Zašto se svi boje naoružavanja Bošnjaka
Kad god se otvori pitanje jačanja sigurnosnih kapaciteta Bosne i Hercegovine, u javnosti se odmah probudi stari refleks straha – šta ako se naoružaju Bošnjaci? U toj reakciji leži dublji problem: historijska nepravda i trajna neravnoteža moći u zemlji koja još nije shvatila da sigurnost nije prijetnja, nego pravo.
Historija pokazuje jednostavnu istinu a to je da gdje su Bošnjaci bili naoružani i organizovani, opstali su; gdje nisu, nestajali su. Oružje za njih nikada nije bilo simbol agresije, nego zaštite. Tokom agresije 1992–1995. međunarodni embargo na oružje značio je samo jedno pravo na smrt bez odbrane. Taj zločin „pasivne sigurnosti“ ostao je pouka koju generacije ne bi smjele zaboraviti.Strah od bošnjačkog jačanja nije vojni nego politički. Naoružan Bošnjak znači ravnopravan građanin, a ravnoteža moći mnogima u regionu još uvijek izgleda kao prijetnja. Zato se svaka rasprava o modernizaciji policije, nabavci dronova ili jačanju Oružanih snaga pretvara u paranoju. Umjesto da se gradi profesionalan i tehnološki sposoban sigurnosni sistem, održava se stanje kontrole i zavisnosti.U savremenom svijetu, sigurnost se ne mjeri količinom oružja nego sposobnošću države da jednako štiti sve građane. Bosna i Hercegovina može biti stabilna samo ako bude uravnotežena, ako sve njene institucije, bez obzira na entitet ili etnički sastav, imaju jednaku tehničku i operativnu spremnost.
Poseban paradoks bh. sigurnosne arhitekture leži u činjenici da su političke strukture bosanskih Srba planski pristale na formiranje jedinstvene oružane sile, ali nikada nisu pristale na jedinstvenu policiju. Time su zadržale stvarnu polugu moći: dok je Armija BiH pod državnim nadzorom, opremanje i djelovanje policijskih struktura u entitetima ostalo je decentralizovano i netransparentno. Na taj način, entitet Republika Srpskakoči modernizaciju zajedničke odbrane, a istovremeno opremati vlastitu policiju po sopstvenim standardima.Politička odgovornost za to leži i na bošnjačkim predstavnicima koji su svojim glasovima omogućili takav ustavni i institucionalni aranžman, zanemarujući dugoročne sigurnosne posljedice. To nije samo taktička greška već to je strateški propust koji je Bosnu i Hercegovinu učinio ranjivom.
Rasprava o naoružavanju nije pitanje etničke moći nego državne stabilnosti. Bosna i Hercegovina mora ulagati u profesionalne, opremljene i koordinirane sigurnosne strukture koje neće zavisiti ni od koga izvana. Samo ravnoteža snaga unutar institucija garantuje mir. Sve drugo je poziv na novi strah i nove slabosti.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
