Darko Kaciga: Jasenovac mu nije ustaško stratište, nego „toljaga kojom se udaralo Hrvate uvijek kad bi digli glavu“

Ustašić prof. Ivo Kraljević izvlači moju davnu izjavu na jednoj beogradskoj televiziji da se od poratnog Dubrovnika hoće napraviti ustaškiji grad nego što on jest, pa demonstrira svoju nepismenost komentirajući je ovako: „Kroz ovu sramotnu i jako štetnu Kaciginu konstataciju može se sagledati sva njegova argumentacija onoga što ja pišem o njegovim tekstovima!“ I onda se, nesvjestan svoga hendikepa, upinje dokazivati da bi dr.Ivo Komšić, bosanski publicist i političar, dosljedni zagovornik etničke nedjeljivosti BiH,  baš u svojoj knjizi „Preživljena zemlja – Tko je, kada i gdje dijelio BiH“ denuncirao samoga sebe kao zagovornika baš takve podjele; dočim bi  njegov u svemu, a posebice po pitanju BiH, politički oponent, dvostruki ne(o)suđeni ratni zločinac nazovi dr.Franjo Tuđman bio istinski borac za cjelovitu BiH. Nema potrebe da se ja upuštam u obranu dr.Komšića od ovih objeda, tek da potvrdim da su laž i nepismenost konstante kleroustaškog svjetonazora: svjetski relevantnom povijesnom znanošću i presudama Haškog suda utvrđeni rodonačelnik udruženog zločinačkog poduhvata na BiH je kleroustaški svetac, a njegov politički oponent koji ga kao takvoga raskrinkava je sotona; Kolinda Grabar Kitarović koja izbacuje Titovu bistu iz Predsjedničkih dvora je uzor, a „dr“ Franjo Tuđman, svojedobni najmlađi general Titove Jugoslavenske narodne armije i Predsednik Fudbalskog kluba Partizan, koji trpi tu bistu desetak godina ispada jugonostalgični izrod; uzori nam trebaju biti doktori hrvatske ustaške misli ala Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Ivo Lučić, Igor Vukić, Branka Lozo, makar ih nikad nitko u ozbiljnom znanstvenom, pa i političkom  svijetu neće konzultirati ili, oprostimibože, citirati; za razliku od istinskih znanstvenika poput dr. Tvrtka Jakovine, dr.Hrvoja Klasića, dr. Dragana Markovine, dr.Iva Goldsteina,  pa i publicista dr.(filozofije) Iva Komšića, čija se djela i mišljenja cijene i traže u relevantnom znanstvenom odnosno publicističkom svijetu.

Cijela knjiga dr.Komšića „Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački pothvat na BiH“ koju opsežno citiram u prošlom napisu, za nepismenog lažljivca prof.Kraljevića je „politički pamflet pisan za potrebe političkog Sarajeva“, zato i samo zato što jedno poglavlje u toj knjizi ima naslov: „Tuđmanov zločinački plan: da nestanu bosanski Hrvati“. I sad prof.Kraljević, bez da ide u analizu Komšićevih argumenata u tom poglavlju (i cijeloj knjizi) a limine presuđuje da se radi o „čistoj neistini“, zato i samo zato što Tuđmanov vanjskopolitički potrčko Granić u svojoj knjizi piše da je Tuđman navodno dva puta odbio navodnu ponudu Izetbegovića da mu prepusti Srednju Bosnu za navodno sve južno i zapadno od Prozora, navodno pola Mostara…A ona salveta o kojoj u Haagu u svom iskazu svjedoči ugledni britanski diplomat Paddy Ashdown  je „izmišljotina“, zato i samo zato što tako u svojoj knjizi piše stanoviti Miroslav, kojega resi neprikosnoveno prezime Tuđman. Jasenovac mu nije ustaško stratište desetaka tisuća ne(o)suđenih ljudi, nego „toljaga kojom se udaralo Hrvate uvijek kad bi digli glavu. Tome su krivi oni tvoji sjajni komunisti…“. Pa me, kao pravnika i odvjetnika, glede moje kvalifikacije Tuđmana kao dvostrukog ne(o)suđenog ratnog zločinca poučava o presumpciji nevinosti kao jednom od temeljnih ustavnih prava  u nas i u svijetu. Tuđman, kao i npr.dr.Ante Pavelić nijesu suđeni, ali oni su za mene i za dr.Komšića, i za Haški sud, i za svaki civilizirani sud na svijetu, osim kleroustaškog, ratni zločinci. Je li i za one desetke tisuća ljudi, listom stvorenih na sliku i priliku ustaškoga boga, stradalih u Jasenovca vrijedila presumpcija nevinosti? Ne, oni su po ustaškom kriteriju bili neljudi, živine o čijim se ljudskim pravima, dakle, pa i onom temeljnom, pravu na  život („od začeća do prirodne smrti“) nema što raspravljati..

