ZVONILO JE, ZVONI I ZVONIT ĆE
Zvono mira u Sarajevu
ČUDA SE DEŠAVAJU- TO JE POTVRDA PRISUTNOSTI BOŽIJE
U sukobima na ratištu u Burmi za vrijeme Drugog svjetskog rata,
poginuli su svi njegovi suborci a on teško ranjen.
U bunilu ranjenika je čuo zvukove zvona sa jednog
Burmanskog hrama i tako je rođena ideja o
„ Zvonu Mira“
Seiko Takase
Na ceremoniji u Vijećnici, zamjeniku gradonačelnika Milanu Triviću Zvono mira predala je Seiko Takase iz Tokija, kćerka Chiyojia Nakagawe, čovjeka koji je utemeljio ovaj simbol, čiji original je postavljen ispred sjedišta Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Veče na školju
I jeca zvono bono.
Po kršu dršće zvuk.
S uzdahom tuge duge ubogi moli puk.
Kleče kosturi suri pred likom boga svog.
Ištu. Al tamo, samo, ćuti raspeti Bog.
Aleksa Šantić
PUNO JE PRIMJERA UKAZANJA BOŽIJEG
Nekadašnji talentirani i svestrani umjetnik a danas monah Arsenije Jovanović u svojoj knjizi Bog i rokenrol ovako opisuje Božije ukazanje: „jedne večeri, dok sam sedeo za stolom i čitao Psaltir – Gospod je pastir moj i ničega me neće lišiti…-, najednom počnem da osećam, zbunjen i začuđen, onu prijatnu toplotu i ispunjenost, skoro identičnu osećanju kao kada se puši marihuana, a da pre toga više dana to nisam činio. Ta opijenost bez pića i konkretnog povoda, stala je da me obuzima sve više i jače i počela da prerasta u jedno, do tada nedoživljeno i gotovo vansebno stanje, samo sada već neuporedivo čistije, prijatnije i uzvišenije. Nije mi bilo poznato koliko je vremena proteklo u tom stanju, kada sam u mislima začuo poruku: „Čoveče, da li si svestan kakvu moć poseduje Bog i na koju visinu može da te uznese, bez ikakvog spoljnog uticaja, kada On to zaželi? Ostavi marihuanu i budi savršen“. Od tog događaja, otvorio mi se jedan novi vidik. Bilo mi je jasno da je duhovni život, za mene, jedini put i cilj. Monah Arsenije je Milanov prijatelj iz djetinjstva koji je i sam bio talentirani stvaralac, Božije ukazanje je doživio u Novom Vavilonu ili New Yorku.
Zvono na katedrali u Krakovu-teško je osam tona i najveće je zvono Poljske
PREOBRAĆENJE KNJIŽEVNIKA EMILA ZOLE
Francuski velikan Emil Zola takođe je pisao o jednoj misteriji koja je dovela do pokretanja procesa potpunog obraćenja i okretanja smjera života. To se dogodio nakon što je Zola slomio nogu i došao ismijati u jednu seosku crkvu „glupi i primitivni kršćanski narod koji se moli Bogu“. To je uzrokovalo tešku povredu da su liječnici razmišljali o amputaciji noge.
Na Badnjak te godine usnio je san u kojem je bio u onoj istoj crkvi, a svi prisutni su se radovali što su im noge zdrave, a on hoda pomoću štaka. U jednom trenutku pojavila se žena sa djetetom i naredila mu s prijekorom da ostavi štake i prohoda. Bila je to poruka i na tjelesnom i na duhovnom nivou, za potpuno Zolino ozdravljenje. Zolina žena je čula da je u snu počeo pjevati “Dominus vobiscum”, istu molitvu koju je čuo one kobne večeri u crkvi. Kada mu je žena to drugo jutra priopćila, osjetio je snažne trnce i toplinu u bolesnoj nozi, te je osjetio potrebu da stane na noge.
Noga je čudesno u trenutku ozdravila, a Zola je ustao.
Zola odmah nakon toga odlazi župniku i svjedoči mu o čudesnom ozdravljenju, ispovijeda se, piše pismo biskupu i nastavlja živjeti do smrti kao vjernik.
