Više logoraša je u ovom logoru brutalno ubijeno, a na poligonu su pronađene i masovne grobnice gdje su tijela ubijenih skrivana od očiju javnosti
Danas je u organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Regionalnog saveza logoraša regije Banja Luka, Saveza udruženja logoraša Unsko-Sanskog kantona ”Dr. Irfan Ljubijankić“, Udruženja logoraša općine Sanski Most i Udruženja logoraša “Omer Filipović” Ključ, obilježena 29. godišnjica početka raspuštanja logora Manjača kod Banja Luke.
Brojne delegacije su položile cvijeće i odale dužnu počast žrtvama.
Mirsad Duratović, predsjednik banjalučkog Regionalnog saveza logoraša ispričao je da je nakon što je korišten kao živi štit u svom rodnom Bišćani kod Prijedora odveden u logor Omarska, a nakon toga i u logor Manjača odakle je prebačen u logor Trnopolje.
“U to vrijeme sam imao 17 godina, ne znam, danas ovdje osim ovih objekata koji stoje iza nas i malo ove bodljikave žice ništa ne podsjeća na to da je u tom periodu, i prije nego što ćemo biti dovedeni mi iz Prijedora boravili logoraši i da je bilo, od proljeća do zime 92. godine jedno od najmonstruoznijih mjesta na ovoj našoj planeti”, kazao je Duratović.
Naglašava da su očekivali da će bar ove godine biti postavljena spomen ploča koju donose na svakom obilježavanju godišnjice. Rekao je da Gradska uprava Banjaluke nije ni odgovorila na njihove zahtjeve, desetak urgencija u posljednjih nekoliko mjeseci.
Dodao je da u isto vrijeme gradske vlasti ulažu u jezero iz kojeg su logoraši bili prisiljeni da piju vodu, i prave rekreativni centar.
“Ne znam da li Banjalučani znaju kada prolaze ovdje pored kapija ovog logora, gdje se voze, pored čega prolaze, šta je ovo bilo 1992. godine”, rekao je Duratović.
Smatra da se pokušava sakriti istina.
“Istina se ne može sakriti i neće se sakriti dok god mi koji smo prošli ova mjesta, ali i naravno i svi naši potomci poštovaoci svega što se ovdje desilo. Uspomene sjećanja na počinioce, prije svega na žrtve ovoga logora neće nikada izblijediti bez obzira koliko se i Grad Banjaluka i sve vlasti koje dolaze i prolaze trudile da onemogućavanjem obilježavanja ovih mjesta tu istinu sakriju”, rekao je Duratović, prenosi AA.
Nakon početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ovaj logor je prenamijenjen za zatvaranje logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz okolnih opština: Sanski Most, Ključ, Prijedor, Kotor Varoš, Doboj, Mrkonjić Grad, Šipovo, Banja Luka, a kroz logor je prošlo preko 5.000 logoraša koji su u ovom logoru držani u štalama koje je prethodna JNA koristila za smještaj životinja za intendantske namjene.
Tučeni su i zlostavljani svakodnevno, davane su im količine vode i hrane jedva dostatne za biološki opstanak, a tjerani su i na prisilan rad.
Više logoraša je u ovom logoru brutalno ubijeno, a na poligonu su pronađene i masovne grobnice gdje su tijela ubijenih skrivana od očiju javnosti, podsjećaju iz Saveza logoraša u BiH.
Kroz logor je prošlo oko 5.000 logoraša, civila Bošnjaka i Hrvata, a iako je 14. novembra 1992. godine puštena veća grupa starijih i maloljetnih logoraša, nedugo poslije logor Manjača je ponovo formiran i bio je u funkciji sve do 1996. godine.
Za ratne zločine, uključujući i one počinjene u logoru Manjača, pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, Sudom BiH, Županijskim sudovima u Splitu i Zagrebu i Okružnim sudom u Banjaluci osuđeni su Milomir Stakić na 40 godina zatvora, Radoslav Brđanin na 30 godina, Nikola Kovačević na 12 godina, Mirko Graorac na 15 godina, Željko Bulatović na 11 godina, Siniša Teodorović na osam godina te Zoran Gajić i Dane Lukajić na po šest godina zatvora.
(Vijesti.ba)
