Daniel Berrigan: “… Vjera ti je tamo gdje ti je guzica.“
Daniel Berrigan – svećenik isusovac, pjesnik, učitelj, aktivist, voditelj duhovnih vježbi, autor više od pedeset knjiga, što poezije, što biblijske egzegeze i testova o duhovnosti i o otporu ratovanju, umro 30. travnja ove, 2016. godine u devedeset četvrtoj godini – jednom je rekao i ovo: ”Vjera je rijetko tamo gdje ti je glava. Ni tamo gdje ti je srce. Vjera ti je tamo gdje ti je guzica.“
A njegova glava i srce, njegova guzica, bubrezi, jetra, želudac i muda – dragocjeni organi – bili su u onomu na što Evanđelje poziva: među ljudima koji trpe zbog ratova, nasilja, siromaštva te radikalno protiv onoga što ljudsku bijedu uzrokuje i generira. Ako li je hereza znati da je cjelokupno čovječanstvo Tijelo Kristovo te da su udovi pozvani bespoštedno brinuti jedni za druge, daj Bože što više takvih hereza!
Daniela Berrigana, poznatoga američkog pjesnika, šira javnost najbolje poznaje po njegovoj građanskoj neposlušnosti, odnosno protestima protiv rata u Vijetnamu i Kambodži, kasnije u Afganistanu i u Iraku, protiv nuklearna naoružanja, rasizma, siromaštva.
A nije tek mahao transparentima po ulicama niti govorio na protestnim skupovima, nego je zajedno sa svojim bratom Philipom, spaljivao dosjee mladića, uglavnom siromašnih, predviđenih za mobilizaciju ili nacrte nuklearnoga oružja, dokumente u vojnim i u vladinim uredima. O. Daniel tim povodom reče javno: “Oprostite, dragi prijatelji, zbog narušavanja javnog reda, zbog toga što smo spalili papire umjesto djece. Tako nam Bog pomogao, nismo mogli drukčije”. Dakako, opetovano je zbog takvih čina boravio u zatvoru.
Akcije braće Berrigan bile su izazov Amerikancima i katolicima da preispitaju svoju uspavanu savjest. Danielov aktivizam upisuje se u aktivizam mnogih velikih i proročkih ljudi u Americi s kojima je i prijateljevao: Dorothy Day, Martin Luther King Jr., Richard John Neuhaus, Abraham Joshua Heschel, Thomas Merton, William Stringfellow.
O.Daniel, čovjek gorljiv, topao, pun milosrđa i razumijevanja, u punoj ljudskoj slobodi i neodvojivo u slobodi vjere, trajno je i sebe i druge pitao: ”Što danas Evanđelje traži od mene, od nas?“ A jednom je izjavio: ”Strašno je što živim u vremenu u kojem ljudskim bićima ne mogu drugo govoriti do: ‘Prestanite ubijati!’ A toliko je drugih prekrasnih stvari o kojima bih rado govorio!“
U kasnijim godinama svojega bogatog života predavao je Novi zavjet, poučavao nenasilnoj izravnoj demokraciji mlade seminariste, njegovao bolesnike od AIDS-a…
O.Daniel nije odvajao neodvojivo: istinu o Bogu i istinu o čovjekovoj ljudskosti, istinu u Svetom pismu i istinu svakodnevnoga života običnih ljudi, posebice onih ugnjetenih, marginaliziranih, bespomoćnih. Thomas Merton je njegov angažman komentirao riječima: ”Samo vidjeti ga, obnavlja nadu u Crkvu“. No, nije teško zamisliti i da nije bio obljubljen među ljudima crkvene hijerarhije.
Činiti stvari za koje je vjerovao da su ispravne, međutim, nije uvijek bilo lako s obzirom da je bilo izvjesno da će to jedva što ili najčešće neće ništa promijeniti. Jednom je napisao: ”Što to čini podnošljivim jest disciplinirano, implicitno teško vjerovanje u Boga kao ključ zdravog razuma i preživljavanja“.
