Dakle, rezultat možda nije relevantan kada govorimo o odnosu snaga dvaju timova, ali rezultat je prava prilika za poređenje vrhunskog nogometa i nogometa koji se igra u Bosni i Hercegovini. Gledajući iz tog ugla, koliko god čudno zvučalo, rezultat i nije preveliko iznenađenje.
Koliko bh. klubova ima kamp za treniranje? Govorimo o kampu u kojem bez ikakvih problema treniraju i prvi tim i timovi iz omladinskog pogona (da ne govorimo o odvojenim kampovima za prvi tim i omladinski pogon). Nijedan. Koliko naših klubova ima savremene uslove glede ishrane i oporavka igrača? Vjerovatno nijedan. Koliko naših klubova sistemski razvija svoj omladinski pogon, potom promoviše i prodaje igrače u evropske klubove, ali u onom momentu kada ti isti igrači odrade barem jednu, dvije kvalitetne sezone u prvom timu? I tu su cifre mizerne, teško opipljive.
A to su ogromne razlike u odnosu na vrhunski nogomet, na nogometnu industriju zbog koje se nekad s pravom zapitamo da li se bavimo istim sportom kao i klubovi u razvijenijim sredinama.
Sinoć je, recimo, Hamza Čataković s dva gola odveo Trenčin u 3. pretkolo Evropske lige. Radi se o igraču kojeg je Sarajevo prodalo u Trenčin, o igraču koji je za Sarajevo odigrao četiri meča u kojima je postigao jedan gol i skupio, prema Transfermarktu, čitavih 108 minuta za prvi tim. Provjerite put Rifeta Kapića, igrača koji ima vrlo sličan put koji ima i Čataković. Oni su samo najupečatljiviji primjeri.
Naravno, teško je govoriti u smislu “šta bi bilo kad bi bilo”, ali ovo su samo neki primjeri koji ukazuju kako se talenti ne cijene dovoljno. Pa zar neko misli da bi Sarajevo s Čatakovićem i Kapićem gubilo gorim rezultatom od 8:0? A Sarajevo je samo primjer, samo poređenje svih ostalih klubova, jer ipak se radi o klubu koji trenutno ima najbolji omladinski pogon u državi i jedan od najboljih timova u državi – ako takvo Sarajevo gubi rezultatom 8:0, gdje su ostali timovi?
Statistiku bh. klubova u Evropi odavno je bolno gledati, a razlozi takvih rezultata su očigledni. I sve će ostati isto dok god se ne uspostavi sistem koji će proizvoditi igrače, jer ovako, svima je jasno, zaista ne ide. Trošenje novca na struku, infrakstrukturu i omladinske pogone je neophodno, jer ulaganje u igrački kadar na način da se dovode oni igrači koji ionako dalje ne mogu znači samo jedno – trčanje ukrug. Nekad osam puta, nekad manje.
