U vremenu kada autoritarni režimi cenzuriraju istinu, a tehnološki divovi biraju profit umjesto principa, sloboda govora pronalazi neobična utočišta. Igra Minecraft postaje prostor otpora, a virtualne knjižnice mjesta gdje zabranjene informacije ruše zidove šutnje.
Piše: Ajnur Kaniža
Uncensored Library, svojevrsna digitalna biblioteka unutar Minecrafta, je projekt Reportera bez granica uz saradnju s kreativnim kolektivom BlockWorks. Minecraft, iako nije prva politizirana igra, prva je koja u ovoj mjeri daje odriješene ruke igraču da oblikuje dato mu okruženje po svom nahođenju i zato služi kao savršena platforma za virtualni aktivizam i političko djelovanje. Države s autoritarnim praksama (još uvijek) nisu prepoznale Minecraft kao vrstu glasila i političkog alata, pa tako i dalje uživa dostupnost velikom broju ljudi. Uz to, pogodan je za ovakvu vrstu emancipacijske aktivnosti zbog mogućnosti da se, pored mrežnog priključenja na server, mapa pokreće i lokalno, bez pristupa internetu.
James Delaney, zadužen za dizajn i koncept projekta, za The Verge opisuje biblioteku kao onu klasičnog i formalnog stila, arhitekture kakvu biste vidjeli na primjeru Njujorške javne knjižnice. Koncept je zamišljen tako da igrač korača kroz hodnike građevine, posjećujući prostorije od kojih je svaka posvećena određenoj državi čiji građani nemaju slobodan pristup informacijama. U prvom izdanju ove mape/servera, u martu 2020. godine, igrač je mogao konzumirati informacije iz Rusije koja je ažurirana 2023., Vijetnama, Egipta, Meksika i Saudijske Arabije. Brazil, Bjelorusija i Eritreja dodani su 2021., a Iran 2023. godine.
FOTO: Vijetnam, Uncensored Library
Svaka prostorija namijenjena za određenu državu je promišljena i dekorirana simboličnim spomenikom. Prostorija u kojoj igrač saznaje o cenzuri i represiji nad disidentima u Vijetnamu igraču pruža iskustvo prolaska kroz labirint istine do informacija; Meksiko priča priču o korupciji i igrača suočava s nadgrobnim spomenicima 12 ubijenih novinara; Saudijska Arabija pokazuje knjige zarobljene u ogromnom crnom kavezu i dio posvećen Jamalu Khashoggiju, ubijenom novinaru; Egipat pred igrača postavlja ogromnu vagu koja pokazuje disbalans i omogućava čitanje tekstova nezavisnog portala Mada Masr koji je blokiran u zemlji; Rusija sadrži tekstove o ratu u Čečeniji, napadima na novinare i korupciji, a u središtu prostorije nalazi se kraken okružen binarnim podatcima čije tentakule izranjaju iz vode.
Pored prostorija u kojima igrač čita tekstove bez cenzure, u središnjem dijelu biblioteke nalazi se impozantno dizajnirana prostorija koja pruža uvid u RSF indeks slobode medija koji Bosnu i Hercegovinu u 2025. godini stavlja na 86. mjesto, što znači da se nalazi u kategoriji koja situaciju u državi po pitanju slobode medija opisuje kao problematičnu. U istoj kategoriji nalazi se i Hrvatska, Srbija je stavljena u kategoriju koja situaciju opisuje kao tešku za slobodu medija, a Crna Gora u kategoriju zadovoljavajućih.
FOTO: Press Freedom Index, Uncensored Library
Radi se o oličenju igrifikacije (eng. gamification) otpora, važno je ne gledati ga redukcionistički, samo kroz prizmu tehničke inovativnosti i prilagođavanja okolnostima, nego vidjeti sve potencijale koje nosi i kako ih iskoristiti. Autoritarni centri moći cenzuru koriste kao aktivnu političku funkciju, a šutnja s druge strane je usluga. Inzistiranje na političkim dimenzijama onoga čemu političko nije inherentno je poželjna akcija u dobu globalne hipokrizije. Velike tehnološke korporacije na Zapadu (Google, Meta i drugi) uveliko plešu kako profit svira, pa tako nisu svi sadržaji dostupni u svim državama, drugim riječima, pogoduju zahtjevima koje upućuju autoritarne države. Jasno je da se ne radi o sporadičnim greškama nego o strateškoj prodaji šutnje. Minecraft, čija je osnovna svrha razonoda, počinje se koristiti za sredstvo političkog otpora, obrazovanja i aktivizma, postaje nova vrsta digitalnog azila informacija. To upućuje na misao da institucije više nemaju primat nad osiguravanjem slobode, značajnu ulogu preuzimaju privatne inicijative i tehnološke mogućnosti.
Prošlo je pet godina od prvog lansiranja mape/servera u javnost, postavlja se pitanje funkcionalne uspješnosti projekta u onim zajednicama koje ga trebaju. Radi li se samo o slobodarskom pucnju u prazno? Ova opcija implicira da je mapa/server samo nešto monumentalno, napravljeno od Zapada za Zapad, za divljenje onima koji nisu u potrebi, kojima poruke koje se šalju nisu od svakodnevnog životnog značaja. Ipak, važno je što je granica mogućeg pomjerena, pa bi ovakve, nekonvencionalne, akcije otpora mogle postati učestalije.
Postavlja se pitanje zašto u diskurs ovog projekta nisu uključene informacije o genocidu u Gazi, radi li se stvarno o univerzalnom digitalnom otporu ako se preskače ovakvo žarište nepravde? Izraelska vojska i vlasti ograničavaju ljudske slobode, novinari rade u izrazito teškim i opasnim uslovima, a tema genocida je minimizirana u dijelu medija – sve to stvara osjećaj selektivne političke neutralnosti s činjenicom neuključenosti informacija o stanju u Palestini na ovom serveru/mapi.
FOTO: Uncensored Library
Kakva je lokalna veza s ovim fenomenom, šta nama predstavlja sloboda, a šta cenzura? Usprkos činjenici da u Bosni i Hercegovini cenzura nije prisutna kao u nekim drugim državama, ipak se suočavamo s problemima ekonomske i političke kontrole medija. Ekonomska ugroženost često medije odvodi u tabloidizaciju i površnost, a uz to dolazi i autocenzura kao reakcija na društvenu atmosferu straha.
tačno.net
