Čanić: Uspjeh i rezultati ne dolaze s neba već su proizvod rada i odricanja

“Smatram da je čovjek to što radi, što zna, da ga oblikuje njegov moral, poštovanje spram čovjeka, a ne to šta ima na glavi ili na nogama. Uvijek polazim od tog da, ako ste vi prema ljudima bez predrasuda i oni su prema vama“.

Da će magistrica Sumejja Čanić iz Tuzle osvajati „planine znanja“ prepoznavalo se još dok je pohađala Behram-begovu medresu u Tuzli.

Otvorena i direknta, sa sviješću da je garant uspjeha znanje, rad, posvećenost i moralnost, još kao srednjoškolka isticala se svojim idejama, vrijednoći, ali i stavom da je odustajanje karakteristika slabih, a rad garant uspjeha.

„Još kao učenica Behram-begove medrase imala sam čast da kroz američki Acces program razmjene učenika koji je u BiH provodila Ambasada SAD u Sarajevu, odem u Ameriku i tamo provedem nezaboravni period edukacije i učenja jezika, gdje sam s ponosom predstavljala svoju školu.

Iskustvo druženja sa svojim vršnjacima, različitih kultura, osobama bez predrasuda obogatilo me je, posebno, što sam tada bila na početku odabira svoje buduće profesije“  ističe Sumejja.

Uvijek je, kaže, znala da će se baviti „nečim što je vezano za medicinu, zdravlje ljudi“, te je, nakon završene srednje škole na Internacionalnom Burdž Univerzitetu (IBU) u Sarajevu upisala studij na odsjeku genetike i bioinžinjeringa.

„Na IBU sam odbranila diplomski koji sam prethodno odradila na Univerzitetu u Istanbulu. Bila je to dobra osnova za master studij na Univerzitetu u Beču gdje upisujem moleklarnu mikrobiologiju, mikobialnu ekologiju i imunologiju.

Tu sam uspješno odbranila master tezu u oblasti istraživanja karcinoma, konkretno, ulozi određenog proteina u rezistentnosti karcinom ćelija na kemoterapeutske lijekove“.

Već neko vrijeme Sumejja živi u Beču.

Nakon godinu dana rada provedenih  u Internacionalnoj atomskoj agenciji pri UN-u, dobila je namještenje u uglednoj farmaceutskoj kompaniji, gdje, između ostalog, radi na istraživanju – mjerenju fiziološkog odgovora terapijskog proteina in vitro. 

„Vrijeme provedeno u UN-ovoj Internacionalnoj atomskoj agenciji, u koautorstvu sa mojim  kolegama, rezultiralo je naučnim radom koji je kasnije objavljen u UN-ovom žurnalu.

Period mog školovanja i boravka u inostranstvu mnogo me je obogatio. Sa svim onim dobrim osobinama koje sam sticala tokom obrazovanja, sa ljepotom bosanske tradicionalne kulture, koju, manje , više svi mi u sebi nosimo, boravak u inostranstvu me je, prvenstveno, naučio da svako ko želi uspijeti, ostvariti svoj cilj, prije svega, mora biti „open minded“, spreman na kompromise, odricanja, mnogo strpljenja i jako puno truda.

Engleski jezik sam počela učiti čak i prije kretanja u osnovnu školu.

Tokom studiranja na Burchu, naučila sam i turski jezik, a zatim dolaskom u Austriju na master, i njemački.

Jezike vidim kao bogatstvo i uvijek se sjetim poslovice koju mi je djed prenio da „koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš“.

Uz sve što se tiče medicine i zdravlja ljudi, uvijek sam voljela strane jezike i željela sam ih što više naučiti. Trenutno, intezivno, učim španski jezik“.    

Sumejja Čanić, kroz svo svoje školovanje, putovanja po svijetu, mjenjanja sredina boravka, išla je s mahramom na glavi, zbog koje, kaže, nikad nije doživjela niti jednu  nelagodu ili neprijatnu situaciju.

Naprotiv.

„Živim u kosmopolitskoj sredini tako da ljudi u mom okruženju su i više nego otvoreni za upoznavanje novih kultura.

Ja sam u prvi plan uvijek stavljala svoje sposobnosti i trudila se predstaviti sebe kao i zemlju iz koje dolazim u najboljem svijetlu.

Smatram da je čovjek to što radi, što zna, da ga oblikuje njegov moral, poštovanje spram čovjeka, a ne to šta ima na glavi ili na nogama. Uvijek polazim od tog da, ako ste vi prema ljudima bez predrasuda i oni su prema vama“.

Mr. Čanić, trenutno nema plan za vraćanje u BiH. Uživa u poslu kojim se bavi u farmaceutskoj kući u kojoj je zaposlena, što joj daje poticaj za dalje školovanje i usavršavanje.

„Austrija je divna zemlja i definitivno bih mogla zamisliti da dugoročno ostanem  u njoj. Vezana sam za moju Bosnu i Hercegovinu, za rodbinu, prijatelje u njoj, tako da ne znam šta će se u budućnosti događati.

Kad god postignem neki rezultat u naučnoj oblasti kojom se bavim, razmišljam o BiH, o pružanju šanse mladim ljudima koji su sposobni i motivisani da nešto promjene.

Mislim da odgovorni u našoj zemlji  moraju podsticati razvoj nauke te pružiti mnogo više šansi mladim i uvjeta za sticanje znanja. Nevjerovatno je, naprimjer,  da neki univerziteti nemaju besplatan pristup naučnim domenama“ ističe Sumejja.

Da je neko ko svojim političkim odlukama kreira životni ambijent u Bosni i Hercegovini, Sumejja bi, kaže, prvenstveno tražila da oni koji se bave politikom budu kompetentni i adekvatno školovani ljudi, dostojni uloge i odgovornosti koju preuzimaju.

„Kada naši lideri budu takvi, odnosno, ljudi koji istinski vjeruju u ideju Bosne i Hercegovine, onda će nastupiti i promjene koje svi željno isčekujemo. Mnogo je ljudi, bar, moje generacije koji vjeruju da će takvo vrijeme doći.

Na nama je da učimo, da radimo, a faktor za uspjeh su, definitivno, dobre radne navike koje steknemo još u ranom djetinjstvu i svijest da uspjeh ne pada s neba nego se postiže radom i odricanjem“.

Sumejja ističe da je neizmjerno zahvalna svojim roditeljima. Imala je, kaže,  privilegiju da odraste u ambijentu „gdje su majka kao ljekar, a babo kao profesor“ svo slobodno vrijeme podređivali njoj, njenom bratu, sestrama.

„Svoja najranija sjećanja vežem za slike majke kako čita knjige, a babo za stolom priprema i piše radove. Uz svu ljubav koju su pružali meni, mom bratu i sestrama, njihov primjer je nešto što je ostavilo dubok trag u meni.

Ovo je prilika da se zahvalim, ne samo porodici, već i mnogim dragim prijateljima koji su neizostavni dio moje uspješne priče.

Moja nana koja me naučila čitati i pisati prije osnovne škole izuzetno je zaslužna za moju ljubav prema knjizi. Moj daidža Sevlid bez čije neizmjerne brige i potpore, moj studij mnogi snovi bi bili skoro pa neostvarivi.

Tu su i prijatelji i kolege mog rahmetli oca – uvaženi muftija Vahid ef. Fazlović kao i reis Husein ef. Kavazović čija je podrška doprinjela mojim uspjesima.

Boraveći u Austriji upoznala sam mnoge divne bosanske porodice poput porodica Kalabaluković i Kusur, koji su svojim odnosom  prema meni, također,učestvovali u mojim uspjesima, a i onim koji tek slijede.

Bosna je zemlja koja rađa predivne, dobre ljude, a to najbolje vidimo kad odemo u svijet

Kad bi smo se malo više međusobno poštovali, cjenili jedni druge na osnovu morala i kompetentnosti, gradili sistem odgovornosti, najprije, prema porodici, a onda i prema društvu i državi bilo bi nam mnogo, mnogo bolje“.

Mr. Sumeja Čanić kćerka je čuvenog profesora Behram-begove  medrese u Tuzli Besim ef. Čanića, bez koga je ostala u svojoj 13-oj godini života.

 (Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)

politicki