja autora knjige, prof. dr. Senadina Lavića, koji je dodao da je pred bh. intelektualnom zajednicom zadatak kojim treba nanovo da promisli Bosnu i uspostavi novi sistem znakova koji će biti približno bolji i kvalitetniji od onoga do sada nametanog.
“I sva je igra oko toga da ti definiraš svoju kulturu, svoj interes i svoje ciljeve. Nažalost, to je složen proces i većina ljudi bi trebala da bude svjesna toga, a to je razlog zašto radimo ove promocije po Bosni. Ukazujemo ljudima da nanovo počnemo posmatrati svoju zemlju, prije svega kroz nauku, kroz religijske forme, književnost, umjetnost, znanstveno-tehnološku dostignutost ili opću razvijenost i da sve to bude neki naš zajednički doprinos i cilj ka novom kvalitetu života u Bosni”, istakao je prof. Lavić.
Na pitanje: “Koliko su bitne ovakve promocije kako bismo mi, kroz semiotičko shvatanje znakova, istovremeno ojačali i naš edukativni mehanizam, ali i odbrambeni mehanizam prema našoj domovini, onda kada to zatreba”, profesor Lavić je ponudio sljedeći odgovor:
“Ja, doista smatram da unazad 30 godina obrazovni sistem koji smo mi pravili u Bosni, zahvaljujući tome što nismo imali bosanske studije, nismo imali bosanski obrazovane pedagoge, profesore, nastavnike, učitelje, zadnjih 30 godina je, slobodno se može reći, bio vrlo promašen i to u kojem smislu… Pa, ako djeca i dalje čitaju ovdje Gorski vijenac, Ivana Mažuranića, smrt Smail-age Čengića, ako čitaju neke priče koje nemaju veze sa Bosnom ili neke tekstove koji Bosnu dovode u potčinjen položaj, onda mi ništa nismo uradili u našem sistemu obrazovanja. Znači, ako naša djeca ne čitaju Safvet-bega Bašagića, Husagu Čišića, Ahmeda Muradbegovića, ako ne čitaju desetine pisaca, pjesnika, profesora, sociologa, filozofa, onda ne mogu razviti bosanski identitet”, mišljenja je dr. Lavić.
Kako bismo poboljšali obrazovno-intelektualnu svakodnevnicu potrebno je, smatra profesor Lavić, u cjelokupni obrazovni sistem, od osnovne škole do univerziteta, unijeti bosanske studije i bosanski obrazovni identitet, zasnovan na našoj domovini BiH, kao vrhovnoj vrijednosti na listi svih prioriteta.
Inače, ulogu promotora knjige u Visokom su imali prof. dr. Amer Osmić i doc. dr. Abdel Alibegović.
Slaven Mirković
visoko-rtv.ba
Foto: magazinplus.eu
