logo
bios

Uloga Kolinde GK, Brkića, Čovića i Dodika u porobljavanju BiH

Objavljeno prije 3 sedmice . u pon, okt 29th, 2018

AUTOR: 

Zanimljiva je ova hajka na Željka Komšića i zato smo već objavili dva teksta Ive Komšića. Treba konstatirati da Draganu Čoviću strašno smetaju glasovi Bošnjaka za Željka Komšića, a ne smetaju mu srpski glasovi koje je on dobio u općinama s većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji BiH (Glamoč, Drvar…), kao ni oni srpski glasovi koje je pokupio u samom Sarajevu. Toliko o dosljednosti HDZ-a, odnosno dr. sc. honoris causa Dragana Čovića. Povrh svega, meni je fantastična ta ”ljubav”, sada i formalno političko savezništvo Milorada Dodika i Dragana Čovića. Od kuda to dolazi?

Ako ste pročitali posljednji osvrt prof. Ive Komšića u rubrici Odjeci, mogli ste zapaziti i ove rečenice:

Zašto Plenković svoje kolege u EU nije izvijestio detaljnije o ovome savezu? (Čovića i Dodika, op. D. P.) Zašto im nije rekao da ruski kapital ulazi u ”Aluminij”, najveću proizvođačku firmu u BiH, nekada i najprofitabilniju, koja je pokrivala četvrtinu našega izvoza?

I nije problem u tome što je to ruski kapital jer kapital nema naciju, nego je problem na koji način se to radi. Tko je smislio tu formulu. Da bi se taj plan ostvario, Čoviću je potrebna kontrola vlasti u BiH preko Doma naroda Federacije i funkcija člana Predsjedništva BiH. Odatle se može tumačiti i panika koju Čović raspiruje poslije izbora.

Ali zašto je u panici Andrej Plenković?

Upravo ovaj plan uključuje njegovu smjenu na čelu HDZ-a Hrvatske i pad njegove Vlade. Upravo tako, Čović kopa jamu Plenkoviću, a hrvatski premijer se zalaže za njega u Evropi!

Zašto Plenković radi protiv sebe?

U svakom slučaju, valjalo je krenuti tragom ove mega afere u kojoj u Osvrtu progovara izuzetno dobro informirani prof. Ivo Komšić.

U intervjuu za Večernji list u listopadu 2017. direktor Aluminija d.d. Mostar Mario Gadžić ponudio je konačno rješenje za mostarski gigant – hitna prodaja Aluminija.

Kupca nije trebalo dugo čekati. Desetak dana nakon Gadžićevog intervjua Kolinda Grabar-Kitarović u Moskvi je dogovarala detalje kupovine Aluminija s ruskim firmama. Za implementaciju dogovora bio je zadužen jedan drugi predsjednik, zna se: Dragan Čović.

Rusi baš nisu bili poletni za davanje novca za kupovinu Aluminija, imali su puno bolji plan – Dragan Čović izgledao je kao idealan partner.

Plan je bio sljedeći.

Rusi dovoze nelegiran aluminij i prodaju ga dobavljaču koji ga legira te ga izvozi kao bh proizvod. Profit se dijeli između suvlasnika, od kojih su neki i Rusi. Određena sredstva se daju političkom zaštitniku, dok dobavljačima raste dug. Upravo je dug dobavljačima glavna osnova za stečaj, a može biti i osnova za gašenje ili prebijanje duga s tim da povjerilac može tražiti vlasništvo nad resursima Aluminija.

Podsjeća li vas to na scenarij zvan Agrokor? Pa, dobro vas podsjeća!

Mostarski sajam bio je prilika da se predstave regionalni i Čovićev strateški partner – Srbija i onaj mnogo važniji – Rusija.

Nakon što su propali svi pokušaji da se sruši vlast Mile Đukanovića, Rusija je odlučila uzeti utješnu nagradu – Hercegovinu.

Izvor portala Tačno.net koji je prisustvovao razgovorima na Mostarskom sajmu kaže da se na tom događaju nije dogovarao ulazak Rusije u Hercegovinu, već da se slavio trijumf ruske politike u BiH.

A taj trijumf znači da je Čović obećao novim ruskim gospodarima sve što Hercegovina ima: Aluminij, rudnike boksita Posušje, ali i uslugu svih nivoa vlasti na kojima HDZ sudjeluje.

Ponovimo podatak prof. Komšića: mostarski Aluminij je nekad predstavljao 25% izvozne moći BiH! Veliki je to zalogaj za Čovića.

Ekonomski analitičar i bivši inženjer mostarskog Aluminija Milan Jovičić najveći je stručnjak po pitanju te kompanije o kojoj govori i piše već tri desetljeća. Prvi je apelirao na to da se spriječi ulazak Rusa u Aluminij kao početak ruskog gospodarenja BiH-om.

