Fikret Mehović: Ahmet Davutoğlu dijeli lekcije o miru nakon politike koja je destabilizirala region
Kada Ahmet Davutoglu danas govori o potrebi da Sjedinjene Američke Države „odustanu od ideološkog rata“ kako bi se postiglo primirje s Iranom, teško je izbjeći ironiju. Jer upravo je njegova politika bila jedan od najjasnijih primjera kako ideologija, kada se spoji s ambicijom regionalnog utjecaja, proizvodi dugoročnu destabilizaciju.
Davutoğlu nije bio tek prolazni političar. Kao ključni strateg vanjske politike Turske i autor koncepta „strateške dubine“, godinama je zagovarao aktivno miješanje Ankare u regionalne procese, posebno tokom rata u Siriji. Rezultat te politike nije bio mir, već upravo suprotno a to se ogledalo u produbljivanju konflikta, otvaranju prostora za radikalne aktere i dugoročnoj destabilizacija južnih granica Turske.
Pod njegovim političkim pokroviteljstvom, Ankara je podržavala različite opozicione i pobunjeničke strukture u Siriji, vjerujući da će brzo doći do promjene režima. Umjesto toga, dobila je produženi rat, milionski talas izbjeglica i ozbiljne sigurnosne izazove unutar vlastitih granica. Turska je od zemlje koja je zagovarala politiku „nula problema sa susjedima“ postala država okružena krizama što je možda i najjasniji pokazatelj dometa te strategije.
Posebno je problematično što se danas zanemaruje činjenica da je upravo takva ideološki obojena politika doprinijela jačanju regionalnih tenzija između različitih blokova, uključujući i odnose s Iranom. U tom kontekstu, Davutoğluova poruka zvuči kao zakašnjelo priznanje greške ali bez stvarne odgovornosti za posljedice koje su već proizvedene.
Njegova današnja retorika o potrebi „deideologizacije“ međunarodnih odnosa ne stoji pred vlastitim političkim naslijeđem. Upravo je njegova doktrina pretvorila vanjsku politiku u instrument ideološkog projiciranja moći, gdje su realne procjene zamijenjene ambicijama o regionalnom liderstvu. Umjesto stabilnosti, takav pristup proizveo je niz strateških promašaja koji su Tursku uveli u dugotrajne sigurnosne i političke komplikacije.
Tvrdnja da je rješenje u odustajanju od ideološkog pristupa dodatno gubi težinu kada dolazi od aktera čija je politika bila zasnovana upravo na ideološkom redefinisanju regiona. U praksi, sukobi na Bliskom istoku nisu rezultat apstraktnih ideoloških sukoba, već konkretnih geopolitičkih interesa, borbe za utjecaj i kontrole ključnih resursa. Pojednostavljivanje kompleksnih konflikata na „ideološki rat“ predstavlja pokušaj reinterpretacije stvarnosti u kojoj se briše odgovornost za pogrešne procjene i odluke.
Davutoğlu ne nudi novo rješenje, već pokušava prepakovati stare greške u novi diskurs. Njegove poruke o miru dolaze nakon što su politike koje je oblikovao već ostavile duboke posljedice od destabilizacije susjednih država do unutrašnjih sigurnosnih izazova u samoj Turskoj. Takav diskurs ne doprinosi razumijevanju konflikta, već produbljuje jaz između političke retorike i stvarnih uzroka nestabilnosti na Bliskom istoku. Politika Ahmeta Davutoglua prema Bosni i Hercegovini ostavila je dugoročne posljedice na političku stabilnost i međunacionalne odnose u zemlji. Njegova geopolitička strategija, usmjerena više na regionalne ambicije Turske nego na stvarne potrebe bosanskog društva, dodatno je produbila unutrašnje podjele i otežala proces institucionalnog jačanja države.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
