Ako se pitate što balkanska ekonomska kvazi elita krije od običnog puka, stvar je vrlo jednostavna. Od 17. stoljeća svjetska ekonomija, stisnuta neotplativim dugom, se temelji na destrukciji, a ne konstrukciji. Sruši jedno, da bi izgradio drugo – skuplje i bolje, a koje će trajati do uništenja potonjeg. Ne, cilj destruktivne ekonomije nije boljitak, nego održavanje globalne dominacije, bez obzira na cijenu i broj ljudskih žrtava.
Od 11. rujna 2001. do danas, Sjedinjene Američke Države su potrošile 5.900.000.000.000 dolara kako bi se pobijedile terorizam u svijetu. U toj borbi protiv terorizma je ubijeno 500.000 osoba, govore zadnja istraživanja s Univerziteta Brown. Svjedoci samo da terorizam nije pobijeđen iako je potrošeno čak 400 godišnjih proračuna Republike Hrvatske.
U ovoj studiji, objavljenoj 14. studenog 2018. nisu uključene kolateralne štete, koje “donose” puno više, nego je uloženo u ove sukobe, a o kojima nitko ne govori.
Destruktivna ekonomija – Kako to izgleda u praksi?
Zamislimo da jedna raketa košta 100.000 dolara. Raketu netko treba proizvesti. Radi se o visokoj tehnologiji za koju trebaju kvalitetni inženjeri, programeri, strojari i znanstvenici. Amerika se smatra obećanom zemljom o kojoj svi sanjaju i žele živjeti u njoj. Svi će oni biti plaćeni za svoj rad, kako bi se proizvela raketa, a koja će stvoriti 100.000 dolara dodatne vrijednosti pokrivene u dolarima.
Raketa se proizvodi da se iskoristi, a ne da njome kitimo božićno drvce. Tu nastaje problem. Njeno korištenje je destrukcija. Onoga momenta kada raketu ispalimo ona će srušiti cilj u kojeg je uložen višegodišnji rad i trud. Cilj može biti zgrada, tvornica, most ili ljudi. Svaki pogodak uništava tuđi rad, ali u isto vrijeme otvara dvije nove “mogućnosti” za onoga tko je uporabio raketu.
Zgrade, tvornice i mostove treba iznova sagraditi. Ako je sve uništeno u zemlji na koju je bačena raketa, onda ta zemlja više nema mogućnosti to sama napraviti. Posao gradnje i prodaje materijala će biti povjeren zemlji koja je bacila raketu, pod uvjetom da žrtva ima novaca ili prirodnih resursa kojima može platiti novu izgradnju. Čudno, kako rakete padaju samo na zemlje bogate prirodnim i ljudskim resursima, te direktno i indirektno pokrivaju emisiju nove količine dolara.
Druga “pozitivna” stvar za zemlju koja je proizvela i bacila raketu je vezana njenu konkurenciju. Raketa nije samo uništila beton i ljude, nego i eventualnu konkurenciju na tržištu za sljedećih 30 godina.
Jeste li vidjeli kako jedna raketa može biti “produktivna”? Sada zamislite kolika je isplativost uloženih 5.900.000.000.000 dolara u rakete koje uništavaju, a u isto vrijeme “stvaraju”.
Gdje je problem?
Problem je ozbiljan. Godišnji vojni proračun SAD-a je oko 600.000.000.000 dolara. Koliko je raketa u njemu koje će ostvariti cilj? One se moraju iskoristiti, jer dug Amerike stišće njene građane, koji trebaju primiti plaće za proizvodnju raketa. Srušena zgrada Iračanina je plaća Amerikanca.
Država u svijetu, gdje se rakete mogu iskoristiti, je sve manje. Neke su već postale i nuklearne sile (Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael). Druge zemlje su pod zaštitom gore navedenih nuklearnih sila. Dakle, klasični globalni rat, sličan svim ratovima u zadnjih 300 godina više nije moguć, ali rakete se moraju ispaliti.
Ne zaboravimo da su tvrtke iz SAD-a dobile i snažnu konkurenciju iz Kine, Južne Koreje, Rusije, Japana,… koju više nije moguće raketama poslati u “kameno doba”.
Sve ovo govori da Amerika nikada nije vodila ratova s ciljem da pobjedi. Svi ratovi do sada su imali gore dva navedena cilja. Srušiti i uništiti konkurenciju, te očistiti teren za američka poduzeća, usluge i robe.
Novi vojni proračuni jasno govore da se destruktivna strategija ne planira mijenjati u budućnosti. “Tržište” se smanjuje, ali se vojni proračun povećava zbog čega moramo biti zabrinuti.
Kako će to utjecati na države Balkana?
Zbrojimo li dva i dva, jasno možemo vidjeti gdje će i kako početi novi vojni sukobi, a za što je već sve spremno. Dosta smo pisali o Inicijativi tri mora, koja treba okupiti zemlje između Baltika, Crnog Mora i Jadrana. Današnje i buduće članice ove inicijative će biti korisni idioti čiji će građani platiti cijenu vraćanja Rusije u eventualno mini kameno doba, uz pomoć klasičnog iscrpljujućeg rata, a Europu oslabiti i iznova je staviti pod punu ekonomsku dominaciju SAD-a.
Glavni balkanski mediji nas svakodnevno bombardiraju vijestima o vojnim vježbama, kupljenom oružju, snazi pojedinih balkanskih država i raspravama tko je jači. Srbiji potajno šapću na uho da će vratiti cijelo Kosovo, Bošnjacima da će imati unitarnu građansku BiH, Srbima u Republici Srpskoj da će se pripojiti Srbiji, Hrvatima u BiH da će konačno biti dio Hrvatske, a Kosovarima da će se pripojiti Albaniji i ostvariti san o Velikoj Albaniji.
Sjeme je posijano, a rakete samo čekaju da se iskoriste, jer u zadnjem ratu nisu odradile posao do kraja. Možda kraj nije ni predviđen.
Izvor: Univerzitet Brown
Logicno.com