”Rusi žele da ekonomijom zagospodare BiH, oni će, to je sad sasvim jasno, biti novi vlasnici Aluminija. Ja sam upozoravao Vijeće ministara, gospodina Zvizdića, šta se sprema i da to spriječe. Dakle, šta se radi: podnijeli su zahtjev za uvoz sirovog aluminija iz Rusije kako bi oni u tehnološkom procesu u taj aluminij dodali malo legura i dobili taj tzv. legirani aluminij i taj legirani aluminij ide znatno povoljnije na tržite Evrope ali na žalost oni su podnijeli zahtjev i dobili odobrenje da taj uvoz obave bez carinskih dadžbina.

Druga važna činjenica je snabdijevanje Aluminija plinom, jer oni sada nastoje da što više koriste taj plin. Također, oni imaju namjeru da izgrade od Ploča do Aluminija u Mostaru plinovod tako da trajno snabdijevaju Aluminij plinom i da troše što manje električne energije u tom tehnološkom procesu. U pojedinim fazama tehnologije oni mogu da koriste taj plan bez velike potrošnje električne energije.”

Jovičić smatra da u tom kontekstu možemo analizirati i nastojanja ruskog ambasadora Petra Ivancova u ”rješavanju hrvatskog pitanja”.

”Ono što je interesantno je uloga Petra Ivancova, ambasadora Ruske Federacije u BiH, koji kontaktira na dnevnoj bazi sa Draganom Čovićem i koji sada rješava ‘hrvatsko pitanj’. On sada stavlja kao ruski nacionalni interes rješavanje hrvatskog pitanja – kao da su Hrvati stvarno ugroženi i kao da zaista postoji to pitanje. Očekujem vrlo brzo da Aluminij bude u ruskom vlasništvu i da se ta priča okonča.”

Jovičić naglašava da je u nedavnom razgovoru s federalnim premijerom Fadilom Novalićem postavio pitanje ruskog utjecaja u mostarskom Aluminiju.

”Nedavno sam sreo na Partizanskom groblju premijera Fadila Novalića i rekao sam mu – Premijeru, kako mislite riješiti ulazak Rusa u Aluminij i kada ćete riješiti pitanje Aluminija’, na što mi je on rekao – Mi imamo samo 44 posto kapitala.”

Jovičić naglašava da za stanje i rusko preuzimanje mostarskog Aluminija i odgovornost snose sve federalne vlade.

”Sve federalne vlade od Bičakčića, Brankovića, Nikšića do Novalića su zaslužne za rusko uzimanje Aluminija jer su svojim odnosom prema bivšim radnicima i uopće odnosom prema državnoj imovini stvorili uvjete da Čović sa njim raspolaže kao sa privatnom imovinom koju je sada dao Rusima. No, moje informacije jasno govore da se ne radi samo o Čoviću. Ovdje se radi o političarima iz Hrvatske i cilj je da Rusi zagospodare cijelom regijom.”

Zato Rusija podržava Čovićevu želju za izmjenom izbornog zakona. Naime, izmjenama izbornog zakona Dom naroda Parlamenta Federacije BiH predstavljali bi klubovi HDZ-a iz četiri kantona. Uz ovlasti koje je do sada imao kao instanca vlasti, Čović bi mogao ucjenjivati kako želi i time bi dogovor postignut s Rusima mogao biti provediv.

Jer bez obzira na Čovićeva obećanja Rusi još nemaju nikakve garancije da će on moći provesti svoj dio dogovora koji podrazumijeva potpunu uslugu vlasti ruskom kapitalu.

Zadnjih mjeseci Dragan Čović sasvim gubi kontrolu. U tom kontekstu možemo primijetiti da koristi retoriku na koju nismo navikli od ”nositelja europskih vrijednosti”.

Što je, dakle, razlog takve Čovićeve promjene?

Analitičar Milan Jovičić smatra da su krivci Avdo Avdić i magazin Žurnal. Prema njegovom mišljenju Žurnal je razotkrio Čovićev dogovor s Rusima.

”Avdo Avdić je razotkrio Čovićev dogovor sa Rusima, što ga je raskrinkalo u očima međunarodne zajednice, SAD-a i Europske unije. Sada je svima jasno zašto mu treba kontrola nad Domom naroda.”

Rezultate tekstova koje je Žurnal objavio Čović je vidio vrlo brzo. Međunarodna zajednica jednoglasno je podržala prijedlog izbornog zakona koje su predložile stranke iz Sarajeva i prema kojem Dom naroda može biti biran iz većinskih hrvatskih kantona, ali s jasno preciziranim nacionalnim interesima u koje nikako ne spada Aluminij.