Budističko zvono, Indija
U hinduističkoj tradiciji je osmišljena jedna lijepa slika, kako bi opisala vezu između Boga i njegovog stvaranja. Bog pleše svoje stvaranje. On je Plesač, stvaranje je Ples. Ples je nešto drugo nego plesač, zato što bez njega nema plesa. U svojoj potrazi za Bogom čovjek razmišlja previše, umjesto da gleda i osluškuje. Posebno kada on posmatra ovaj ples , koji mi nazivamo stvaranjem. Treba čuti šapat flore i faune. Jedinstvo ovoga i onoga Svijeta može se osjetiti u ekstazi i žaru ritmova Flamenka jednako kao u devetoj simfoniji Betovena ali prije svega i više od svega u dobroti. Dobrota je drugo ime za Boga.
Najveće zvono na svijetu je zvono poznato kao Car zvono (Car Kolokol), nalazi se u moskovskom Kremlju i teško je oko 200 tona. Liveno je od 1733. do 1735., ali se otkinulo neposredno nakon što je obješeno, a da nikad nije zazvonilo. Otad stoji na zemlji i kao spomenik kulture spada u znamenitosti Kremlja i Moskve.
PUTOPIS IZ JERUSALEMA
U svome čuvenom putopisu iz Jerusalema francuski pisac Šatobrijan je osjetio snagu Svjetlosti Božije. Ovako je zapisao:
“Čim je božanski svećenik obukao bijelu tuniku od dudove kore, svete posude izvađene su iz tabernakula podno križa, oltar se priprema na jednom dijelu litice, voda se crpi iz obližnjeg gorskog potoka, a grozd jednog divljeg trsa dade vino za žrtvu. Svi kleknusmo u visoku travu; misterij počinje.
Svitalo je iza brda; istok se rumenio. Sve bijaše zlatno i ružičasto u pustinji. Zvijezda, najavljena tolikim blještavilom, iziđe napokon iz ponora svjetla i njezina prva zraka susretne posvećenu hostiju koju je svećenik tog trenutka dizao u visine. 0 čari vjere! O veličanstvenosti kršćanskog bogoštovlja! Umjesto prinosnika žrtve stari pustinjak, umjesto oltara stijena, umjesto crkve pustinja, umjesto sudionika nevini divljaci. Ne, nimalo ne sumnjam; u trenutku kad smo se bacili ničice, dogodio se veliki misterij i Bog je sišao na zemlju, jer sam osjetio da je sišao u moje srce.”
Slavni benediktinac DOM GUÉRANGER je u svojoj knjizi Institutions liturgique ovako pisao o književniku Šatobrijanu:
“Pojava Génie du Christianisme”, kaže slavni benediktinac, “istinski vrhunac za religiju. Autor je nečuvenim talentom istaknuo harmoniju između vjerskih obreda i velikih spektakla prirode”.
LONDON – Među najslavnija zvona na svijetu ubraja se Liberty Bell (Zvono slobode).
Književnik Šatobrijan govori na svoj način o poeziji liturgijskog teksta koji se koristi prigodom blagoslova zvona.
“Ponajprije, čini nam se, bilo je nešto čudesno u tome da se našlo sredstvo, pomoću samo jednog udarca čekićem, da se rodi, u istoj minuti, isti osjećaj u tisuću različitih srdaca i da se prisili vjetrove i oblake da ponesu misli ljudi. Zatim, promatrano kao harmonija, zvono nesumnjivo ima ljepotu prvoga reda….
Noćni zvuci često iznenađuju “uho žene preljubnice” ili “bezbošca, koji bi se u svojoj staroj opakosti možda usudio napisati da nema Boga! Pero mu ispada iz ruke; on s užasom sluša zvuk smrti koji kao da mu govori: Zar stvarno nema Boga?”
Kao što rekosmo na početku:ZVONA SU ZVONILA, ZVONE I ZVONIT ĆE
Priredio: Marko Raguž
Ovo su zvona koja su zvonila po rođenju velikog Ruđera Boškovića – Neumsko zaleđe
