logo
bios

“Zapadna izuzetnost” je naoružala Tarranta i poslala ga da počini masakr nad muslimanima

Objavljeno prije 4 mjeseca . u sub, mar 16th, 2019
Nakon masakra nedužnih muslimana za vrijeme molitve u džamijama novozelandskom gradu Christchurchu u kojem je Australac Brenton Tarrant (28) ubio 49 ljudi, a još toliko ih je lakše ili teže ranio, neki mediji tendenciozno pokušavaju uzroke pronaći u njegovom putu u Tursku, Bugarsku, Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, a jedino nije bio u BiH. Lokalni mediji navode kako se Tarrant radikalizirao nakon posjeta Sjevernoj Koreji, dok vlasti zemalja jugoistočne Europe provode istragu o njegovim navodnim kontaktima s radikalnim ekstremistima dok je bio na proputovanju u regiji. Jedan od znakova njegove ekstremističke ideologije su imena srpskih povijesnih osoba, ali ne samo, koja su ispisana na okvirima punim municije i oružju kojim je počinio ovaj masakr. Kao što smo jučer naveli, tu je napisano svašta, ali Al-Jazeera Balkan i nekih BiH portali naglasak daju na srpsku pistu, što je na društvenim mrežama izazvalo pravi verbalni rat i izljeve mržnje između muslimana i kršćana u regiji. Komentari mržnje na Al-Jazeeri Balkan, nekim srpskim i bošnjačkim portalima su toliko odvratni da nisu za citirati.

Međutim, tko je Brenton Tarrant i tko mu je stavio oružje u ruke da napadne muslimane u Novom Zelandu koji čine 1% stanovništva? Kako se saznaje, mladi Australac, opsjednut sportom i putovanjem, nije imamo neku posebnu naobrazbu ni doktorat iz povijesti da bi sam stvorio neku ideologiju zbog koje je krenuo u ubilački pohod. U najboljem slučaju je za imena ispisana na municiji i oružju čio tijekom svojih kratkotrajnih putovanja u regiji i nešto pronašao na Wikipediji, nakon čega je sastavio svoj manifest bijelog supremacionizma, uradak pun mržnje, povijesnih događaja i smjernica za uspostavu “idealnog društva” na razini frustriranog pučkoškolca.

Posebno je zanimljivo s kolikom su brzinom društvene mreže uklonile snimke samih likvidacija nedužnih muslimana u džamiji, a razlog je da se ne širi strah među stanovništvom, što i jeste glavni cilj svakog od terorista. U tom kontekstu se vrijedi sjetiti da su snimke masovnih i pojedinačnih likvidacija koje je provodio ISIL na internetu stajale mjesecima, ako ne i godinama, a nekim čudom ih je uvijek prva dobivala Rita Katz, odbjegla iračka Židovka s prebivalištem u Sjedinjenim Državama, koja je za objavu ovih materijala osnovala posebnu agenciju SITE.

No, kako je poznato da je ISIL tvorevina u prvom redu američkih, saudijskih i izraelskih obavještajnih službi, ovo ne treba čuditi i necenzurirane snimke ritualnih ubojstava danas olinjalih “lavova kalifata” i danas stoje na stranici Heavy.com.

Tarrant je sam sebe nazvao eko-fašistom i dodao da je “osoba koja je utjecala na njega prije svega Candace Owens”. Manifest postavlja pitanje je li on pristalica Donalda Trumpa. On je odgovorio: “Kao simbol obnovljenog bijelog identiteta i zajedničkog cilja? Naravno. Kao kreatora politike i vođe? Dragi Bože ne.”

S obzirom na to da su u nas rasprave na društvenim mrežama o tome tko je Brenton Tarrant zatrovane novim valom ekstremne mržnje između dva suprotstavljena tabora, a političari regije i na Zapadu općenito su se ograničili na kratku osudu ovog gnusnog terorističkog napada i masakra, tumačenja bi bilo dobro tražiti na drugoj strani, na Istoku.