Evropske rezolucije govore o osudi svih totalitarnih, pa i komunističkih režima. I ona Vijeća Evrope iz 2006. koja osuđuje samo komunistički totalitarizam kaže da se odnosi na takve režime u Srednjoj i Istočkoj Evropi. Ne može se sa sigurnošću zaključiti odnosi li se opće ta rezolucija, kao i ona kasnija iz 2009.,koja tretira sve totalitarne režime, i na jugoslavenski komunistički odnosno socijalistički režim; ili možda samo djelomično, na rigidno komunističko poraće do 1948.i raskida sa Staljinom ili možda do Staljinove smrti 1953., a razdoblje (samoupravnog) socijalizma „s ljudskim licem“ već od druge polovine šezdesetih nadalje da se teško može okvalificirati totalitarnim komunizmom istočno- odnosno srednjoevropskog tipa. Tu dilemu je odmah 2006. požurio razriješiti Sabor svojom Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. Problem je što ja do ovakvih ideoloških odnosno politikantskih deklaracija HDZ-ovog Sabora držim koliko do lanjskog snijega. U Dubrovniku se, Kraljeviću kažete da ste umirovljenik pa bi se trebali sjećati, već 1960-tih, a zasigurno 70-tih i 80-tih generalno dobro, vrlo dobro živjelo. Jedine društvene kategorije koje načelno nijesu bile zadovoljne bile su malobrojni ustaše/četnici i njihove crkve. Ako ste se Vi, Kraljeviću, osjećali ugroženim u Gradu zadnje dvije decenije SR Hrvatske u sklopu SFRJ, a nijeste ni četnik ni pop, eto Vam, vjerujte mi na riječ, pouzdanog lakmusa da zaključite što ste. Vi ćete se lako složiti s potencijalnom tvrdnjom da Hrvatska zajednica/republika Herceg Bosna nije bila ni zločinačka, ni totalitarna. E, onda to zacijelo nije bila ni Socijalistička Republika Hrvatska najmanje u razdoblju 1965-1990! Što bi značilo da je SR Hrvatska prešutno, evolucijom obračunala s totalitarnim komunizmom i kroz socijalistički samoupravni sistem došla sve do slobodnih, demokratskih izbora. Koje je komunist Račan izgubio i, kao da je cijelu karijeru prakticirao parlamentarnu demokraciju, gospodski predao vlast izbornom pobjedniku Tuđmanu. Koji, pak, nije priznao svoj prvi izborni poraz, njegovo totalitarizmu prispodobivo idiotstvo nije moglo otrpjeti oporbenu situaciju u glavnom gradu svih Hrvata… Sve u svemu, Kraljeviću, Socijalistička Republika Hrvatska je, mutatis mutandis, u mnogočemu, ma deboto u svemu bila bolja od Republike Hrvatske.            

Darko Kaciga Evropljanin

Preuzeto: Glas Grada (Dubrovnik)

magazinplus.eu