Ako netko snažno vjeruje u jedan scenarij koji slučajno predstavlja lažnu stvarnost, čak i ako kruže činjenične informacije, trebat će dugo vremena da ta osoba promijeni svoje uvjerenje. To je zato što pretvorba iz jedne izvjesnosti u drugu obično (ali ne uvijek) zahtijeva suočavanje s neizvjesnošću, koje instinktivno pokušavamo izbjeći
Čini se da desničarski populisti uživaju porast podrške diljem zapadnog svijeta. Za one koji ne podržavaju ove stranke, njihova privlačnost može biti zbunjujuća i uznemirujuća. Čini se da populisti igraju na strahove, i da nude pomalo trivijalne odgovore na teška pitanja. Međutim, matematika ljudskog zaključivanja i spoznaje može nam pomoći da shvatimo što ovu populističku formulu čini dobitnom.
Budući da se politika uglavnom svodi na komunikaciju, matematika teorije komunikacije može nam pomoći razumjeti zašto birače privlače stranke koje koriste jednostavne, glasne poruke u svojim kampanjama, te kako im prolazi činjenica da koriste vrlo upitne poruke. Tradicionalno, teorija komunikacije bavi se temama poput slušanja radijskih emisija i telefoniranjem. Međutim, američki matematičar Norbert Wiener otišao je tako daleko da je ustvrdio da se društveni fenomeni mogu razumjeti samo kroz teoriju komunikacije.
Wiener je pokušao objasniti različite aspekte društva pozivajući se na koncept u znanosti poznat kao drugi zakon termodinamike. U biti, ovaj zakon kaže da će se s vremenom red pretvoriti u nered ili će, u sadašnjem kontekstu, pouzdane informacije biti nadjačane zbrkom, nesigurnošću i bukom. U matematici se stupanj nereda često mjeri količinom koja se naziva entropija, pa se drugi zakon termodinamike može preformulirati tako da se kaže da će vremenom, u prosjeku, doći do porasta entropije.
Jedan od Wienerovih argumenata je da kako tehnologije za komunikaciju budu napredovale, ljudi će plasirati sve više i više nebitnih, “bučnih” informacija (misli se na Twitter/X, Instagram itd.), koje će zasjeniti činjenice i važne ideje. To postaje sve izraženije s dezinformacijama koje generira vještačka inteligencija (AI).
Učinak drugog zakona termodinamike značajan je kad predviđamo budući oblik društva, u razdoblju od narednih nekoliko desetljeća. Međutim, postoji još jedan aspekt teorije komunikacije koji također dolazi u igru, ovaj put u neposrednoj budućnosti.
Kada analiziramo informacije o temi koja nas zanima, doći ćemo do zaključka koji nam u prosjeku ostavlja najmanju neizvjesnost o toj temi. Drugim riječima, naš misaoni proces pokušava minimizirati entropiju. To znači, na primjer, da kada dvoje ljudi sa suprotnim stajalištima o nekoj temi pročitaju članak o toj temi, oni će često imati različita tumačenja istog članka, pri čemu će svaki potvrditi valjanost vlastitog početnog stajališta. Razlog je jednostavan: poimanje članka kao nečega što propituje naše mišljenje neizbježno izaziva nesigurnost.
U psihologiji je ovaj učinak poznat kao konfirmacijska pristranost. Često se tumači kao iracionalna ili nelogična osobina našeg ponašanja, ali sada razumijemo znanost koja stoji iza ovog fenomena posuđujući koncepte iz teorije komunikacije. Ovo ponašanje nazivam “upornim Bayesovim” ponašanjem jer proizlazi iz Bayesovog teorema teorije vjerojatnosti, koji nam govori kako bismo trebali ažurirati naše perspektive svijeta dok probavljamo bučne ili nesigurne informacije.
Posljedica toga je da ako netko snažno vjeruje u jedan scenarij koji slučajno predstavlja lažnu stvarnost, čak i ako kruže činjenične informacije, trebat će dugo vremena da ta osoba promijeni svoje uvjerenje. To je zato što pretvorba iz jedne izvjesnosti u drugu obično (ali ne uvijek) zahtijeva suočavanje s neizvjesnošću, koje instinktivno pokušavamo izbjeći.
Polarizirano društvo
Kada se uporni Bayesov učinak kombinira s Wienerovim drugim zakonom, možemo razumjeti kako društvo postaje polarizirano. Drugi zakon kaže da će oko nas biti mnogo različitih informacija i buke, što stvara zbrku i neizvjesnost. Privlače nas informacije koje nude veću sigurnost, čak i ako su pogrešne.
Za binarni problem, najveća neizvjesnost se događa kada se dvije alternative čine jednako vjerojatnim, pa je stoga teško izabrati između njih. Ali za pojedinca koji vjeruje u jednu od dvije alternative, put najmanje neizvjesnosti je čvrsto se držati tog uvjerenja. Dakle, u svijetu u kojem se svaka informacija može lako proširiti nadaleko i naširoko, ali u kojem su ljudi također nepomični, društvo se lako može polarizirati.
Gdje su lijevi populisti?
Ako je društvo maksimalno polarizirano, onda bismo trebali naći populiste koji bujaju i lijevo i desno na političkom spektru. To trenutno nije slučaj. Desnica je dominantnija. Razlog je djelomično taj što ljevica nije dobro pozicionirana da ponudi sigurnost. Zašto je to tako? Povijesno gledano, socijalizam je rijetko kad bio ugrađen u upravljanje državom – čak ni Sovjetski Savez ili Kina nisu ga uspjeli implementirati.
Barem za sada, čini se da je ljevica (ali i centristi, što se toga tiče) također puno opreznija u pogledu svjesnog nuđenja nerealnih odgovora na složene probleme. Nasuprot tome, desnica samopouzdano nudi (često lažnu) sigurnost. Nije teško pojmiti da se u bučnom okruženju najviše čuju oni najglasniji.
Današnja politika vodi se u pozadini neizvjesnosti oko ratova u Ukrajini i Gazi, s malo izgleda za izlazne strategije na vidiku. Tu su i stalna kriza troškova života, nesigurnost glede energije, hrane i vode, migracija i tako dalje. Iznad svega, tu je utjecaj klimatske krize. Odgovor na ovu neizvjesnost, prema desničarskim populistima, je da se za sve okrive autsajderi. Uklonite migrante i svi će problemi biti riješeni, a sve neizvjesnosti iskorijenjene. Bila ona točna ili lažna, poruka je jednostavna i jasna.
Šaljući ovakve poruke važno je javnosti usaditi pretjerani strah od migracija, pa će njihova poruka ljudima dati lažan osjećaj sigurnosti. Ali što ako nema autsajdera? Stvorite ih. Iskoristite kulturni rat da biste “stručnjake” (suce, znanstvenike, itd.) etiketirali kao neprijatelje naroda.
Da bi populisti bili uspješni, društvo mora biti podijeljeno tako da ljudi jasno znaju gdje pripadaju, te da se oni koji su na suprotnoj strani argumenta mogu ignorirati.
Problem je, naravno, u tome što rijetko postoje jednostavna rješenja za složena pitanja. Primjerice, politička stranka koja podržava oštru migracijsku politiku ali slabe klimatske mjere, vjerojatno omogućuje masovnu migraciju u razmjerima neviđenim u modernoj povijesti, jer će klimatske promjene mnoge dijelove svijeta učiniti nenastanjivim.
Wiener je već 1950. godine tvrdio da ćemo platiti cijenu za naše postupke u trenutku kada to bude najnezgodnije. Što god treba učiniti da se riješe složena društvena pitanja, oni koji žele provesti ono za što vjeruju da su ispravne mjere moraju biti svjesni da moraju pobijediti na izborima, i da birači odgovaraju na jednostavne i pozitivne poruke koje će smanjiti neizvjesnosti koje dominiraju njihovim mislima.
Dorje C. Brody, The Conversation
Autor je profesor matematike na University of Surrey.
Prijevod: Digitalna demokracija
