logo
bios

U BiH godišnje se ubije 500 osoba

Objavljeno prije 4 mjeseca . u sri, jun 26th, 2019

Samoubistva se događaju i u zemljama sa visokom standardom, riječ je o globalnom fenomenu i jednim od prioriteta javnog zdravlja.

BiH se „drži“ brojke od oko 450-500 samoubistava godišnje i taj trend sa manjim oscilacijama nepromjenjiv je skoro dva desetljeća. Tako je u 2017. godini evidentirano 426 samoubistava od čega 219 u FBiH, a 207 u RS-u. Poređenja radi, 2012.godine u većem bh entitetu zabilježeno je 360 samoubica, a u RS-u 227 . Sudeći po statistici nema značajnijih odstupanja u brojkama , ali i ovakve cifre izazivaju jezu na pomisao kako čovjek svoj život umjesto da čuva po svaku cijenu, u jednom trenutku „zamijeni“ za volterovsko dobrovoljno samouništenje. Ili malo literarnije i filozofskije ali dovoljno makabrično, po Modlyu, kao pljuska nepodnošljivom životu, nijemi krik poziva u pomoć ili tek pokušaj da se konačno zagospodari svojom sudbinom.

Samoubistvo je, reći će stručnjaci, sociolozi, psiholozi, psihijatri, terapeuti, etičari, filozofi multidimenzionalni fenomen iza koga se kriju tragični trenuci životnih kriza. Ono ima dugotrajne posljedice na porodicu, zajednicu i čitave zemlje. Zanimljivo je da se samoubistva događaju i u zemljama sa visokim dohotkom, pa je nesumnjivo riječ o globalnom fenomenu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznaje samoubistvo kao prioritet javnog zdravlja i ono je jedan od prioriteta u WHO-ovom Akcijskom programu mentalnog zdravlja pokrenutom 2008.godine.

Prema procjenama WHO-a, u svijetu godišnje samoubistvo izvrši oko milion ljudi, a oko 30 miliona to pokuša. U Evropi godišnje oko 43.000 ljudi izvrši samoubistvo, a više od 700.000 to pokuša. Svakih 40 sekundi, navodi ova međunarodna organizacija, u svijetu se ubije jedno lice, a 20 ih pokuša. U općoj populaciji odraslih osoba samoubistvo je osmi po redu uzrok smrtnosti ali je u nekim zemljama čak treći po redu (nakon saobraćajnih nezgoda i ubistava) u populaciji mlađoj od 24. godine. U BiH godišnje na 100.000 stanovnika 6 izvrši samoubistvo što je znatno manje u odnosu na okruženje. Tako u Sloveniji godišnje na 100.000 stanovnika 21, 4 osoba digne ruku na sebe, u Hrvatskoj 23, a u Srbiji 17 lica. Ipak, onespokojava statistika da se svaki treći dan neko u BiH ubije.

Ranjive grupe

Psihijatar dr. Tomislav Elenkov ističe kako je socijalna briga za ljude u BiH u poslijeratno tranzicijsko vrijeme nemjerljivo manja u odnosu na nekadašnju „Titovu državu“ koja je pokazivala snažnu volju za rješavanje problema samoubistava i za mentalno zdravlje socijalističkog čovjeka, pa njene socijalne potencijale poredi sa današnjom Švedskom.

“Prije 10 godina sam bio na studijskom putovanju u Švedskoj i kod njih sam prepoznao okvir socijalnog sistema nekadašnje Jugoslavije. Švedska prednjači ne samo u Evropi po brizi za mentalno zdravlje svojih stanovnika. Pogledajte kako tamo danas žive naši ljudi. Kod nas je sve naopako, političari i direktori čak kažnjavaju centre za socijalni rad , a takav slučaj imate u Banjoj Luci”, kaže Elenkov. Ugledni stručnjak navodi kako postoji bliska veza između samoubistava i mentalnih bolesti a takvih slučajeva bilo je i biće i dešavaju se u tzv. psihotičnim epozodama. Takođe naglašava kako je država nesavršena pogotovo u sferi zakonodavstva.

