Tomiću, jebe nas Thompson, a ne Kostelić
Ante Tomić je jedan od naj…, ma, najbolji naš pisac, pa ga rado čitam. Ima manu da me kao takav, kao najbolji, a prema takvima sam najkritičniji, u svojoj kolumni „Vlaška posla“ u Slobodnoj Dalmaciji s vremena na vrijeme totalno raz…pizdi. Ne bih reagirao na njegov uradak od prije mjesec dana da me neki aktualni događaji nijesu podsjetili.
Elem, jambo reklama za kockarnicu na splitskom gradskom autobusu, na čijem dnu se mikro slovima skrivalo upozorenje da kockanje može stvoriti ovisnost i cinična poruka: „Igrajte odgovorno“, izazvala je kod njega „krivudav niz asocijacija“, koji bi nam mogao, kako sam kaže, „zvučati blesavo“. Asocijacija mu je Ivica Kostelić i njegova nedavna neslavna kajakaška avantura na rijeci Bojani. Radilo se o tome da se naš proslavljeni bivši skijaš u društvu s iskusnim kajakašima odlučio spustiti niz Bojanu do mora, koje je uzburkalo olujno jugo, što je kajakaše, koji su uspješno i bez problema savladali Bojanu, iznenadilo, prevrnulo njihove kajake i odvuklo ih put pučine. Spašeni su zahvaljujući brzoj intervenciji Vojske Crne Gore. A da se Tomića pita, „život koji su mu spasili Kostelić zapravo nije zaslužio“. „Što je bilo u glavi Ivice Kostelića kad se u apokalipsu od mora i vjetra uputio u malom kajaku…Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je u njegovoj lubanji, između dva uha našeg proslavljenog slalomaša, vladao potpuni mrak.“ Ni tu se ne zaustavlja, Tomić, nego srlja dalje: „Preporučio bih mu ipak da drugi put ne ide na veslanje po orkanskom jugu. Zajamčeno će snažniji udar adrenalina osjetiti ako se baci s vrha nebodera. Trajat će, istina, samo nekoliko sekundi prije nego se smrska o asfalt…pustolovina će završiti daleko brže od petosatnog spašavanja iz uzburkanog mora, ali će s druge strane biti jednostavnije, jeftinije, neće tražiti angažman Vojske Crne Gore.“ Razulareni kolumnistički genij beskrupulozno piči: „Zašto bi zaista crnogorski porezni obveznici plaćali spašavanje jednog idiota…Ako se on ne osjeća odgovornim za svoj život… i dobrobit svoje…četvero maloljetne djece…, tko bi zamjerio spasiteljima da su…ravnodušno odmahnuli i rekli: ‘Sam pao , sam se ubio'“. Dijagnosticira da „Kostelić ima osobine kompulzivnog kockara“, ali da je on puno gori, jer se „kockao svojim životom i budućnošću svoje djece“. Kolumnu zaključuje osvrtom na remake „Krokodili dolaze“ Električnog orgazma u izvedbi glazbenika iz čitave bivše Jugoslavije, a u funkciji borbe protiv agresivnog reklamiranje kocke i kladionica: „Pjesma sjajno zvuči…ali znamo da od nje neće biti nikakve koristi. Neke ljude naprosto ne možete spasiti od njih samih“.
Ma, zapravo i samo to Kostelićevo skijanje, bezvezno spuštanje niz zaleđenu padinu na malim skijicama brzinom od nekoliko stotina kilometara na sat, pa svi ti silni padovi, strašni lomovi, operacije, mjeseci u bolničkim krevetima, dugotrajne rehabilitacije…e da bi opet stao na skije i opet se sunovratio niz još opasnije padine, ne zadovoljava ga više slalom, ni veleslalom, adrenalin ga vuče u kombinaciju, dakle i spust, hoće biti najkompletniji skijaš na svijetu..A čemu to? Kakve koristi ima čovječanstvo, Hrvatska, Zagreb, Split ili Imotski od tog bezveznog spuštanja na tim daskicama niz zaleđene padine? Tko bi zamjerio švicarskim ili austrijskim spasiteljima ako bi nakon ponovljenog Kostelićevog pada „odmahnuli rukom i rekli: ‘Sam pao, sam se ubio'“?
A i ova Tomićeva pisanija, kakva i kome korist od nje? Posebice njegovim imotskim i njima prispodobivim Vlajima, kojima bi u prvom redu, valjda, trebala biti namijenjena njegova „istoimena“ kolumna. A koji su svi, svih 351.896 Vlaja, Vlajina i Vjajčića s ove i one strane granice, pravodobno, u prvim satima pokupovali karte za Thompsonov srpanjski zagrebački megakoncert. I time se između Tomića i njemu sličnih kulturoloških autsajdera i Thompsona aklamativno opredijelili za ovoga potonjega i njegovu verziju „onoga što je bilo“. Jer neke ljude, a i Vlaji su ljudi, „ne možete spasiti od njih samih“. Pa bih preporučio Tomiću da više ne piše. Zajamčeno će snažniji efekat na svoje čitatelje, pa i one rijetke Vlaje među njima, polučiti ako se baci s vrha zvonika Svetoga Duje omotan transparentnom na kojem piše: „Jebo vas Thompson!“. Trajat će, istina, samo nekoliko sekundi prije nego se smrska o asf…, pardon, kamene ploče dolje na Peristilu, pustolovina će završiti daleko brže od uzaludne pisanije svakoga utorka, ali će s druge strane biti jednostavnije, jeftinije, neće tražiti angažman lektora, korektora, urednika, isplatitelja honorara…
Darko Kaciga Evropljanin
magazinplus.eu
