Prva “dama” MMF-a Christine Lagarde upozorava na mogućnost novog financijskog sloma
Međunarodni monetarni fond upozorava na visoke stope nezaposlenosti i istovremeno potiče daljnje bogaćenje super-bogatih
MMF ukazuje na stanje svjetskog gospodarstva koje i dalje ne pokazuje naznake bržeg rasta, oporavka, na visoku stopu nezaposlenosti i daljnje prolongiranje visoke prezaduženosti. WEO (World Economic Outlook) se distancira od prijašnjih prognoza o gospodarskom oporavku i priznaje kako su izgledi za vraćanje na razinu rasta koja je prethodila slomu Wall Streeta 2008. godine vrlo slabi.
U javnost je pušten tek manji dio polugodišnjeg izvješća WEO-a, jer se čekaju rezultati s prvog proljetnog sastanka MMF-a i Svjetske banke , koji će se održati od 17. do 19. travanja u Washingtonu. Tako ćemo potpuni uvid u službeno izvješće imati tek u slijedeći utorak.
Dokument je sumorna analiza koja prešutnim priznanjem iznosi da je kriza od prije sedam godina povijesnog karaktera, te da do danas nisu riješeni temeljni problemi u globalnom kapitalističkom sustavu.
Izvješće se fokusira na oštar pad investicija u proizvodnom sektoru, a naročito u ekonomski naprednim zemljama Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Zaključak je kako će „potencijalni rast u naprednim ekonomijama ostati ispod granice koja je prethodila krizi 2008., s tendencijom daljnjeg pada u srednjeročnom razdoblju na rastućim tržištima.“
„Možemo očekivati sporiji rast životnog standarda u budućnosti, dok će fiskalnu održivost biti mnogo teže održavati dok porezne osnovice sporije rastu,“ kaže se u izvješću koje ukazuje na niz faktora koji utiču na globalno slabljenje gospodarstva, poput primjerice sve starijeg stanovništva u razvijenim zemljama, dok se u potpunosti prešućuje uloga financijskog parazitizma kolosalnih razmjera u otuđivanju resursa od proizvodnih snaga, a povrh svega i svih, ponajprije međunarodnoj radničkoj klasi.
Ovaj „slučajni“ propust još i više upada u oči u svjetlu razvoja događaja ovog tjedna. Trgovina na europskim i azijskim tržištima dionica dosiže rekordne razine, a najavljena su tri velika spajanja ponuda, uključujući i dva u ukupnom iznosu od 100 milijardi dolara u samo jednom danu.
Financijska korporativna elita je u potpunosti odustala od ulaganja u produktivne djelatnosti i posvećena je gomilanju bogatstva uz svesrdnu pomoć kapitalističkih vlada i centralnih banaka koje omogućuju bogaćenje najbogatijima na uštrb realnog gospodarstva koje propada, a s njime i većina svjetskog stanovništva.
Prije sastanka Atlantskog vijeća, međunarodnog poslovnog think-tanka, direktorica MMF-a Christine Lagarde je izjavila: „Prije šest mjeseci smo upozoravali na opasnost od novog „mediocre“, dugoročno niskog ili osrednjeg rasta. Danas moramo spriječiti da „novi mediocre“ postane nova realnost.“
Naglasila je i „kako je ono što je nazivala ‘low-low, high-high’ scenarijem: rizikom od niskog rasta – niske inflacije i visokim dugom – visokom stopom nezaposlenosti, trend koji se nastavlja u zemljama s razvijenim gospodarstvima“.
Nadalje, Lagarde upozorava kako će rast ispod uobičajenog prosjeka uvećati rizik od novog financijskog sloma. „To znači kako se likvidnost može istopiti vrlo brzo ukoliko svi „pojure prema izlazu“ u isto vrijeme što bi stvorilo velike probleme, naročito ukoliko bi Federalne rezerve (FED) počele podizati kratkoročne stope. Primjetila je i “kako zaključno s 2015. godinom bilježimo već četvrtu godinu uzastopnog ispod prosječnog rasta u trgovini”.
Recepti koje je ona upražnjavala su bili usmjereni na ubrzavanja rasta kroz povećanje potražnje i investiranje u gospodarstvo, ali na način da se pogoduje interesima velikih korporacija, a u potpunosti neprijateljski ustrojeni spram radnika i proizvođača.
Naglašavala je potrebu provođenja „strukturalnih reformi“ na tržištu rada, a znamo da je to tek eufemizam za otimanje i posljednjih ostataka zaštitnih mehanizama koje radnici još imaju (Hrvatska slijepo prati sve naputke, pa ovih dana ukida stavku ugovora o radu na neodređeno vrijeme op.a.), te ukidanja subvencija zemljama u razvoju koje su ovisne o uvozu energenata.
MMF-ov izvještaj i izjave koje je dala Lagarde odjekuju upozorenjima koja je prošlog tjedna u kolumni za Financial Times komentirao profesor ekonomije s Harvarda i bivši američki ministar financija, Lawrence Summers.