Ruski ekspert u napadu na Novom Zelandu vidi anglosaksonski nacionalizam

Tragedija na Novom Zelandu nije slučajna i može imati veze s postojanjem anglosaksonskog nacionalizma u toj zemlji, rekao je docent na Katedri za međunarodnu sigurnost Fakulteta za svjetsku politiku Moskovskog državnog univerziteta Aleksej Fenenko.

U pucnjavi u dvije džamije u Christchurchu je Tarrant ubio 49 ljudi, a 48 je ranjeno. Troje ljudi je uhićeno zbog sumnje da su umiješani u napad, a protiv jednog od napadača je podignuta je optužnica za masovno ubojstvo. Mediji navode da je ovo najmasovnije ubojstvo u toj zemlji od 1943. godine, kada je tijekom pobune u zatvoru za ratne zarobljenike u gradu Fezerstoun ubijeno 48 japanskih vojnika i jedan Novozelanđanin.

Prema Fenenkovim riječima, “Novi Zeland i Australija nisu tako tihe zemlje, kako se to čini iz Moskve“.

“U svojoj regiji su Australija i Novi Zeland, zapravo, veoma aktivne države. Podsjetit ću da tamo postoji veoma moćan sukob, jer u regiji Oceanije ima dosta muslimanskih država. Jedna od njih je, na primer, Indonezija, tradicionalni geopolitički suparnik Australije i Novog Zelanda. To što se dogodilo nikako nije slučajnost. U tim zemljama je, također, veoma jak anglosaksonski nacionalizam”, rekao je Fenenko.

Politikolog je naglasio da i u Australiji, i na Novom Zelandu postoje veoma utjecajne anglosaksonske elite koje se zalažu za protjerivanje muslimana iz tih država.

“Ali ovdje nije riječ o muslimanima s Bliskog istoka, jer ih tamo nema, nego o muslimanima iz najbližih država u Oceaniji. Zaoštravaju se proturječnosti među muslimanima i nemuslimanima, pri čemu se to u velikoj meri događa umjetno”, dodao je ekspert, sugerirajući da podijele među društvenim skupinama potiču elite.

Prema njegovim riječima, napetost između tradicionalnog anglosaksonskog konzervatizma u svijetlu rastuće netrpeljivosti prema muslimanskom svijetu odavno sazrijeva na Novom Zelandu i u Australiji, najmanje tijekom posljednjih 15 godina.

Fenenko smatra “da se takve tragedije u budućnosti mogu dogoditi u bilo kojoj zapadnoj zemlji, ako se ima u vidu kolika se razina mržnje prema muslimanima tamo razvila tijekom posljednjih 30 godina”.

Ruski stručnjak je podsjetio na izjavu Georga Busha mlađeg, koji je 2001. godine rekao “da nije svaki musliman terorista, ali da je svaki terorista  musliman”.

“Poslije takvog pojačavanja napetosti, mislim da nije čudno da se događaju i ovakvi slučajevi”, zaključio je ekspert.

Kineski stručnjak: “Bijeli supremacionizam je središte mita o zapadnoj izuzetnosti”

U jučerašnjem uvodniku je kineski državni list Global Times teroristički napad na Novom Zelandu nazvao logičnim slijedom ideologije Zapada u kojoj je bijeli supremacionizam stekao čvrsto uporište i ničemu se ne treba čuditi. Stoga bi se Zapad trebao zapitati o posljedicama koje uzrokuje propaganda bijele supremacije, iako će zapadni lideri i političari uglas reći kako se oni protiv toga bore i da to nije istina.

U petak se u novozelandskom Christchurchu dogodio nečuven teroristički napad. Naoružani napadač, za kojeg se smatra da ima sudionike, provalio je u dvije odvojene džamije i nasumice unutra pucao u ljude. Najmanje 49 osoba ubijeno, a mnogi su teško ranjeni. Mirni Novi Zeland ni u snu nije očekivao takvu noćnu moru.

