Briselski blog: Zauvijek u čekaonici Evropske unije?
Piše: Rikard Jozwiak
Ranije ove sedmice, komesar Evropske unije (EU) Johannes Hahn obratio se Odboru za vanjske poslove Evropskog parlamenta u vezi budućnosti politike proširenja i susjedstva EU.
Govoreći o svom portfoliju na kraju mandata na posljednjem sastanku Odbora, koji je opredijeljen za proširenje bloka, trebao je dati neke korisne indikatore o tome gdje se nalaze zemlje Zapadnog Balkana i druge zemlje koje se nadaju ulasku u EU, kao što su Gruzija, Moldavija i Ukrajina, na putu ka članstvu u EU.
Uzimajući u obzir to da zemlje članice na kraju odlučuju o vanjskoj politici Unije i obično su dosta konzervativne u pozitivnim izjavama o potrebi za proširenjem kluba, govor komesara u Evropskom parlamentu trebao je biti savršeno mjesto da se čuje više o procjenama za budućnost.
Nažalost, to je bio događaj kojem je nedostajalo i vizije i ohrabrenja, posebno za istočne susjede.
U 17 minuta uvoda i još 15 minuta govora nakon toga, odgovarajući na pitanja evropskih zakonodavaca, spomenuo je Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu samo jednom u komentaru o pozitivnom uticaju sporazuma o pridruživanju koji je trio postigao sa Unijom.
Kada se govori o Bjelorusiji, on je izrazio nadu da će se zemlje članice EU uskoro dogovoriti o prioritetima partnerstva za koje smatra da će omogućiti produbljivanje odnosa sa Minskom. Armenija i Azerbejdžan nikada nisu spomenuti. Istini za volju, južni susjedi, države južno od Mediterana, takođe nisu dobili mnogo vremena u obraćanju.
Zapadni Balkan zaokupirao je većinu njegovih intervencija. Ali teško da je tu bilo nešto novo. Stare izreke “ili izvozimo stabilnost ili uvozimo nestabilnost” i “možemo samo prihvatiti novog člana ako je država riješila sve svoje bilateralne konflikte” u različitim varijantama spomenute su nekoliko puta.
Dobro poznate izjave očito su primjenjive za države u istočnom susjedstvu takođe, a s obzirom na to koliko se čini da su neki konflikti i problemi i na Balkanu i na post-sovjetskom prostoru zamršeni, niko ne može zaista predvidjeti kada će se Evropska unija ponovo proširiti.
Zbog toga se moglo očekivati da komesar neće spominjati nikakve datume, izuzev izjave kako se nada da će pregovori o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom početi ove godine, naročito sa Skopjem, budući da su skoro postali primjer politike proširenja nakon nedavne promjene imena države. A čak i ako obje zemlje uspiju otvoriti pregovore sa Briselom ove godine, očekuju ih velike poteškoće koje će trajati i u 2020-im.
Pogledajte Crnu Goru koja je pokrenula pregovore o pridruživanju još 2012. godine i može se smatrati vodećom među aktuelnim zemljama kandidatima. Do danas, samo je zatvorila tri od 33 poglavlja koja su potrebna za pridruživanje Uniji.
Johanes Han ambasador sporta
Nije iznenađujuće da je Hahn pozvao na duži vremenski okvir kada je sagledavao napredak koji je postignut na Zapadnom Balkanu, napomenuvši da “ponekad postoje koraci nazad, ali generalno, tokom godina, vidimo veći napredak u ekonomiji, vladavini prava, ali i svemu što se tiče pomirenja”.
Dodao je, u pogledu posljednjeg zastoja u razgovorima o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, da lideri u ove dvije zemlje sada mogu da podignu telefon kako bi pozvali sve da smire stvari kada situacija izmakne kontroli i da se to može smatrati napretkom. Drugim riječima, u posljednjih nekoliko godina, ljestvica nije bila postavljena naročito visoko.
Niti je izvjesno da će biti podignuta u petogodišnjem političkom ciklusu koji slijedi. Možda najindikativnije, komesar je odlučio da ne odgovori na pitanje zastupnika o nedavnim glasinama u Briselu da neće biti portfolija proširenja i susjedstva u narednom sazivu Komisije.
