Spomenik religije rata i laži
Weeze (Vece) na samoj granici Njemačke s Nizozemskom, bivši je vojni, a danas pomoćni dizeldorfski aerodrom, jedna od baza niskotarifnog Ryanaira, pa je od ove godine povezan redovitom linijom s Dubrovnikom. Tako sam se i ja nekidan obreo tamo i imao vremena do polijetanja taman da skoknem do obližnjeg Kevelaera, drugog po veličini marijanskog svetišta u Njemačkoj. Kojega kao takvog resi velebna Gospina bazilika s nizom popratnih objekata, pa čak i pravoslavnom crkvom.
Podalje od svetišta, u predgrađu Kevelaera nalazi se Kroatenstrasse (Hrvatska ulica), na čijem kraju je spomenik u obliku križa s dva, zapravo tri, natpisa na njemu, kojega je narod toga kraja od davnina zvao Kroatenkreuz (Hrvatski križ). Prvi i očigledno najstariji natpis je na staroholandskom i njemačkom jeziku i kaže nam da je na tom mjestu 1.8.1635.tragično stradalo 100 (stotinu) ljudi i poziva se na molitvu za njihove duše. Drugi, noviji natpis je na njemačkom, a njegov prijevod na hrvatski je, po znanom kleroustaškom običaju (Bleiburg!) netočan, odnosno neistinit. Toliko neistinit da nijedan od, mahom klerikalnih, portala koje sam uspio konzultirati ne prenosi vjerodostojno ono što sam ja pročitao na licu mjesta, ali „iz tehničkih razloga“ nijesam uspio slikati. Hrvatski katolički izvori navode: „Ovaj Križ stoji kao spomen na Križni put hrvatskoga naroda. Molimo pred njim da se nikada ne ponovi ono što se ovdje na hrvatskom „prijevodu“ stvarno piše:“…na Križni put hrvatskog naroda 1635-1985…“; uz ogradu da nijesam siguran za baš ovakav redoslijed riječi.
Što se to zbilo pred deboto četiri stoljeća hiljadama milja daleko od Hrvatske? Događao se Tridesetogodišnji rat (1618-1648), bespoštedna makljaža Kristovih sljedbenika u Evropi podijeljenih u dva nepomirljiva tabora: Katoličku ligu i Protestantsku uniju. Onodobni katolibanski idiot na habsburškom prijestolju prekomandirao je, kažu izvori, čak 20.000 (dvadeset tisuća!) najboljih vojnika krajišnika koji su branili reliquiae reliquiarum (ostatke ostataka) Hrvatske od Turaka i poslao ih u (citiram hrvatske katoličke izvore!) „najbesmisleniji rat u europskoj povijesti.“ Na stranu sad koliko je među tim krajišnicima bilo „Hrvata“, a koliko „Srba“, jedinice koje su u ljeto 1635-te dospjele do Kevelaera utisnule su se u kolektivno pamćenje tamošnjega puka sadržano u molitvi/izreci: „Kuge, gladi, rata i Hrvata, oslobodi nas Gospodine“.
Tamošnja povijest i tamošnji povjesničari više-manje se slažu da se 1.8.1635. dogodila vojna akcija u kojoj su „Hrvati“ na više ili manje okrutan način pobili gotovo sve stanovnike onodobnog Kevelaera, navodno da ih je samo troje preživjelo.
Nijesam uspio utvrditi koliko nakon toga događaja je podignut onaj križ/spomenik, ali kako je pisan arhaičnim staroholandskim jezikom, zaključiti je da je pamćenje njegovih postavljača još bilo dovoljno svježe. I da, iako to eksplicite ne navode, spomenik podižu svojim precima, odnosno suseljanima, odnosno sunarodnjacima koji su tu na pragovima svojih kuća stradali.
Za razliku od hrvatskih „povjesničara“ odnosno hrvatskih svećenika, koji iz činjenice da je narod toga kraja iz neutvrđenog razloga spomenik nazvao „Kroatenkreuz“ (možda sličnom logikom po kojoj Dubrovčani svoju „najljepšu ulicu na svijetu“ uporno zovu pogrdnim talijanskim, a ne svojim lijepim i službenim imenom), pa onda još slijedom povijesnih zbiljnosti i vjerojatno već većinski katoličko odnosno „marijansko“ vijeće sad već grada Kevelaera nazvalo tu ulicu Kroatenstrasse, zaključuju da su to dva više nego dovoljna dokaza da su tu Hrvati na pravdi Boga stradali, a ne klali.
Nikakve dileme s tim u svezi nije imao ni kardinal-na-glasu-svetosti Franjo Kuharić, (opet citiram hrvatokatoličke izvore) „uz predsjednika dr.Franju Tuđmana najzaslužniji čovjek za stvaranje današnje hrvatske države“, kad je 1984.godine predvodio hodočašće i blagoslivao onom dvostruko lažnom pločom nagrđeni Hrvatski križ u njemačkom Gospinom svetištu.
I nitko u Crkvi u Hrvata nema niti će imati takvih dilema, jer radi se o autentičnom spomeniku toj crkvi, odnosno religiji, odnosno vjeri, odnosno teologiji i dvama njihovim najpostojanijim obilježjima: ratu i laži.
Darko Kaciga Evropljanin
magazinplus.eu
