Kako je suđenje ozloglašenom funkcioneru NDH uzdrmalo Jugoslaviju: Pavelićevog jataka na kraju stigla pravda
Rođen u BiH
Na današnji dan, 14. januara 1984. godine, u Los Angelesu uhapšen je Andrija Artuković, jedan od najviših dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i osoba koja će kasnije postati poznata kao “ministar smrti” zbog svoje uloge u ratnim zločinima tokom Drugog svjetskog rata.
Njegovo hapšenje i kasnije izručenje Jugoslaviji predstavljalo je prekretnicu u naporima za dovođenje pred lice pravde osoba odgovornih za stravične zločine tokom fašističkog režima NDH.
Andrija Artuković rođen je 19. novembra 1899. godine u selu Klobuk kod Ljubuškog, tada dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Nakon završenog prava u Zagrebu i Grazu, Artuković je postao poznat po svom radikalnom nacionalističkom uvjerenju. U politički život ulazi kao pristalica Ante Pavelića, vođe ustaškog pokreta.
Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 1941. godine, Artuković postaje jedan od ključnih ljudi novog režima, najprije kao ministar unutrašnjih poslova, a potom i ministar pravosuđa i bogoštovlja. Ova funkcija omogućila mu je direktno sudjelovanje u planiranju i provedbi genocidnih politika usmjerenih protiv Srba, Jevreja, Roma i drugih nehrvatskih manjina.
Artuković u društvu Pavelića
Njegovo ime veže se za neke od najgorih zločina NDH, uključujući masakre u Glini, Bjelovaru, te brojne deportacije u logore smrti poput Jasenovca i Stare Gradiške. Naredbe koje je potpisivao rezultirale su smrću stotina tisuća ljudi. Njegovi su savremenici svjedočili o hladnokrvnosti s kojom je donosio odluke, zbog čega je među preživjelima dobio nadimak “ministar smrti”.
Bijeg iz Evrope i život u Americi
Nakon pada NDH 1945. godine, Artuković uspijeva izbjeći zarobljavanje bježeći prvo u Austriju, a zatim u Švicarsku. Uz pomoć mreže simpatizera, dobiva lažne dokumente i seli se u Irsku. No, njegova konačna destinacija postaju Sjedinjene Američke Države, gdje se 1948. godine nastanjuje u južnoj Kaliforniji.
Koristeći lažno ime Alois Anich, Artuković živi mirnim životom u gradu Seal Beach, uživajući zaštitu američkog antikomunističkog sentimenta. Njegov slučaj dolazi u fokus 1951. godine, kada Jugoslavija prvi put traži njegovo izručenje. Međutim, u kontekstu Hladnog rata, američki sudovi odbijaju zahtjev, tvrdeći da je riječ o političkom progonu.
Tokom narednih decenija, Artuković uživa relativno spokojan život, izbjegavajući pažnju javnosti. No, situacija se mijenja 1980-ih, kada međunarodna zajednica pojačava pritisak na kažnjavanje nacističkih i fašističkih zločinaca.
Hapšenje u Los Angelesu
Rano ujutro 14. januara 1984. godine, brujanje helikoptera i moćnih motora policijskih vozila narušilo je mir na Surfroad Avenue, 30-ak kilometara južno od centra Los Angelesa. U mirnom naselju porodičnih kuća, policija je izvela spektakularnu akciju hapšenja tada 85-godišnjeg Andrije Artukovića. Kuća na broju 62 bila je okružena sa svih strana, a helikopter je lebdeo iznad dvokatnice.
Policijski tim upao je u kuću i pronašao Artukovića kako spava. Tokom hapšenja, prema tvrdnjama njegovog sina Radoslava, Artuković je doživio srčani udar zbog pretrpljenog šoka. Uprkos njegovom lošem zdravstvenom stanju, akcija je uspješno okončana, a ratni zločinac je ubrzo odveden u pritvor.
Suđenje Andriji Artukoviću, koje je počelo 14. aprila 1986. godine, bilo je jedno od najznačajnijih sudskih procesa u historiji bivše Jugoslavije. Suđenje je pratilo više desetina novinarskih ekipa iz cijelog svijeta, a sve su dokumentirale kamere Zagrebačke televizije. Detaljan opis suđenja zabilježio je Jovo Popović u svojoj knjizi “Suđenje Andriji Artukoviću i što nije rečeno”, objavljenoj iste godine.
Optužnica protiv Artukovića bila je temeljito pripremljena i ispisana na 33 stranice. Optužen je za učešće u organizaciji masovnih ubistava, deportacija, mučenja i drugih zločina protiv čovječanstva. Među najužasnijim zločinima navedenim u optužnici bila su masovna ubistva srpskih civila, uništavanje sela, deportacije Roma u koncentracione logore te organizacija sistema koncentracionih logora poput Jasenovca, Stare Gradiške i Lobora.
Suđenje bez presedana
Na početku suđenja, Artuković je djelovao krhko i zbunjeno, ali je tokom procesa pokazao neočekivanu pribranost. Sudnicu su obezbjeđivale jake snage sigurnosti, a optuženi je sjedio u kabini od neprobojnog stakla.
Tužiteljica Ivanka Pintar-Gajer, zajedno sa zamjenikom Antom Nobilom, predstavila je dokaze koji su povezivali Artukovića s nizom zločina. Među njima su bila naređenja za ubistva hiljada civila, uključujući žene i djecu, kao i dokazi o sistematskom uništavanju čitavih zajednica. Tužiteljstvo je također predstavilo svjedočanja preživjelih iz koncentracionih logora, što je dodatno osnažilo optužnicu.
