BiHPolitika

Kodeks ponašanja kodeksodavaca

U laži su kratke noge, čak i kad one nisu u štiklama/papučama/istetovirane. Rijana Jusufbegović, studentica-prorektorica UNSA i članica Komisije za izradu prijedloga Kodeksa ponašanja i odijevanja te kandidatkinja SDA na predstojećim izborima, lagala je u svom obraćanju javnosti u kojem opravdava pomenuti Kodeks

Otkako je 27.6.2018. Senat Univerziteta u Sarajevu utvrdio Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu, te ga dostavio fakultetima i akademijama da bi uposlenici izrazili svoje mišljenje, u medijima i na društvenim mrežama se pojavio veliki broj komentara čak i izvan akademskih krugova.

Problematična formulacija Nacrta, nesuvisla terminologija, nekonkretno objašnjeno preporučeno odijevanje/ponašanje i generalni manjak profesionalnosti pri pisanju i zvaničnom komentiranju autora neki su od razloga da se posmatrač – bez obzira da li je dio Univerziteta ili ne – uhvati za glavu. Međutim, gledajući ovaj čin Senata kojim se provjerava može li Univerzitet propasti dublje nego što je to trenutno slučaj, jasno je da je generalni problem potpuno zanemarivanje suštine nauštrb forme. Nakon mnoštva sjajno artikuliranih komentara dijela akademske zajednice koji neovisno od Univerziteta djeluje u duhu svog prosvjetiteljskog poziva, te podrške istima od strane velikog dijela javnosti, uslijedila je apologija članice Komisije za izradu Nacrta Kodeksa, studentice Rijane Jusufbegović.

Rijana je napisala otvoreno pismo obrativši se javnosti kao Zlatna značka Univerziteta koji pokušava dovesti pod svoje aršine, “s potrebom da se zaustavi pogrešan smjer diskusije o Kodeksu“. Nije teško prepoznati zašto Rijana misli da je smjer diskusije pogrešan, ako se uzme u obzir da su sudionici u istoj sušta suprotnost predstavnicima načina rada koji je i ona pokazala posljednjih dana, kao i načinu rada političke opcije čiji je kandidat na izborima (o političkoj neutralnosti ćemo drugi put). Kao najbolje i jasno argumentirane komentare a koji su za Rijanu “u pogrešnom smjeru“ izdvojila bih reakciju Nenada Veličkovića i Dragana Markovine, iz kojih razumna osoba može lako potvrditi svoj animozitet prema smislenosti ovog Kodeksa. U Rijaninom obraćanju javnosti istaknuto je kako mnogi svjetski univerziteti poput Princetona i Bostonskog Univerziteta imaju isti kodeks. U vremenu dostupnosti i lake provjerljivosti informacija putem interneta, potrebno je skupiti hrabrost i javno slagati pritom spominjujući kako je cilj stati u kraj nekulturnom ponašanju, varanju na ispitima i sličnome. I Princeton i Boston University imaju javno obznanjene pravilnike (http://www.princeton.edu/pub/rrr/ i https://www.bu.edu/dos/policies/), i ni u jednom se ne spominje sličan – a kamoli “isti“ Kodeks, kao što tvrdi Jusufbegović. Ovi univerziteti, kao i velika većina drugih koji se nalaze na vrhu svjetske rang liste univerziteta, te i tri evropska na kojima sam ja studirala, imaju dres kod za ceremonije, a nipošto za prisustvovanje predavanjima. Postoji rigorozni pripremni program za uspješne srednjoškolce iz siromašnih porodica koji se odvija na Princetonu (PPUP) a koji ima određeni dres kod, ali on ne utiče na studente.

Što se tiče navodnog kodeksa na Boston Universityju, on je demantovan e-mailom koji sam danas primila iz ureda njihovog Dekana za studentska pitanja, pri čemu je navedeno da je takva vrsta ograničenja rijetka na američkim univerzitetima. Svakom pojedincu koji za razliku od Jusufbegović shvata svrhu obrazovnih (ne odgojnih!) ustanova ovakvi dokazi nisu naročito ni potrebni, ali ne treba uskratiti javnost za ukazivanje na neodgovoran odnos jedne uzorne i primjerene studentice prema svojim kolegama i ostatku javnosti. U svojim čestim javnim obraćanjima putem društvenih mreža, Jusufbegović i ideološki kolega Haris Zahiragić (inače začetnik ideje o ovom preodgoju studenata i osoblja) pokušavaju predstaviti protivnike Kodeksa kao svoje političke neistomišljenike, teoretičare zavjere ili neodgovorne i nepristojne studente. Ideja da bi osoba koja razmišlja svojom glavom i zahtijeva etiku i odgovornost u radu predstavnika mogla biti motivirana svojom etikom i odgovornošću njima je strana, a prihvatljiv im je, da se izrazim rječnikom simplificirane arhitektonske kritike, formalizam. S druge strane, kako je to Dragan Markovina sročio u svom članku za Oslobođenje, “ideja da je forma uopće bitna, pored sadržaja i rezultata može biti privlačna samo malograđanima i onima koji sadržaj i rezultat ne mogu ponuditi.”

Autorica: Ena Kukić, Prometej.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close