Summers je aludirajući na utjecaj ultra niskih kamatnih stopa na ogromnim tržištima dionicama i temeljnu deflaciju u realnom gospodarstvu rekao, „Možda ulazimo u svijet koji obiluje kapitalom, ali je pritisak deflacije značajan. Potražnja može kratkoročno biti zadovoljena, ali niti jedna visoko industrijalizirana zemlja ne može očekivati da realne kamatne stope na tržištu budu znatno iznad nule 2020. godine ili da će ciljevi inflacije postići učinak.“
World Economic Outlook i MMF predviđaju kako će u razvijenim gospodarstvima, rast outputa biti u skladu sa stabilnom inflacijom od prosječno 1,6 posto godišnje između 2015. i 2020. godine, što je znatno niže od prosječnih stopa rasta prije sloma na Wall Streetu 2008, kada je potencijalni “output” bio na 2,25 posto.
Naravno, MMF proširuje svoje katastrofične prognoze za tržišta u razvoju u zemljama poput Rusije, Kine, Indije i Brazila, kojima naglašava pad potencijalnog “outputa” od 6,5 posto godišnje u razdoblju od 2008 i 2014, te predviđa pad od 5,2% u slijedećih pet godina.
U dijelu izvješća pod nazivom “Private Investment: What’s the Holdup?,” objašnjava se kako su poslovne investicije u razvijenim ekonomijama u padu od prosječno 20% u posljednjih šest godina.
Doista nije tajna zbog čega investicije u proizvodno gospodarstvo bilježe toliki pad. U propadajućem kapitalizmu, naročito američkom, velike korporacije su nagomilale trilione dolara upravo ukidanjem radnih mjesta, rezanjem plaća i radnih prava s jedne strane i istovremeno špekulirajući virtualnim novcem iz centralnih banaka i profitirajući od pada vrijednosti dionica s druge strane.
Tako zarađen novac nije se investirao u proizvodnju, umjesto toga je korišten u parazitske svrhe poput raznih spajanja i akvizicija, mešetarenja dionicama. Djelatnostima koje ne stvaraju nove vrijednosti, već im je isključiva svrha daljnje bogaćenje financijske elite. Korporativni buyoutsi u stvari umanjuju produktivne snage konsolidacijom objekata i sadržaja i ukidanjima radnih mjesta.
Prava eksplozija parazitizma se u svom punom sjaju pokazala upravo tijekom prošlog tjedna, kada vrijednosti europskih dionica dostižu rekordne razine, a japanski Nikkei indeks u petak dostiže, po prvi puta u proteklih 15 godina, razinu od 20 000 i potom se ponovo spušta na 19 907. Stoxx Europe 600 index u četvrtak raste na 409.15i time nadmašuje prijašnju rekordnu razinu od 405.50 u vrijeme dot-com boom-a iz ožujka 2000.godine.
Referentna vrijednost indexa je porasla za 19% do sada. Njemački DAX index koji je dosegao rekordne razine ranije ove godine, u 2015-oj raste za 24%, a glavni francuski i talijanski indexi rastu za 20%. U međuvremenu japanski Nikkei i Hong Kong Seng se također podižu za 14%.
Prošle srijede Royal Dutch Shell potvrđuje kupnju britanske BG grupe za 70 milijardi dolara što je ujedno i najveći posao u energetskom sektoru u posljednjih 10 godina. Ovo preuzimanje (takeover) će uroditi daljnjim spajanjima i konsolidacijama u naftnoj i plinskoj industriji i naravno, ponovo rezultirati gašenjima tisuća radnih mjesta.
Mylan, jedna od najvećih grupacija za proizvodnju generičkih lijekova, istog dana, najavljuje kupnju kompanije Perrigo, proizvođača lijekova protiv alergija, za 28.9 milijardi dolara. Samo u prva 3 mjeseca ove godine farmaceutska industrija sklapa poslove vrijedne 95 milijardi dolara, 70% više nego u istom razdoblju prethodne godine. Dan prije, belgijska poštanska tvrtka TNT Express pristaje da je kupi američki FedEx za 4,8 milijardi dolara.
Ukupna vrijednost svih preuzimanja do sada u 2015. prelazi svotu od 1 000 milijardi dolara. Ukoliko se ovaj trend nastavi, do kraja godine će sva spajanja i akvizicije doseći vrijednost od 3 700 milijardi dolara ili prevedeno, 2015. će po dosegnutim vrijednostima biti druga rekordna godina u povijesti nakon one 2007. koja je prethodila financijskom slomu.
Bankari s Wall Streeta trljaju dlanove, jer upravo u ovakvim poslovima zgrću milijune. Goldman Sachs je samo prošle srijede, pomažući organizaciju sporazuma Shell-BG i Mylan-Perrigo, zaradio 100 milijuna dolara.
“Pa, mislim da bi za europsko gospodarstvo bilo dobro imati viziju stabilnosti. To ne znači da se stvari neće pokrenuti. Tržišta se mogu pomaknuti … ali jedina perspektiva koja izgleda dobro je ona koja garantira stabilnost”, kaže Michel Sapin, francuski ministar financija
Viziju stabilnosti je otkupila i sada je ekskluzivno posjeduje financijska elita. Mi ostali ćemo se vjerojatno nekako snaći.
