Jutros je sunce imalo posebnu čar. Rađao se novi dan i rađale su se neke nove nade. Moja da ću uspješno izdržati novi dan nakon što sam proteklu noć do zore bio u izlasku u svemiru bezbrižnosti.
Rašidu i Hishamu, Marokancima u pokretu i još trojici njihovih sunarodnjaka, jutros je svanula nada da će sigurno i bezbjedno stići kući. Umorili su se od pokušaja da stignu u Evropu, u jednu od, za njih, obećanih zemalja. Ali njihova upornost nije se isplatila.
Dok stojimo ispred aerodroma čekajući da počnemo oproštajni razgovor s ovom grupom Marokanaca koji napuštaju BiH gledam u Rašida. Svježe ošišana kosa presijavala se na jutarnjem suncu, a tek obrijana brada slala je poruku da slijedi neki svečani čin. Sa srećom u očima u čijim dubinama osjetim tugu, Rašid ne krije oduševljenje. Konačno će se vratiti kući koju je napustio 3. marta 2019. Htio je naći bolje plaćen posao, početi novi život u Evropi. Da bi ostvario taj san morao je proći mnoge zemlje. Prva destinacija prije dvije i po godine bila je Turska. Odatle je trebao u Evropu, ali od početka nije imao sreće.
„U Turskoj sam ušao u neki kamion misleći da će me voziti do Evrope. Međutim taj kamion je vozio prema Rusiji. Nakon šoka zbog činjenice da sam u Rusiji, morao sam se vratiti nazad na Balkansku rutu“ započinje Rašid svoju priču za portal BUKA.
Osam puta je pokušao ući u Evropsku uniju iz Srbije i BiH, ali nije imao sreće. Najviše vremena, više od dvije godine proveo je u Bosni i Hercegovini.
„Jednom sam uspio doći do Rumunije gdje sam dobio odluku da se moram vratiti u Srbiju, iz Srbije sam pokušao tri puta u Mađarsku, opet neuspješno. Nakon tolikih pokušaja ja sam se umorio, iscrpio i odlučio da prestanem pokušavati“ nastavlja Rašid svoju priču.
Ne zna šta ga čeka u Maroku u koji se danas zaputio sa sarajevskog aerodroma, ali ima razloga da se vrati kući.
„Ja sam jako sretan, jedva čekam da se vratim i vidim kćerku koju nisam vidio pet godina. Bila je mala curica kada sam otišao, sada je porasla. To me baš raduje“ s osmjehom govori Rašid o uzbuđenju zbog putovanja koje ne bi bilo moguće bez Međunarodne organizacije za migracije – IOM-a koja njegov povratak organizuje kroz program AVRR (Potpomognuti dobrovoljni povratak i reintegracija).
I 28-godišnji Hisham danas stiže kući. Kaže da jedva čeka da vidi porodicu od koje se razdvojio prije pet godina. Već dvije godine i osam mjeseci pokušava preći bh. granicu sa Hrvatskom, ali i kada bi se to dogodilo boravak u EU bi trajao kraće od putovanja iz BiH do Hrvatske.
„Išao sam kroz Tursku, Grčku, Albaniju, Crnu Goru pa u BiH. Jednom sam išao i u Srbiju s nadom da ću ući u Mađarsku, ali sam se vratio opet u Bosnu. Ukupno sam 17 puta pokušao ući u EU“ kaže nam Hisham dok kod pomeni riječi Bosna okreće glavu i klimajući zahvaljuje svojoj koordinatorici Mii, iz IOM-a.
„Neću više pokušavati ići u Evropu. Hoću da se vratim u svoju zemlju, da stabilizujem svoje finansije i poslovne prilike. Želim se oženiti i početi novi život u Maroku“ odgovara Hashim na naše pitanje hoće li opet pokušati ući u Evropu.
Pitamo ga da li se kaje što je napustio svoju zemlju i četiri godine potrošio na pokušaj „gejma“ kako ljudi u pokretu žargonski zovu čin prelaska granice s Evropskom unijom.
„Naravno da se kajem“ kratko odgovora Hashim koji je prošao dug i težak put spremajući se na „Gejm“ ali najteže mu je bilo, priznaje nam, kada su ga u Hrvatskoj uhvatili tamošnji policajci i transportovali do BiH. No, o detaljima nije htio govoriti.
Dok čeka svoj red da se čekira na let za Istanbul gdje ga čekaju uposlenici IOM-a kako bi mu pomogli da se vrati kući, govori o svojim osjećajima.
„Imam dva različita osjećanja. Prvo, jako sam sretan što ću se sresti sa svojom porodicom i svojim voljenima, s druge strane sam razočaran jer nisam uspio ostvariti svoj san koji je zapravo bio iluzija.“
Novi život u Maroku uz finansijsku pomoć
Rašid je u Maroku prije napuštanja zemlje pomagao svom ujaku ribaru. Radio je kao dostavljač ribe za restorane, a to će uskoro ponovo biti njegov posao.
„Ja sam se konsultovao sa Miom koleginicom iz IOM-a i rekao sam da planiram da obilazim sve restorane u gradu gdje ću biti i uzeću spiskove ribe koje su potrebne za restorane i onda ću raditi nabavku i dostavu ribe za restorane, mada već imam spiskove restorana za koje sam nabavljao robu ranije“ priča nam Rašid.
Ulaganja u posao su potrebna, ali manji početni kapital ima, baš kao i svi koji odluče da se vrate kući kroz program AVRR.
Hisham se u Maroku profesionalno bavio internim dizajnom za namještaj. Od toga nije mogao zarađivati, ali spreman je da ponovo pokuša. Za to će mu dobro doći pomoć IOM-a: 500 EURA u gotovini i 1000 EURA in kind (proces gdje oni koji se vraćaju kući kroz ovaj program odabiru robe, usluge itd., a IOM refundira troškove).
„Hoću da kupim alate za stolarstvo i onda ću otvoriti svoju firmu/radnju“ ambiciozno nam govori Hashim svjestan da je evropski san pao u vodu. Zadovoljan je što je to samo san jer se u prvoj polovini 2021. godine u Mediteranu utopilo najmanje 1.146 ljudi u pokretu.
Milioni ljudi u svijetu su u pokretu u nadi da će novi dom pronaći u zemljama bez ratova, zemljama demokratije i dovoljno prilika za sve. No, za one koji ne uspiju ostvariti san IOM od 1979. pruža logističku, savjetodavnu i finansijsku podršku za povratak u matične zemlje. Kroz ovaj program iz BiH u zemlje porijekla u ovoj godini vratilo se 130 osoba, u 2018. – 411 osoba, 2019. – 348 osoba, a u prošloj godini 231 osoba iskoristila je IOM-ov program da se vrati kući i reintegriše u društvo.
Nakon što su Talibani u Avganistanu nasilno preuzeli vlast brojni Avganistanci su emigrirali. Do sada su milioni Avganistanaca u izbjeglištvu. Inače, skoro 100 država svijeta obavezalo se primiti dio izbjeglica iz ove države.
Milioni državljana Avganistana sada žele početi živjeti Evropski san koji se nekada čini kao bajka poput početka ovog teksta.
Buka