Dragan Čović je uvjeravao i predsjednika Aleksandra Vučića da pokuša utjecati na Europsku uniju i na Erdogana kako bi oni utjecali na bošnjačku vlast da prihvati njegovu (Čovićevu) izmjenu izbornog zakona.

No kako je neslavno propao pokušaj lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović kod Erdogana (kada ga Kolinda ili bilo tko drugi dolazi gnjaviti planovima protiv Bošnjaka, jasno je Erdogan okrene broj Bakira Izetbegovića), tako je propao i Vučićev pokušaj.

Dom naroda koji je on kontrolirao bila je garancija koju je Čović dao Rusima za kontrolu Federacije BiH. Upravo nemogućnost ispunjenja tog zahtjeva čini ga razdražljivim i nervoznim. Otuda sada i njegov frenetični pokušaj da si osigura vlast izravnim političkim paktom s Dodikom.

Pobjeda Čovića, obnova mandata Kolindi GK, rušenje Plenkovića i postavljanje Milijana Vase Brkića, bliskog prijatelja Dragana Čovića (po svemu sudeći i partnera u mešetarenju oko Aluminija Mostar), za predsjednika HDZ-a, te prestanka igrokaza Aleksandra Vučića oko Europe i konačno okretanje Rusiji (što je već najavio ministar obrane Aleksandar Vulin) značio bi potpuni trijumf ruske politike na Balkanu. Tako smatraju u američkom veleposlanstvu u Sarajevu. Ali tako se na situaciju gleda i u Bruxellesu.

Aluminij je za Ruse početak priče ovladavanja Federacijom BiH. Hoće li ta priča ostati na početku i neslavno završiti, ovisi gotovo isključivo o izmjenama izbornog zakona. Zato se u Rusiji s nestrpljenjem očekivao rezultat izbora u BiH, gotovo kao u Crnoj Gori.

Čovićev poraz znači veliki poraz ruske politike na Balkanu.

Ali nisu nervozni samo Čović i njegovi igrači, među kojima i oni koji su pomogli da se Dodik i Čović, kako saznajem, pojave i kao kompanjoni s adresom na Malti. Nervozna je i Kolinda Grabar-Kitarović jer je izgubila svaki kredibilitet u Washingtonu i u Bruxellesu. Raspada joj se konstrukcija kojom je kanila jurišati na drugi mandat. Sada se hvata kujice Kike i razmišlja kako dalje.

Nervozan je i Vaso Brkić jer se steže obruč oko njega (afera mejlovi).

Pođimo korak dalje: je li cilj Čovićeva HDZ-a i Dodikova SNSD-a samo prepustiti Aluminij ruskom kapitalu?

Tri javna poduzeća koja kontroliraju kadrovi HDZ-a BiH i SNDS-a blokirala su rad Aluminija d.d. Mostar i kompanije AL TRADE preko koje to mostarsko poduzeće nabavlja električnu energiju. Krajnji cilj je kroz dokapitalizaciju Aluminij prepustiti ruskom kapitalu.

Matan Žarić direktor je Elektroprenosa BiH. Dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH koji je, zajedno s Draganom Čovićem, bio optužen u predmetu Eronet. Slovi za jednog od najbližih kadrova predsjednika HDZ-a BiH. Njegovom odlukom blokirani su računi mostarskom Aluminiju.

”Mi smo blokirali kompaniju AL TRADE koja trguje električnom energijom. Dužni su nam 3 miliona maraka. Tri fakture zaredom nam nisu platili”, kaže Matan Žarić u razgovoru za Oslobođenje.

No identičan dug prema Elektroprenosu BiH ima Elektroprivreda Republike Srpske. Njima računi nisu blokirani.

”Gledajte, Elektroprivreda RS-a kasni fakturu i po, a AL TRADE tri fakture. Međutim, kada je u pitanju Elektroprivreda RS, tu odluku donosi Skupština dioničara, a ne generalni direktor”, objašnjava Žarić.

Ukupni dug Elektroprivrede RS početkom godine bio je 18 milijuna maraka. No, on je odlukom upravljačkih struktura Elektroprenosa BiH reprogramiran, nakon čega je smanjen na 8,5 milijuna maraka. Istovremeno dug Aluminija d.d. Mostar prema Elektroprenosu iznosio je 12 milijuna, ali je smanjen na 5,5 milijuna maraka.

”Međutim, izmjenama pravilnika DERK-a, mrežarinu odnedavno plaća distributer energije, a to je za Aluminij posljednjih mjeseci radila firma AL TRADE. Oni nisu platili tri fakture od po milijun maraka. Zato smo aktivirali mjenice prema firmi AL TRADE, a ne prema Aluminiju”, ističe Žarić.

