Ekonomisti otkrili nevjerovatnu vezu video igrica i nezaposlenosti!
IMAMO LI (DE)GENERACIJU LJENČUGA? Ekonomisti otkrili nevjerovatnu vezu video igrica i nezaposlenosti!
Da li je igranje igrica uzrok ili posljedica nezaposlenosti?
Industrija video igrica imala ostvarila je zaradu od 100 milijardi dolara u 2016. godini, što je čini jednom od najvećih tržišta u industriji zabave. Igrice su sveprisutne i variraju od aplikacija za mobilne telefone koje ubijaju vrijeme do impresivnih svjetova fantazije u kojima se igrači izgube danima ili sedmicama. Sve veći broj igrača ove vrste zabave postaje zabrinjavajući.
Četvorica ekonomista, Mark Aguiar, Mark Bills, Kervin Charles and Eric Hurst, 2016. godine objavila su rad u kom tvrde da visoko kvalitetne igre doprinose padu zaposlenih mladih ljudi, pogotovo muškaraca. Kada se u obzir uzme socijalna i ekonomska važnost ranog odraslog doba, ovaj trend mogao bi znatno da naškodi. Ali da li video igrice stvarno utječu na mlade da batale sve drugo?
Kako ovi ekonomisti tvrde, zaposlenost među muškarcima bez fakultetskog obrazovanja koji imaju između 20 i 30 godina pala je za 10 odsto – od 82 na 72 odsto. Ti muškarci često žive sa roditeljima i ne žene se u istoj mjeri kao njihovi vršnjaci. Ali zato igraju igrice i to 75 odsto svog slobodnog vremena.
S vremenom su igrice postale grafički i narativno kompleksnije, društvenije i, u poređenju sa svim skupocjenostima, povoljnije. Nije ništa neobično što zadovoljstvo koje one pružaju sprečava ljude da jure karijeru onako kako bi inače (ako bi uopće to i činili).
S početkom 21. vijeka tržište igrica je napredovalo, ali opcije na tržištu rada za mlade su se pogoršavale. Plaćena satnica, prilagođena inflaciji, nije se mijenjala za fakultetski obrazovane od devedestih godina dok je plata za one sa srednjom školom smanjena. Porastao je broj nezaposlenih u obje kategorije tako da je čak 2014. godine 11 odsto mladih bilo bez posla, dok je 2004. taj broj iznosio 9 odsto, a 1994. godine 8 odsto. Broj ljudi sa diplomom koji rade na poslovima gdje ona nije neophodna porastao je za 15 odsto od prethodne decenije – sa 30 na 45 odsto.
I finansijska kriza i recesija najgore su pale na mlade ljude koji usljed nemogućnost da nađu dobar (ili bilo kakav) posao pa svoje vrijeme “ubijaju” igranjem igrica. Samim tim, igrice su prije posljedica drugih ekonomskih boljki nego uzrok.
Igrice će postajati sve bolje, a broj nezaposlenih mladih ljudi koji ih igraju će se isto tako povećati. Možda to i nije najgora stvar jer su mnoge video igrice i društvene i predstavljaju i zdraviji način provođenja vremena od nekih drugih vanjskih aktivnosti. Ako tržište rada nije dovoljno jako da mlade odvuče od igrica, onda se moramo zapitati šta nam je činiti da mladima pružimo dobre uvjete za zaposlenje.
(Economist, Newsweek.rs)
