Piše: Borivoje SIMIĆ
Oglašavanjem Porezne uprave FBiH o broju zaposlenih, kojima se demantuju navodi medija i daje za pravo tvrdnjama vlasti o gotovo 25 hiljada novousposlenih u ovoj godini, dobili smo svojevrsnu paralelnu statistiku u Federaciji BiH.
Javnost nakon ovoga ostaje zbunjena kad je riječ o statističkim pokazateljima jer ne zna kome vjerovati – vlastima ili zvaničnoj statistici.
Forsiranjem podataka Porezne uprave, na čemu već neko vrijeme “jaše” Vlada premijera Novalića (samo) hvališući se rezultatima rada, kao da se želi reći da ne trebamo vjerovati podacima zvaničnih statističkih institucija jer postoji druga, “stvarna” statistika.
To je premijer Novalić već i javno sugerisao govoreći u jednom televizijskom intervjuu kako su statistički podaci u BiH svojevrsna “močvara” i da im se ne može vjerovati .
Ne ulazeći u to čiji podaci su tačniji, budući da se zasnivaju na različitim osnovama, želimo samo upozoriti na ogromne razlike koje proizvode neodumice i sumnje stvarajući nered u sferi u kojoj bi trebalo da postoji jedna istina, jedna zvanična statistika za sve, a koju kao validnu treba da saopćavaju za to nadležne institucije.
Upoređujući brojke iz saopštenja Porezne uprave BiH i podatke Federalnog zavoda za statistiku dolazimo do zapanjujuće velikih razlika.
Prema podacima Porezne uprave, a koji, kako je navedeno, uzimaju u obzir stanje iz zvaničnih službenih evidencija, u FBiH je (bez ugovora od djelu i autorskih honorara), u novembru 2016. bilo zaposleno 504.128 radnika.
Taj broj je čak za 23.597 veći nego u januaru 2016. budući da je prema poreznim evidencijama u tom mjesecu bilo 480.531 zaposlenih osoba.
Ova statistika kao da se “ni na putu nije srela” sa onom koju prezentira Federalni zavod za statistiku.
Zaposlenih u oktobru (nažalost podatka za novembar na web stranici Zavoda još nema) bilo je 463.563 osoba, dok je prosječan broj u 2015. godini bio 450.121, a rast zaposlenih bio je u ovoj godini 3 posto.
Razlika od oko 40 hiljada osoba između podataka dvaju institucija ogromna je podatkovna provalija.
I dok je Vladina naklonost “svojoj” statistici a ne zvaničnoj razumljiva, ostaje pitanje šta da rade ljudi koji se bave ekonomijom i strukom – da li treba da odbace podatke nadležnih agencija i da više ne vjeruju javno dostupnim podacima i metologijama statističkih agencija?
Iako je evidentan i ohrabrujući trend rasta zaposlenosti nakon dugog perioda u kojem je ona padala ili naizmjenično rasla i padala, trebalo bi, istine radi, reći da to nije preveliki kapital Vlade kojim bi se trebala razmetati u svojim javnim istupima.
Naime, povećana zaposlenost tek jednim dijelom je produkt djelovanja vlasti koja se diči svojim reformskim potezima. Ponajmanje je rast uposlenih rezultat poboljšanja poslovnog ambijenta i povećane poslovne aktivnosti.
Vladina “brzina” novih zapošljavanja jednostavno se ne podudara sa brzinom rasta osnovnih ekonomskih parametara.
Svakome ko prati makronokomske pokazatelje jasno je da nemamo znatniji rast industrijske proizvodnje, izvoza, stranih investicija i BDP-a, a koji bi bili garant većeg zapošljavanja. Ne samo ekonomistima, nego je i laicima to vidljivo budući da je otvaranje novih fabrika prava rijetkost, a bolji život u većini još uvijek ne osjete na svojoj koži.
Ovdje treba prizvati u pamćenje ad hoc mjere koje je vlast preduzimala u ovoj godini, a kojima je sasvim sigurno podigla krivulju koja pokazuje trend zapošljavanja. To su prije svega silne desetine miliona maraka koje su date za subvencije za zapošljavanje, a što je trenutno podiglo zaposlenost.
Efekte je, sasvim sigurno dala i pojačana aktivnost inspekcija, jer su poslodavci koji su radili “u crnom”u strahu od mogućih kazni prijavljivali radnike.
Vladi premijera Novalića može se odati priznanje za povećanu disciplinu, jer su prihodi od direktnih poreza snažno porasli, ali osim što je to produkt povećanih poreza (na dohodak, na dobit) i novog zakonodavstva (Zakon o radu, uredba o gotovini…), dijelom su i rezuiltat pojačanih inspekcijskih kontrola koje su evidentno imale učinak.
Na osnovu svega iznesenog bjelodano je jasno da hvalisanje vlasti i nije blještavog sjaja, čak i pod pretpostavkom da su podaci od gotovo 23.600 zaposlenih u ovoj godini tačni.
Od svega ipak najviše unosi zabunu “uvođenje” još jednog statističkog međaša a koji uz to prijeti da će postati okidač za nova sukobljavanja kritičara i apologeta akutelne vlasti.
Indikator
