Kolumne

U jedinstvu je snaga

Kada se razgrne dimna zavjesa koju verbalnom političkom paljbom i histeričnom medijskom halabukom proizvode politički prvoborci i dežurna etno-žurnalistička sitnež, dobiješ jasnu, neiskrivljenu sliku tinejdžerskog prepucavanja nedoraslih javnosti koje karakterizira trajna devalvacija pameti i društvene odgovornosti

Senzacionalna vijest: ukidaju se konstitutivni narodi, Bošnjaci, Srbi i Hrvati. BiH postaje normalna građanska država, barem ako je vjerovati jednom olinjalom tabloidnom mediju koji zaziva građansku političku mudrost Donalda Trumpa. “Bomba iz SAD-a. Hvala Trumpu :)”, tako je spomenuti medij najavio građansku državu na svojoj Facebook stranici. Nije poznato je li rečena bomba iz SAD-a ohrabrila vrhušku Stranke demokratske akcije da sve glasnije insistira na Republici BiH i normalnoj građanskoj državi. Kada SDA i njeni prograđanski privjesci krenu zagovarati liberalno-demokratske vrijednosti, to je znak da značajnije zaživljavanje građanske političke kulture u BiH nema nikakvu šansu. To je znak da proizvođenje krize i kultura sukobljavanja ostaju dominantne forme političkog ponašanja.

U tom ključu treba posmatrati i sve ekstremnije nastupe viđenijih političara. Jedan politički šarlatan s dugogodišnjim stažom ljenčarenja u državnim institucijama u zadnje vrijeme istupa s prijedlozima da se ukine konstitutivnost naroda, založivši se pritom za građansku BiH i načelo jedan čovjek, jedan glas. Jedan, pak, korpulentniji politički moćnik veli da je BiH besmislena konstrukcija i da je treba podijeliti na tri nacionalne državice. Time su se jasno iskristalizirale dvije ekstremne pozicije za rješavanje političke krize u BiH: jedna bi ukidala konstitutivne narode, druga je za konačan raspad zemlje i nove granice na Balkanu. (Onako usput: podsjećaju li ikoga ove dvije ekstremne pozicije na miloševićevske i tuđmanovske političke eskapade s početka devedesetih?)

Već viđeno

Senzacionalna vijest s početka teksta zapravo je obični deja vu. Zadnjih desetak godina, u pravilnim ili manje pravilnim razmacima, javnost u BiH alarmiraju tekstovi, informacije ili poluinformacije da će se BiH ili raspasti ili postati normalna građanska država. Sadržaji su to koji ciljano udaraju na emocije nacionalistički nabrijene publike, mahom dokonih online nesretnika koji se sado-mazohistički prepucavaju po društvenim mrežama. Mediji u BiH već odavno su ogledalo političke radikalizacije i najprimitivnije tabloidnosti. Oni počesto funkcioniraju poput stadiona, kao mjesta gdje su se nacionalistički radikalizam i politički idiotizam sretno sljubili, dok je komentatorska zajednica nešto poput navijača, rulja koja uz huk i galamu izvikuje svoje tribalističke parole i navija za našu stvar. Nacionalistički rijaliti, krajnje predvidljiv i dosadan.

Rekosmo, nije prvi put da informacije o uvođenju građanske države ili raspadu BiH nadražuju ovdašnje javnosti. Svojevremeno je Henry Kissinger, nekadašnji američki državni tajnik, izjavio da je BiH umjetna tvorevina i da treba ozbiljno porazmisliti o njenom mirnom razdruživanju. Slične stavove iznosili su britanski diplomati Ivor Roberts i Timothy Less. Recentni istupi Matthew Palmera, specijalnog predstavnika SAD-a za Zapadni Balkan, nadobudno se u dijelu javnosti interpretiraju kao “snažna poruka iz SAD-a” da se BiH mora urediti kao uzorna građanska država. Bivši Visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling iznosio je stavove koji su na tragu normalne građanske države.

