NATO mora preuzeti kontrolu nad ukrajinskim nebom
Nagla promjena u pristupu Donalda Trumpa prema Ukrajini otvara novo strateško poglavlje u ratu. Važno je napomenuti da američku vanjsku politiku ne vodi jedan čovjek, bez obzira na predsjedničku funkciju. Odluke se donose kroz kombinaciju nacionalnih savjetnika za sigurnosna pitanja, stručnjaka za strategiju, obavještajnih analiza i diplomatskih kanala. Ukrajina sprema veliku ofanzivu tako da je jasno da ulazimo u fazu u kojoj se ne radi samo o frontu na istoku Evrope, već i o širem preslagivanju globalnih odnosa. U vojnoj terminologiji, to znači prelazak iz pozicijskog rata u manevarski rat, gdje nebo postaje ključna arena.
Vrijeme je da zemlje NATO-a preuzmu punu kontrolu nad ukrajinskim nebom. Bez zračne dominacije nema odlučujuće pobjede. Ruski projektili i dronovi svake noći testiraju granice ukrajinske odbrane, dok su NATO sistemi od Patriota do NASAMS-a još uvijek fragmentarno uključeni. Potrebna je doktrina zračne interdikcije: udar na rusku logistiku, komandne centre i komunikacijske linije daleko iza fronta moraju se povećati. Samo tako se stvara prostor za ukrajinsku kopnenu ofanzivu i ubrzava kraj rata. Udar ukrajinskih snaga na ruske naftne rafinerije može se smatrati učinkovitim strateškim potezom u kontekstu ograničavanja resursa koji financiraju ratne operacije, ali stručna analiza nalaže da primarni fokus mora ostati na vojno-strateškim ciljevima.
Parada vojne moći u Beogradu nije bila folklor bila je to pažljivo orkestrirana poruka Moskve, poslana kroz njenog najvjernijeg regionalnog saveznika. To je bio pokušaj da se pokaže kako Rusija i dalje ima „prednji položaj“ na Balkanu, koridor destabilizacije koji može aktivirati kada god želi. Ali poruka je stigla i u obrnutom smjeru a to je da NATO svjestan da završna faza rata u Ukrajini nije samo oslobađanje teritorija na istoku, već i oslobađanje Balkana od velikosrpske politike, koja decenijama koči evropski put cijele regije.
U ovoj završnoj fazi, dronovi postaju novi strateški faktor. Njihov ulazak u zemlje NATO-a, ne samo kao prijetnja već i kao sposobnost, pokazuje da se rat transformira u hibridni sukob pete generacije. Pored fizičkog fronta, otvara se i digitalni: kibernetički napadi na elektroenergetske mreže, bankarski sistem i državne institucije već su realnost. To je kibernetičko bojno polje, gdje pobjednik nije onaj s više tenkova, već onaj s jačom otpornosti infrastrukture i sposobnošću da parališe protivnika bez ijednog ispaljenog metka.
Zato je sada trenutak da NATO konsolidira linije. Zračna nadmoć, kibernetička odbrana i neutralizacija ruskih projekata destabilizacije na Balkanu moraju biti objedinjeni u jednu strategiju. U suprotnom, produžavanje rata koristi samo Moskvi, koja računa na zamor i podjele unutar saveza. NATO mora ući u završnu fazu rata preuzimanjem neba nad Ukrajinom i oslobađanjem Balkana od destruktivne velikosrpske politike jer to nije samo pitanje sigurnosti, već pitanje budućnosti evropske arhitekture.
Već u samim počecima Hladnog rata George F. Kennan je upozorio da Kremlj razumije jedino jezik sile i prijetnje silom, a ne diplomatske geste i ustupke. Ova teza ostala je konstanta zapadne politike decenijama, od Trumanove doktrine do Reaganove ere, jer je pokazivala da Moskva popušta samo kada osjeti čvrst otpor i jasno postavljene crvene linije. Upravo zbog toga današnji izazovi na istoku Evrope i Balkanu ne mogu biti riješeni polovičnim mjerama ili apelima na međunarodno pravo, nego jedino jasnim demonstriranjem političke volje i vojne snage.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
