Policija u rasulu i opasne posljedice po sigurnost Bošnjaka
Niz skandala u vezi s policajcima koji su, prema dostupnim informacijama, bili uključeni u seksualne odnose s maloljetnicama, šokirao je bosanskohercegovačku javnost i dodatno potkopao povjerenje građana u sigurnosne institucije. Ovi slučajevi ne predstavljaju izolovane incidente, već simptom dubokog moralnog i institucionalnog raspada koji već godinama razjeda policijske strukture u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Danas je jasno da je proces urušavanja policije u FBiH rezultat dugogodišnjih političkih grešaka i nemara, prije svega bošnjačkih političkih elita koje su, pogrešnim odlukama i unutrašnjim podjelama, odustale od stvaranja funkcionalne i profesionalne policije na državnom nivou. Dok su politički interesi nadvladali ideju zajedničke sigurnosti, entitet Republika Srpska je, bez većih prepreka, sistematski opremao, modernizirao i gotovo militarizirao svoju policiju, pretvarajući je u silu s kapacitetima koji daleko prevazilaze civilne potrebe.
Nasuprot tome, policijske strukture u Federaciji danas su obilježene korupcijom, političkim uticajem i moralnim posrnućem. Skandali s policajcima koji su podvodili maloljetnice za novac ili usluge ne samo da pokazuju moralni sunovrat pojedinaca, već otvaraju mnoga ozbiljna pitanja. Ako postoje policajci spremni na takva krivična djela, koliko ih istovremeno djeluje pod uticajem ili u službi stranih obavještajnih struktura? Izdati državu je zločin, ali izdati nezaštićenu djecu, to je moralni pad dublji od svake izdaje.Pitanje lojalnosti i integriteta u institucijama koje bi trebale štititi građane postalo je centralno sigurnosno pitanje.
Bošnjaci su, pred rat i nakon rata, mogli računati isključivo na policiju kao jedinu organizovanu silu sposobnu da u slučaju vanredne situacije brani teritorijalni integritet i sigurnost stanovništva. Međutim, umjesto jačanja te institucije, u proteklim decenijama svjedočimo planskom slabljenju njenih kapaciteta, unutrašnjim podjelama po kantonalnim linijama, lošoj opremljenosti i devastaciji profesionalnih standarda.Mnogi policajci nemaju adekvatnu opremu, obuku niti moralnu podršku da se odupru organizovanom kriminalu, dok su pojedini dijelovi policijskog aparata otvoreno uvezani s kriminalnim strukturama. Slučaj sa specijalcima u Dubaiju puno govori. Slučajevi poput ubistva Dženana Memića ili brojnih drugih nerazjašnjenih zločina pokazuju da policijski sistem nije u stanju, a često ni voljan, da profesionalno obavi osnovne zadatke a to je zaštita građana i vladavinu zakona.
Policija u Federaciji BiH, kako danas djeluje, ne predstavlja stub sigurnosti već izvor nesigurnosti. Njeno urušavanje nije slučajno, već rezultat dugotrajnog procesa u kojem su institucije pretvorene u instrumente političkih i ličnih interesa. Ako se takvo stanje ne promijeni, Bošnjaci će, u novom ciklusu kriza koje Balkan već osjeća, ostati bez ijedne stvarne sile sposobne da ih zaštiti što je najvjerovatnije i bio cilj onih koji su sistematski razorili povjerenje i strukturu sigurnosnog aparata Federacije Bosne i Hercegovine.Da li je i koliko jedina struktura moći u koju su se Bošnjaci nekada mogli osloniti usljed političke korupcije, kriminalnih veza i moralne erozije, pretvorena u sistem u kojem dominiraju elementi organizovanog kriminala, prostitucije i narkotrafikinga?
Rješenje ovog duboko ukorijenjenog problema zahtijeva sistemsku i dugoročnu strategiju. Prvi korak mora biti depolitizacija policijskih struktura i obnova profesionalnih standarda kroz nezavisne mehanizme nadzora i odgovornosti. Potrebno je uspostaviti državni koordinacioni okvir za sigurnost koji bi nadilazio kantonalne i entitetske podjele, jer samo centralizovanim planiranjem i zajedničkim standardima moguće je vratiti povjerenje u institucije koje bi trebale štititi građane, a ne ih ugrožavati.Ako institucije ne prepoznaju urgentnost situacije i ne pokrenu duboku reformu policijskog sistema, neminovno će uslijediti društveni bunt. Narod, koji je već na izmaku strpljenja i suočen s osjećajem potpune nesigurnosti, mogao bi preuzeti ulogu koju su vlasti zanemarile što bi otvorilo prostor za opasne, nepredvidive i destabilizirajuće procese.Tragedija u tuzlanskom Domu penzionera pokazala je da tamo gdje institucije zakažu u brizi za nemoćne, svaka vlast gubi moralno pravo da vlada.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