Zanimljivo je vidjeti kako tri bh. javnosti javnosti reagiraju na ovakve i slične poticaje izvana. Dakle, na tekstove, informacije ili poluinformacije koje kazuju da će se BiH ili raspasti ili, pak, postati uzorna građanska država.

Kissinger i Foreign Affairs na braniku Herceg-Bosne i nezavisne Srpske

Za početak, nije to tako davno bilo, sjetimo se već spomenutog britanskog diplomata Timothy Lessa i njegovog teksta o BiH objavljenog u utjecajnom Foreign Affairsu. Osnovna teza Lessova teksta bila je da Zapad treba napraviti radikalan zaokret i odustati od multi-kulti politike na Balkanu. Nova politika Zapada treba izaći u susret i udovoljiti manjinskim nacionalnim zahtjevima na Balkanu, pisao je Less, što bi u praksi dovelo do uspostavljanja Velike Srbije, Velike Hrvatske i Velike Albanije. I to bi u konačnici, drži ovaj autor, osiguralo mir i stabilnost na Balkanu.

Separatistički refleks, oličen u medijima pod kontrolom SNSD-a i HDZ-a, združeno je reagirao na ovaj vanjski podražaj iz Foreign Affairsa, pozdravivši Lessov uradak. Rečeni mediji na praktičnom su primjeru pokazali da slogan U jedinstvu je snaga nije tek SDA-ovski sloganistički ekskluzivitet. Naravno, mediji samo slijede ono što se u političkom polju iskristaliziralo kao politička idila. U dijelu srpske i hrvatske javnosti Lessovim se tekstom nadobudno mahalo kao vrhunaravnim dokazom da je etnoteritorijalno razgraničenje ili raspad BiH neminovnost. Možda im je neko dojavio da je Foreign Affairs utjecajan magazin čije analize osluškuje svjetska diplomatska zajednica.

To srpsko-hrvatsko političko i medijsko bratstvo-jedinstvo na trenutke poprima komične oblike tolerancije, podsjećajući pomalo na čuveno hrvatsko-bošnjačko vezivanje zastava s početka ‘90-ih. Šahovnica i polumjesec grlili su se tada kao što se danas grle Dodikove i Čovićeve političke i medijske trobojnice. Možda bi se desnica u Hrvatskoj, kojoj su Srbi arhetipski neprijatelj broj 1, trebala ugledati na ovo srpsko-hrvatsko političko i medijsko milovanje u BiH. Jer, vrijedi opet ponoviti, u jedinstvu je snaga, uči nas politička i medijska praksa na Balkanu. Srpski i hrvatski politički faktor združeno se i tribalistički naroguši na svaki pa i najbenigniji spomen građanske političke kulture u BiH, dosljedno slijedeći logiku etnoteritorijalnog markiranja, a tekstovi poput spomenutog iz Foreign Affairsa, ili Kissingerovo blagozborenje o mirnom razdruživanju, uvijek su dobrodošao materijal da se rečena etnologika dodatno učvrsti.

Angela i Recep na braniku Republike BiH

Nedugo potom, sjetit će se mnogi, medijskim je prostorom prostrujala i svekoliku javnost usplahirila vijest o navodnoj tursko-njemačkoj inicijativi kojom se pledira za građansko uređenje BiH. Recep Tayyip Erdogan takvu je ideju izlobirao kod Angele Merkel, moglo se pročitati. Zabavno je bilo tada, a i danas je, uspoređivati gornje srpsko-hrvatske reakcije sa reakcijama onih koji sami sebe, bez imalo autoironije, nazivaju probosanskim snagama, sve te političke i medijske erdoganiste i sekulariste u kojima se najednom probudi zajednički duh građanstva. Lijepo je bilo vidjeti kako ljudi naizgled različitih ideoloških profila mogu disati kao jedan. Bio je to instant delirij koji je momentalno politički usuglasio SDA i prograđanske trubadure u Sarajevu, pokazavši i u ovom slučaju da slogan U jedinstvu je snaga nije tek puka frazeološka doskočica. Uostalom, to jedinstvo je i sankcionirano koalicijom SDA-DF.