AL TRADE je firma koju je Aluminij d.d. Mostar osnovao u ožujku prošle godine. U lipnju je ta kompanija od FERK-a dobila dozvolu za promet električnom energijom. Tada je, međutim, Aluminij struju nabavljao od kompanije PPD Zagreb, koja je preregistrirana u kompaniju Erdal d.o.o. Sarajevo. Prema sudskom registru firmu PPD, odnosno Erdal d.o.o. Sarajevo osnovala je off shore kompanija sa Malte. Moje informacije upućuju na to da su iza te off shore kompanije sami Dragan Čović i Milorad Dodik.

PPD je povezana s dopredsjednikom HDZ-a Hrvatske Milijanom Brkićem, a poznati su po tome što su financirali predizbornu kampanju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović!!

Krajem prošle godine kompanija PPD potpisala je desetogodišnji ugovor s ruskim GAZPROMOM o distribuciji plina za Hrvatsku. Istovremeno je Vijeće ministara BiH ukinulo carinu na uvoz nelegiranog aluminija koji se prerađuje u pećima na plinski pogon.

Nadalje, firma PPD sklopila je ugovor s mostarskim Aluminijem o nabavci električne energije, a ugovor u ime Aluminija potpisao je direktor Mario Gadžić.

Upravo je taj ugovor s PPD-om bio jedan od razloga za smjenu direktora Gadžića, što je navedeno i u rješenju o njegovom razrješenju koje je u lipnju ove godine potpisao predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš.

”Tačno je da je to jedan od razloga za smjenu Gadžića”, kazao je Miloš u kratkom razgovoru s novinarima.

Potvrđuje da je Aluminij nabavljao električnu energiju od PPD-a, te da je mostarska kompanija prema PPD-u izložena 19 milijuna eura. O drugim detaljima nije želio govoriti.

No nakon smjene Gadžića PPD Zagreb više se nije pojavljivao kao dobavljač električne energije za Aluminij. Posao je preuzela kompanija AL TRADE. Tri mjeseca kasnije – stigao je odgovor. Elektroprenos BiH, kojim rukovodi kadar HDZ-a BiH Matan Žarić, te Nezavisni operater sistema (NOS) na čelu sa SNSD-ovim kadrom Milodragom Košarcem donose odluku o blokadi Aluminija.

”Nismo mi tu krivi. Neka Aluminij nađe distributera električnom energijom koji želi da im isporučuje struju”, izjavio je Matan Žarić.

Aluminij Mostar godinama je struju nabavljao od Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne, kojom također upravlja HDZ-ov kadar Marinko Gilja. To javno poduzeće, međutim, nakon smjene Gadžića više ne želi poslovati s Aluminijem, a istovremeno je s NOS-om i Elektroprenosom blokiralo račune Aluminija koji je toj kompaniji dužan 200 milijuna maraka.

Elektroprivreda HZ HB prošle je godine angažirala jednu revizorsku kuću koja je procijenila da zbog nenaplativosti Aluminijev dug prema EP HZ HB tržišno vrijedi 30 milijuna. Upravo je bivši direktor Mario Gadžić najavio prodaju tih obaveza po diskontnim cijenama. Kao potencijalni kupac navedena je kompanija PPD Zagreb – firma koja je potpisala unosni desetogodišnji ugovor sa ruskim GAZPROMOM.

***

Ponovimo sada pitanje prof. Ive Komšića, uz pretpostavku da je Andrej Plenković imalo informirana osoba (premda možemo i u to sumnjati kada za glasnogovornika dovodi nedoraslu osobu, maloga od Gorana Milića): Zašto Andrej Plenković brani Dragana Čovića u Bruxellesu? Zašto radi protiv sebe? Je li lud? Je li glup? Je li i on dio koruptivne hobotnice u kojoj se nalazi i hrvatska predsjednica?

Dosta toga ovdje izneseno je objavljivano sporadično u Večernjem listu BiH, na portalu Kapital, Tačno.net, Žurnal, Oslobođenje, itd.

Valjalo je to staviti na jednom mjestu ne samo jer vrijedni ljudi u BiH vode istraživanja koruptivnih radnji bh političara (i meni su dostavljena), već i zbog toga što sam dušom vezan za Bosnu i Hercegovinu, nešto što sam u više navrata izjavio otkako sam silom prilika ulazio u opkoljeno Sarajevo i odlučio živjeti u Sarajevu (1996. – 1999.) shvativši da imam dug prema domovini mojih baka: Ane Kürthy (Sarajevo) i Roze Ćosić (Varcar Vakuf / Mrkonjić Grad) i mojega djeda Jakova Pilsela (Prnjavor).

Odvratni su mi oni koji se bave ratnim profiterstvom i koji pune džepove na muci običnih ljudi, žrtava rata, ali me uz sve to zaista zanima: zašto Kolinda Grabar-Kitarović sudjeluje u radnjama koje za cilj imaju porobljavanje BiH?

autograf.hr

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh