Izdavačka kuća Plavi mak (Novi Sad, Srbija) objavila je novu knjigu ,,Djeca iz Torina” Mensura Ćatića
“Imao sam veliku sreću, čast i zadovoljstvo da urednica knjige, njen inicijator i predlagač (i najzaslužnija za njenu pripremu i objavljivanje) bude profesorica dr Ana Stišović Milovanović . Veliko hvala Ani te Tamari Mitrović i svima iz Plavog maka koji su ediciju s poezijom otvorili baš s ,,Djecom iz Torina””- napisao je Mensur Ćatić na svom društvenom profilu.
DAVNINE
Kaže da se znamo od davnina.
Jesmo li se voljeli, pitam bojažljivo
kao da pogađam ko je umro.
Jesmo malo, kaže sa zagonetnim smiješkom.
Onda si me zamijenila s nekim, kažem.
Ja nikog nisam volio malo.
***
KRAJ POEZIJE
U satrtoj Gazi palestinska djeca
na svoje dlanove zapisuju svoja imena i čiji su.
Time je čovječanstvo napisalo
sve o čemu je vrijedilo pisati.
***
NA DŽENAZI U GAZI
U mraku pećine
žene žvaču sirovu i žilavu divljač
da bi djecu i umorne lovce
nahranile iz usta.
Bože, takav početak obećavao je
putovanja kroz galaksije
i čudesna svjetla novih zvijezda.
***
NAJTUŽNIJI MRTVACI NA SVIJETU
Poslije rata smo obnovili svoju odžačku kuću
i silno sam želio opet živjeti i umrijeti u njoj.
Imam tamo mnogo braće iz djetinjstva
koji su sad na važnim mjestima
i danima sam ih obilazio i zvao, telalio
da ne moram kao prije rata raditi kao pravnik
nego za dvije kile hljeba dnevno (Amra i ja i dvije kćeri)
čistiću sve odžačke klozete, toga bar ima ili
nemoguće je da neki Talijani ili Kinezi nisu u Odžaku
otvorili neku tvorničicu za jeftino izrabljivanje domorodaca.
Da se opet nadišem odžačkog zraka i namirišem Save i Bosne.
Nećete vjerovati da ovo nije moja biografija nego pjesmica
zato što baš ja vjerujem da je poezija jedina istinska
povijest čovjeka. Ali ništa, na kraju smo kuću
da ne zvrji prazna ustupili dvoma bolesnih staraca iz Jakeša.
Beskućnici Himzo i Gordana imali su nekad svoju kuću
i sina koji je poginuo braneći Jakeš, Odžak, Koridor i Bosnu.
A onda je Gordana umrla. Bila bolesna i nije se plašila smrti.
Pričala Himzi kako će opet kao nekad kad je bio mali
ležati pored njihovog Damira. Hodža nije dozvolio
da se Gordana ukopa u muslimansko groblje.
Ukopali smo je u najbliže pravoslavno i ostao sam
nekoliko dana s Himzom, ja na katu a on u prizemlju plačući.
Reče mi kad sam odlazio da želi kad umre da ga ukopamo
kod Gordane jer bi ga bilo stid i umro bi mrtav od tuge
da se izležava pored sina dok je Gordana sama.
i nećete vjerovati, čovjek umre čim sam otišao.
Pop nije dozvolio da Himzu ukopamo u pravoslavno groblje.
***
ČUDOTVORCI
Crven si mjesec
na mome beskrajnom grobu
noćas ostavila kao ružu
i sad neki dobri ljudi
nalik na pjesnike
u neizdrživoj samoći
počinju vjerovati da su čudotvorci
i pišu psalme i pišu slike
iz žitija čudotvoraca i lutalica
i sami kao freske
zastali u zidovima
s mnogo crvenih mrlja
nalik na rane, ruže i zvijezde.
***
HISTORIJA
Historija kao krvavi komadić guščije kože
na peru kojim je pisana
mogla bi biti jedini potpun odgovor
na pitanje kako smo došli do toga
da i posljednja zrnca ljudskosti
koja smo sačuvali u sebi
nastoje načiniti jak otklon
od cijelog čovječanstva
od te razboljenosti sopstvenom prirodom
od te zgroženosti pripadnošću sopstvenoj vrsti.
***
IZMEĐU NAS I NEBA
Po tvojoj sreći sam mjerio pravednost ovoga svijeta
i zato ne trudi se da išta razumiješ
i ne boj se.
Ovo sad je nešto
između mene i neba.
Tvoje je samo
da budeš hrabra i drhtiš.
***
SVJETLUCANJE
Čovjek izopćen od onih s kojima živi
vremenom i sam napusti takvoga
sebe, ukopa ga plitko kao u ratovima
ili kad je neko drugo veliko nestajanje svijeta
ogradi ga sitnim oblucima
i nikad mu ne zatvori oči.
***
OSMIJEH
( Jezik i Stvarnost)
Sve što je moguće u jeziku moguće je i u stvarnosti, opominje Sidran.
Malo onda i gorimo, kažem,
Malo nam onda i krvare dlanovi i tabani tako nejaki i goli
u tim baščama i klisurama podivljalim
od lahka roda.
Samo se drži za to uže ljubavi koje nam je svima dato, momče.
Neka što više čudesa svjetlucne u našim grudima
i neka nas zatekne osmijeh
prije nego nam raspukla srca umiju
sve te nove puteve i vidike.
***
GALIOTI IZMIŠLJAJU BLUZ
Nemoj nikad reći: nismo mogli učiniti ništa
da spasimo makar djecu
Ti, kojeg još uvijek prolazi hladna sjena lađe
na čijem dnu galioti okovani plavoj dubini svemira prijavljuju
svoju sitnu drugačijost
i zveckajući teškim lancima o klizavo i tvrdo brodsko dno
izmišljaju bluz
ne prestajući veslati u daleko plavetnilo.