Ove dvije unitarističke struje – probosanske, da se ne zaboravi! – nerijetko su politički i medijski međusobno sukobljene, više doduše medijski nego politički, no ipak se susreću i razdragano grle na unitarističkoj platformi koja ima svoje kodno ime – građanska BiH. Drugim riječima, kivni su i narogušeni jedni na druge sve dok im namrgođena lica ne ozari svijetla luč građanstva. Mali je problem što se pojam građanskog u ovom slučaju reducira i stilizira prema nacionalističkim i dnevno-političkim potrebama. Mali je problem što se takav sentiment dominantno poklapa s kolektivnim čežnjama samo jedne etničke grupe, one bošnjačke. Doduše, tu su uvijek u pričuvi Slavo Kukić ili Ivo Komšić da svakoj nacionalističkoj etnobudalaštini umotanoj u građanski celofan daju privid multi-kulti širine, dok se Dževad Galijašević i Mato Đaković šeretski smješkaju negdje iz prikrajka.

Ali i to je tradicija i specijalitet nacionaliz(a)ma na Balkanu – da ima svoje političke, intelektualne i medijske galijaševićekomšićebulatovićebajramoviće… Da ima svoju varijantu hrvatskog cvijeća. Sarajevo je zadnjih godina posebno produktivno u proizvodnji takvih palanačkih profila.To dosta govori o dominantnoj političkoj krvnoj slici Glavnog grada. To govori koliko su opisani zagovornici građanske BiH upregnuti u etnopolitičke kočije. To u konačnici govori koliko je današnji probosanski nacionalizam tipološki gotovo identičan miloševićevskoj većinskoj aroganciji s kraja ’80-ih. Treba li razumom obdarene ljude podsjećati šta ta vrsta pameti radi složenim društvima? Ne treba, razumni razumiju. Ali one kojima je nacional-patriotska emocija poremetila umnu ravnotežu – treba itekako!

Nedorasle javnosti

I tako… S jedne strane Foreign Affairs i Kissinger na braniku Herceg-Bosne i nezavisne Srpske, s druge Angela i Recep kao korifeji probosanskog tipa građanstva. Povijest političkog i medijskog prepucavanja u BiH uvijek ima i svoju komičnu dimenziju. Kada se razgrne dimna zavjesa koju verbalnom političkom paljbom i histeričnom medijskom halabukom proizvode politički prvoborci i dežurna etno-žurnalistička sitnež, dobiješ jasnu, neiskrivljenu sliku tinejdžerskog prepucavanja nedoraslih javnosti koje karakterizira trajna devalvacija pameti i društvene odgovornosti. Kad jednom razbistriš vizuru i stvar ogoliš do kraja, vidiš tri konfrontirane javnosti koje manirom najjeftinijeg seoskog podmetanja jedni drugima međusobno pakuju, javnosti kojima je boljitak onog drugog nešto poput elementarne nepogode.

Svima sa zrncem racia i moralne odgovornosti jasno je da čisti građanski model (jedan čovjek, jedan glas) ili konsocijacijski aranžman u svojoj narigidnijoj izvedbi (mehaničko etnoteritorijalno odvajanje bh. zajednica) nisu mogući u BiH. Barem ne bez ozbiljnih posljedica. Mada, ruku na srce, lijepo bi bilo pojednostaviti stvar. Recimo, ukinuti konstitutivne narode i napraviti od Bosne i Hercegovine normalnu građansku državu. Ili, opet recimo, podijeliti je na tri normalne građanske državice. I konačno prekinuti postdaytonsku političku i društvenu agoniju.

Doduše, ima i treća opcija, neki će reći utopijska: raditi na pomirenju tri konfrontirana bh. društva i, u nekoj za sada nesagledivoj budućnosti, od tri nesretna etno univerzuma napraviti funkcionalnu političku zajednicu. Pitanje je samo: ko je danas u BiH zainteresiran za to?

Autor: Neven Šimić, Prometej.ba
Izvor fotografije: Prometej.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close