Ono što najviše zabrinjava je da je ubojica bio tipičan bijelac. Iako se tragedija dogodila na Novom Zelandu, napadač je australski državljanin. Napisao je “Manifest” pun bijelih supremacističkih prijedloga. On je živio za svoj napad, rekavši da ga je izvršio kako bi “pokazao okupatorima da naše zemlje nikada neće biti njihove zemlje”, “da se osveti osvajačima” i da osigura “budućnost bijele djece”.

Napad je bio pun simbila davnih rasnih i vjerskih sukoba u Europi. Krajnje desničarska politička misao, koja je posljednjih godina prevladavala na Zapadu, nesumnjivo je bila jedna od inspiracija napada. Zapadni svijet nije uspio kontrolirati taj trend i mnoge su zemlje ušle u krajnje desničarsku politiku i čak potiču njezin uspon.

Teroristički napad na Novom Zelandu izazvat će ogorčenje u islamskom svijetu. No, bez obzira na zapadni ili islamski svijet, nedostaje snažan i učinkovit mehanizam za kontrolu domino efekta ekstremnih događaja. Umjesto toga, sukobi se koriste za uzurpiranje političkog utjecaja, a takva praksa se smatra legitimnom političkom igrom.

Prije nekoliko godina je terorizam uglavnom bio karakteristika islamskih ekstremista na Bliskom istoku, koji su napadali i zapadne ciljeve. No, napad na Novom Zelandu je nešto posve obrnuto. On odražava radikalno raspoloženje bijelih supremacionista da protjeraju sve ostale rase i religije. Ako muslimani u nepovoljnom položaju krenu u obračun s bijelim supremacionistima, to  će postati svjetska noćna mora. Zapadne elite bi trebale izreći snažnu osudu terorističkog napada na Novom Zelandu i voditi zapadni svijet u  temeljito promišljanje o tome što je bijeli supremacionizam.

Bijeli supremacionizam nije izolirana ideologija. Ona prevladava u zapadnjačkom centrizmu i popularizaciji takozvanih “zapadnih univerzalnih vrijednosti”. Ako su “naše” vrijednosti univerzalne, onda su svi narodi, rase i religije s drugačijim vrijednostima inferiorni. Zaključak je logičan i stoga sebi neki uzimaju za pravo krenu u ovakve ubilačke pohode.

Zapad bi trebao biti uključiv prema multilateralnoj globalizaciji, umjesto da uvijek daje prednost i nameće vlastite prednosti, uzimajući zapadnu superiornost zdravo za gotovo.

Pucnjava u Christchurchu ponovno dokazuje da je različitim rasama, religijama i kulturama teško skladno koegzistirati. Predrasude, diskriminacija i zatvorenost su uobičajene među rasama i religijama, a napad je pokazao ljudima koliko je to opasno. Zapadno društvo ima ozbiljne nedostatke u upravljanju tim ključnim pitanjima. Zapadne zemlje uvijek kritiziraju napore zemalja koje uspijevaju kontrolirati te probleme, ali su podcijenile krizu u vlastitom svijetu. Zapadne zemlje žele jednostavna rješenja i odabiru ih zbog svog političkog sustava, ali to je zanemarivanje dužnosti od strane političara. Sve se svodi  na izbornu pobjedu ili poraz.

Na kraju, zapadni sustav je taj koji potiče politički sukob, a religijski i rasni sukobi su ujedno i politički. Kada Zapad bude uspješan, ti će sukobi biti ublaženi. Ali kada mnogi bijelci osjećaju da su njihovi životi uništeni, a političari im kažu da im “oni drugi otimaju kruh ih usta”, logično je da će sukobi eskalirati. Ali što je društvo opasnije, političarima je lakše pobijediti. U izbornoj utrci naravno, ne u pobijediti u smislu da će ostvariti izborna obećanja.

Neke utjecajne skupine u svijetu žele terorističke napade, jer od više antagonizma imaju više koristi. Političari koji potiču antagonizam pomažu tim moćnicima, a napori drugih zemalja za promicanje sklada u njihovim društvima, i svijetu općenitu, ismijavaju se. Antagonizam se uvijek promiče pod maskom morala i pravde i to patetični dio današnjeg svijeta.

Sputnik News / Global Times


N. BABIĆ – Logicno.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh