Posjeta mladiću Ivi Galiću, koji je u svakodnevnoj borbi sa teškim bolestima
Svako od nas je jedinstvena ličnost, koja ima svoje karakteristike, i različita je od drugih. Većina ljudi se razlikuje po običajima, vjerovanjima, sposobnostima, navikama, vrijednostima, izgledu, jeziku, ukusima, političkoj i nacionalnoj pripadnosti.Odavno je čovjek shvatio da nismo svi isti i da se razlikujemo u mnogim stvarima, pa tako i u religiji. Neko je religiozniji, neko nije, stvar je pojedinca i njegove sredine.Da bismo izbjegli takve situacije i da sebe ne dovedemo u stanje da se ne možemo kontrolisati, potrebno je da sami sebi razdvojimo bitno od nebitnog, da poredamo sebi prioritete u životu, da pažljivo biramo društvo, da ne miješamo privatni život sa poslovnim, te da svoje prioritete ne stavljamo ispred drugih i da naša ne mora biti uvijek zadnja. Upoznati sebe, razumjeti druge i prihvatiti razlike je osnova tolerancije.A u mjestu Zagorice, sa svojom majkom, živi naš dobri komšija Ivo Galić, momak od trideset i tri godine, koji je teško bolestan. Ivo je, od jakog šećera, oslijepio, te ide i na dijalizu. Ivo i njegova majka žive od skromne majčine penzije i njegove invalidnine, a kako preživljavaju – to samo oni znaju.Jer, za terapije i trakice za mjerenje šećera, potrebno je jako mnogo novca, koji ovaj divni mladić nije u mogućnosti obezbijediti.Do sada je plemenita ekipa Humitaraca sa Buka pomagala Ivi i njegovoj majci, a to se ponovilo više puta a evo i danas… Danas su naši humanitarci obezbijedili mu potrebne trakice za mjerenje šećera u krvi, kao i ostale namirnice koje su mu potrebne.I Humanitarci sa Buka pokazaše, još jednom, da smo svi, bez obzira na vjeru i naciju, okovani istim teškim usudom dunjaluka, te da nam valja, iz dana u dan, u skladu sa našim mogućnostima, činiti dobro, te olakšavati jedni drugima… jer, svaki čovjek je Božiji rob, koji zaslužuje ljubav, pažnju i podršku. No, iako smo svi ljudi, rijetko je ko čovjek!Molim Uzvišenog Boga da srca ljudi ispuni razumijevanjem i brigom jednih za druge, da nam omili komšijsku solidarnost i volju da u zajedničkoj radosti i sreći gradimo društvo slobode, napretka i jednakopravnosti za sve ljude… I nikada ne zaboravimo… budimo dio dobra, jer onaj ko učini koliko trun dobra, vidjet će ga!
Humanitarci Sa Buka 
