LifestyleShowbiz

Žaljenje sam ostavio za sve nas…

Profil FB: Šejtan Efendija Mladen

Već drugi ili treći dan,pisani,elektronski mediji nas obavještavaju o zdravstvenom stanju Darka Lazića, pjevača. Morao sam se edukovati dodatno, jer mi njegova pjevačka dostignuća i pjesme nikako nisu poznati. Usput sam doznao da je pobjednik Lige šampiona u pjevanju na ovim prostorima, da je iz malog sela u Sremu, da iza sebe već ima brak,sa koleginicom po mikrofonu, da ima dijete, afere sa narkoticima, romske svadbe, buran noćni život i sve što to podrazumijeva.
Upravo, poslije jedne burne noći, sjeo je pijan, sa preko 2 promila alkohola u krvi, za volan bijesne i silne mašine BMW-kabrio…bez vozačke dozvole koja mu je oduzeta još 2013-te. Zbog vožnje u alkoholisanom stanju…divljačke vožnje. I završio je isprevrtan…u njivi…sa velikim brojem tjelesnih povreda opasnih po život. Na njegovu sreću, posljedicu njegove budalaštine snosi on sam. I nadam se da će da se oporavi i nešto nauči iz svega što mu se desilo. Otac je, suprug, makar i bivši, sin, kum, prijatelj.
No, mi nećemo ništa naučiti. Niti promijeniti. Čitam komentare na društvenim mrežama. Ljudi se mole za njegov što brži oporavak. Kao da je svetac. A nije. On je loš primjer. Itekako loš. U njemu je sublimirana sva pošast našeg življenja. On je predstava neke brestačke kafane koju je preko noći neko odjenuo u skupi klub u San Remu. Medjutim, kafanske navike, publiku i džiberluk, ni ta skupa sedefasta atmosfera, ne može napraviti boljom…nego što je loša u svoj svojoj bedastoći. Nemam ništa lično protiv Darka pjevača…ali imam mnogo toga protiv onoga…što on predstavlja. On je personifikacija neukusa, naslijedjenog iz 90-tih…on je klica samouništenja jednog naroda, koja niče i na pustari. Pustari naših duša.
A mi…dovoljno licemjerni da nas sve prezirem…molimo se za njegov oporavak, uz komentare njegovih bliskih prijatelja i seljana iz rodnog sela Brestač, da su znali da će ovako završiti jer on nije vozio auto kroz selo, već letio s njim. Pitam se kakva bi percepcija tih ljudi bila da je Darko kojim slučajem ubio nečije dijete?! U tim…suludim letovima. Da li bi ga i onda žalili?! Nalazili opravdanja u činjenici da je još mlad, neiživljen?! Znam mnogo mladih, obrazovanih i nepoznatih ljudi, koji svoju neiživljenost kanališu kroz bavljenje raznim sportovima i rekreacijama. I nikog time ne ugrožavaju…pa ni sebe.
No…Darko je poznat.Poznat je i sin Zeljka Mitrovića. Istom jatu pripadaju…tih poznatih ptica. Željkov sin je vozeći brzo, bijesan džip koji nije morao ni da zaradi, ubio nečije dijete. Kasnije, to dijete je proglašeno krivim. Pretrčavalo je pješački prelaz, na drumu rezervisanom za bahatog sina. I javnost…mi…našli smo riječi opravdanja, čak i javne podrške za Sina. Usput zaboravljajući na Andreu…ubijeno dijete.
Darkova sreća je što nije nikog ubio. U saobraćajnoj nesreći. Ali…Darko “ubija” generacije mladih ljudi…besmislenim porukama i trash-umjetnošću…i samo je jedan u nizu. Umjetnika…
Kao čovjek…žalim zbog nesreće u kojoj se našao, makar i sopstvenom “zaslugom”. Želim mu brz oporavak. Ali žaliti ga ne mogu. Žaljenje sam ostavio za sve nas…

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close