Naravno, da većina nas, baš kao što je to želio i otac Daniel, želi mir među ljudima, poštuje ljudsku solidarnost, protiv je razlika između bogatih i siromašnih, želi sebi i drugima dostojan život.
Neki od nas u tu želju nose u svojim srcima i stavljaju u svoje molitve.
No, gdje su pritom naše guzice? Ne sjede li često na uskom prostoru naše želje da očuvamo vlastitu sigurnost, ostanemo u vlastitoj zoni komfora te su odveć teške da bismo ustali pomoći gdje se prilika ukaže, sprječavali podjele među ljudima i založili se za govor istine kakav nikoga ne isključuje ali kaže što jest?
Nisu li naše misli i srce već s uskrsnućem, a da naše guzice ne bi rado prošle kroz ono što do uskrsnuća dovodi? O. Daniel kaže: ”Znaj da jedini pisaći materijal koji ti je na raspolaganju kadikad jest jedino tvoja vlastita krv“. Nema drugog načina živjeti Evanđelje: ili radikalno ili nikako.
Dakako, biti nam je realnima: u svijetu gdje se o svim važnim stvarima (ratovima, trgovini), čije posljedice osjeća ostatak čovječanstva, odlučuje izvan dosega našeg pogleda, doista jedva da možemo štogod učiniti. Jedino u čemu je povijest učiteljica jest da se ona sama ponavlja i proizvodi.
No, to ne bi smjelo Isusovim učenicima, ni ikome drugom, biti opravdanje da ništa ne čini. Evanđelje je bitno političko. Samo zanemarujemo što politika zapravo jest jer naše guzice nisu voljne platiti cijenu. Stoga ju i prepuštamo drugima.
Čast iznimkama kakav je, primjerice, bio Franjo Starčević iz Mrkoplja: on je, sedamdesetogodišnjak, 1991. danima pješke obilazio okolna srpska i hrvatska sela, i tridesetak kilometra udaljenima, kako bi razgovarao s ljudima o onome što im svima prijeti te spriječio mržnju i strah u njihovu korijenu. I uspio je: na tom području nije bilo ratnih sukoba.
Ne trebamo biti odgovorni za ono što drugi čine, ali možemo i moramo za ono što mi ne činimo. Ne pita li nas o. Daniel, ne pita li nas Isus: Što li to Evanđelje traži od nas danas u Hrvatskoj?
AUTOR:
autograf.hr
_________________
Jadranka Brnčić (Samobor, 1958), hrvatska znanstvenica, esejistica, spisateljica, pjesnikinja, prevoditeljica.
Rođena u Samoboru, gdje je i maturirala. Diplomirala je francuski jezik i književnost te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirala temom „Ricœurovo tumačenje biblijskoga teksta“ (v. Paul Ricœur). Bavi se biblijskom hermeneutikom, problemom književnog prostora i vremena. Sudjeluje na međunarodnim znanstvenim skupovima i objavljuje u nizu uglednih znanstvenih časopisa te predaje na Teološkom fakultetu „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu. Uz znanstvene tekstove piše i kritičke eseje o Katoličkoj crkvi, prozu, haiku poeziju. A i prevodi, uglavnom s francuskog.
Knjige:
Anđeli (teološka studija), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1998, 2003.
Vezan u snop života (autobiografski roman), Mozaik knjiga, Zagreb 2002.
Biti katolik još (eseji i ogledi), Golden marketing, Zagreb 2007.
Razmjena daljina (zbirka haiku-pjesama), Hrvatsko haiku društvo, Samobor 2008.
Svijet teksta. Uvod u Ricœurovu hermeneutiku, Naklada Breza, Zagreb 2012.
Franjina Pjesma stvorenja, Svjetlo riječi, Sarajevo 2012.
Zrno gorušičino. Interpretacija odabranih biblijskih perikopa, Ex Libris, Rijeka 2013.
Još tekstova ovog autora:
