Četrdeset godina Admira Glamočaka na sceni: U gradu umiranja, Atko je Smrt igrao sa grotesknim odmakom

Haris Pašović o glumcu, profesoru i čovjeku koji je obilježio savremeni teatar Bosne i Hercegovine

Povodom 40 godina umjetničkog rada jednog od najvažnijih bh. glumaca, reditelj i podsjetnik savremenog teatra Haris Pašović napisao je lični i snažan tekst o Admiru Atku Glamočaku – glumcu, profesoru, čuvaru Akademije i tihom stubu kulture Bosne i Hercegovine. Njegovo svjedočenje je istovremeno i priča o teatru, opsadi, opstanku i odgovornosti umjetnosti u najtežim vremenima.

– Ove godine je punih 40 godina otkako je Admir Atko Glamočak zaigrao svoje prve profesionalne uloge. Atko je jedan od najznačajnijih glumaca u istoriji Bosne i Hercegovine zbog mnoštva uloga koje je odigrao u pozorištu, na televiziji i filmu. Atkova glumačka umjetnost je jedinstvena, a njegovo postojanje na sceni i u kadru je jednostavno i duboko.

Brojne uloge

Tokom opsade Sarajeva, igrao je u Euripidovoj Alkestis, koju sam režirao sa Sarajevskim festivalskim ansamblom. Njegova uloga se zvala Smrt. U gradu umiranja, Atko je Smrt igrao sa grotesknim odmakom; ozbiljno i opasno upravo zbog te neuhvatljive grotesknosti.

Također, pod opsadom, igrao je u Bekettovom Čekajući Godota u režiji Susan Sontag. Igrao je ulogu Luckyja. U višeminutnom, zaumnom Luckyjevom monologu, jednom od amblematskih u historiji pozorišta, Atko je bio genijalan. Sva metafizička tuga rata, opsade, pogibija, gladi, izdaje – sve je to stalo u njegove tamne, duboke oči dok je govorio mistične, nerazumljive, a nama u opsadi tako bliske Bekettove riječi.

Neizbrojive su uloge koje je Atko odigrao do ove godine, kada sam ponovo imao čast da radim s ovim brilijantnim glumcem. U predstavi Tebe ljubi duša moja Atko igra Uroša, vojnika Vojske Republike Srpske, čija je porodica ostala u Sarajevu i koju on tajno posjećuje noću, prelazeći linije razdvajanja. Atko je ponovo fantastičan i potresan.

Zaslušan zbog postojanja Akademije

Paralelno s glumom, Admir Glamočak je zaslužan što u Sarajevu još postoji Akademija scenskih umjetnosti. On je najduže od svih nas na Akademiji – bio je student prve generacije, a zatim je ostao u nastavi sve do danas. Uz prof. dr. Raziju Lagumdžiju, koja je osnovala Akademiju i pažljivo gradila instituciju, Atko je ključan za njen opstanak u opsadi. Bio je dekan tokom rata i poslije rata, čvrsto je upravljao tim nesigurnim brodom u nesigurnom moru punom opasnosti.

Kao profesor glume, stvorio je generacije glumaca. Učestvovao je u oblikovanju stotina glumaca u Bosni i Hercegovini. Ukratko – da nije bilo Atka, pitanje je da li bi bilo Akademije scenskih umjetnosti, a sigurno je da ne bi bilo više od polovine glumaca i glumica u Sarajevu.

Dragi Atko, dragi prijatelju, hvala ti za tvojih 40 godina posvećenih glumi. Hvala ti na tvojim divnim ulogama i tvom dragocjenom učešću u mnogim umjetničkim procesima. Hvala ti na tvojoj upornosti i odanosti u izgradnji Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Hvala ti na tvom tihom, a legendarnom postojanju u umjetnosti ove zemlje. Ti si jedan od stubova kulture Bosne i Hercegovine – veliki umjetnik, veliki učitelj i moj drug, moj dragi, posebni Atko  – napisao je Pašović.

avaz