Nevjerovatna je uključenost Bosne u sve što je Gazi Husrev-begova medresa bila kroz vijekove, ali i koliko su njeni polaznici razmišljali o Bosni
“I za nekog ko nema izravne veze s Gazi Husrev-begovom medresom, prisustvovati obilježavanju 480 godina njenog postojanja jeste nesvakidašnji doživljaj. Jer, nije šala, 480 godina! Majstor pripovijedanja, jedan od najvećih na ovim našim jezičnim prostorima, takođe polaznik medrese, one u Skoplju, Ćamil Sijarić bi kazao: “To je 480 bosanskih zima, to je 480 sarajevskih behara, to je 480 vlašićkih koševina”, a ja bih dodao: To je 496 ramazana i dva puta toliko bajrama.
I prof. dr. Neimarlija je svršenik te obrazovno-odgojne institucije, o čijem stasanju su već, ili tek, kako čusmo danas, nastale tri knjige. Svima njima je urednik bio prof. Ismet Veladžić, moderator skupa, kojem su mnogi poželjeli uređivanje četvrte knjige u koju niko ni ne treba sumnjati. Jer, kako je to lijepo objasnio poznatom izrekom direktor Gazi Husrev-begove medrese prof. dr. hafiz Mensur ef. Malkić: “Što se pamti – nestaje, napisano – ostaje.”
Uvijek je tu bila Bosna
Monografiju je, pred uvaženim pripadnicima IZ-a u BiH, uleme, profesorima, učenicima, privrednim, državnim, društvenim ličnostima, predstavila i prof. dr. Fahira Fejzić, naglasivši da joj je čast što je i sama gazinovka, a to je postala slijedeći, istakla je, želju svoga babe Mustafe, ni ne znajući tada da će tri godine raditi kao muallima u tek otvorenoj zagrebačkoj džamiji.
480 godina
Riječ je o ustanovi koja je ljudska, povijesna tvorba, riječ je o procesu odvijanja međuljudskog odnosa, važnog, osjetljivog, a ne o 480 godina odvijanja jednog prirodnog procesa ili ponavljanja jedne prirodne pojave”, riječima punim emocija započeo je prof. dr. Hilmo Neimarlija obraćanje na današnjoj svečanosti u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, na kojoj je, promocijom prigodne monografije, obilježeno Medresinih 480 godina, čime se malo koja sredina u svijetu može pohvaliti.
Akademik Enes Karić, koji je i “naredio” izlazak Monografije, primijetio je: “Nevjerovatno je kolika je uključenost Bosne u sve što je Medresa bila kroz vijekove, ali i koliko su polaznici Medrese sve te vijekove razmišljali o Bosni”. To je, ne samo po akademiku, najznačajnije što se može kazati o svakoj, pa i o ovoj velikoj školi povodom njenog jubileja, koji, sudeći prema danas prisutnom malom broju novinara, mnogima i nije baš zanimljiv.
Oslobodjenje
