Sinoć je u Visokom održana promocija knjige pod nazivom “Ja sam Alen”
“Ja sam Alen” je potresna priča mladića koji je rođen kao plod ratnog silovanja. Ovom knjigom Alen Muhić donosi potpunu i rasvjetljenu priču o identitetu, traumi, porodici, ali i svojoj borbi.
Ova knjiga nosi snažne poruke, naročito za buduće generacije, ali i sve ljude dobre volje, te naglašava važnost suočavanja sa istinom kao dijelom procesa ozdravljenja društva.
-Glavne poruke koje ova knjiga može da nosi u suštini to je da se ne smije šutjeti o ovoj temi, zbog toga što je ovo jako teška tema, tema za koju je potrebno jako puno hrabrosti da se uđe u suštinu ovog problema i da se u suštini govori o našim majkama. S obzirom da smo mi prva generacija djece koja su rođena iz ratnog čina silovanja, te reakcije su, još uvijek, nisu podijeljene, ali jako puno se djece javlja koja bi željela da pričaju o tome il da postanu član Udruženja “Zaboravljena djeca rata”, naveo je Muhić.
***
Ovu knjigu sam nosio u sebi 30 godina. Ona nije napisana preko noći. Nije nastala iz bijesa, ni iz potrebe za osvetom. Nastala je iz tišine. Iz pitanja koje nikad nije prestajalo – zašto ja? Ko sam ja?
Rođen sam iz zločina, ostavljen odmah po rođenju, ali sam preživio zahvaljujući ljubavi jedne porodice koja me prihvatila kao svog sina. Moja priča je priča jednog djeteta koje nikad nije tražilo da se rodi, ali jeste tražilo da bude voljeno. I ova knjiga je moj odgovor – životni, emotivni, i istiniti – na sve ono što sam šutio godinama.
Pisana je za one koji se osjećaju nevidljivo. Za žene koje su preživjele nasilje, za djecu rođenu iz rata, za usvojenu djecu, za roditelje koji vole iznad krvi i prezimena. Pisana je i za one koji rade sa traumama – psihologe, socijalne radnike, studente, za sve koji žele razumjeti ono što često prećutimo.
Zašto sada, nakon 30 godina? Zato što mi je trebalo vrijeme da sazrim. Da prebolim, da oprostim, da razumijem. A i zato što više nema vremena za šutnju. Neka djeca nikada neće moći ispričati svoju priču. Ova knjiga je i za njih.
Ako ova knjiga dotakne jedno srce, ako probudi samo jednu iskru razumijevanja u nečijem umu – onda je vrijedilo. Moj cilj nije bio da izazovem sažaljenje. Moj cilj je istina. I dostojanstvo.
Moja poruka je jednostavna: niko ne bira kako će doći na ovaj svijet, ali svako zaslužuje da živi s dostojanstvom. Ne postoji „pogrešno“ dijete. Postoje samo pogrešna djela odraslih.
Oni koji su me htjeli ušutkati, nisu računali na to da će iz tišine izrasti glas. Moj glas. I danas nije samo moj – danas pripada svima onima koji su preživjeli, svima koji šute, svima koji tek traže hrabrost da kažu: “I ja postojim.”
Ne pišem da bih vratio prošlost. Pišem da bih zaštitio budućnost. I da bih svojoj djeci, i svima vašima, ostavio ono što je meni nedostajalo – istinu. Jer samo s istinom, i uz ljubav, može se izgraditi svijet u kojem više nikada nijedno dijete neće morati da se bori da dokaže da je vrijedno postojanja.
Veliku zahvalnost dugujem timu
Ajna Jusić ,
Slađana Lučić ,
Mladen Obrenovic koji je radio sve ove mjesece da knjiga ugleda svjetlost , dobije smisao i bude prepoznata ne samo u BiH , već u svijetu .