“Ta lica imaju halucinatorna doživljavanja, dobijaju komande i slijede naredbe van realnosti i slijede ih. Oni čuju glasove koji im govore „nisi sposoban da živiš“, „ne treba da živiš“ i tako učine onaj posljednji korak. Oni su zbog te bolesti i pobjegli iz ovog stvarnog teškog života u neki svoj bajkoviti imaginarni svijet. Imate, međutim, i one sasvim razumne i trezvene, pametne ljude koje je život zgazio, npr. ovi nesretnici sa švicarskim kreditima. Njihove frustracije su ogromne, gube kuće imanja, porodice, nesigurnost je izrazita, posebno kod onih koji kao žiranti plaćaju tuđe kredite. Oni često vide izlaz u samoubistvu”, navodi Elenkov i konstatira kako se radi o teškim depresijama koje ova lica definitivno onemogućavaju da se integriraju u socijalnu zajednicu, a depresije su najčešće bliski drugovi sa samoubistvom.

Osim ove populacije vrlo ranjive suicidalne grupe su mladi koji konzumiraju narkotike i alkohol, izbjegla i raseljena lica, stari ljudi čija su djeca u inostranstvu, demobilizirani borci koji boluju od PTSP-a. Prema posljednjim zvaničnim podacima, u BiH više od 450.000 građana boluje od posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP), a do sada ih je 1.400 izvršilo samoubistvo. Za sada se službeno zna i to da su od 1.400 samoubistava čak više od 800, odnosno 60 posto, počinili bivši veterani Bosne i Hercegovine. Dr. Elenkov navodi primjer pacijenta bivšeg ratnika iz srednje Bosne sa PTSP-om i suicidalnim motivima.

“Prije dvije godine došao je kod mene u ordinaciju sa suprugom, imaju četvero djece, epileptičara. Prethodno se tri puta tukao sa policijom, razbio im auto, hoće da se rastane sa ženom. Prilazim mu i on mi kaže „ne prilazite mi, moje su ruke krvave do lakata, ja sam učesnik rata, ne prilazite mi ni slučajno“. Sjedio je pored žene; ja mu priđem, uhvatim ga, zagrlim, a on se stresao tog trenutka kao da ga je struja pogodila, kao da bježi iz nekog svog pakla i zlobe; odjednom je od lava koji je rikao i bio opasan, postao nedozrelo dijete od dvije godine koje je palo na koljena i počelo da rida, uhvatio se za moje noge i tražio moje ruke da ih poljubi. Pogledajte koliko je tanka linija između lava i djeteta, između aždahe koja vam prijeti da će vas ubiti i odjednom u vama vidi spasioca…koliko je takvih ljudi bilo kojima niko nije prišao u odsudnim trenucima i oni su otišli u smrt. Taj čovjek je živ i živi sa porodicom. Rat je mnogima upropastio živote“, zaključuje dr. Tomislav Elenkov.

On smatra da se prevencija suicida u društvu treba usmjeriti na osvješćivanje javnosti, edukaciju zdravstvenih i socijalnih radnika svih struktura te poboljšanje funkcija zdravstvenih i socijalnih ustanova, s tim se ne zanemari nikako rad sa osobama i grupama koje imaju visoko rizično ponašanje, jer suicid osim na porodice samoubice ostavlja duboke brazgotine na organizmu cijelog društva. U današnjem kapitalističkom društvu prisutan je veliki pad moralnih vrijednosti, jer je mjera svega postao novac. Borba za novcem i opstankom frustrira ljude do te mjere da ulaze u neuspjehe i poslovne i životne rizike a poraze često rješavaju „konopcem ili metkom“.

“Ljudi vam nikada neće zaboraviti pomoć u nevolji, a ako spasite nekome život učinili ste herojsko djelo”, kaže na kraju dr. Elenkov.

Suicid otvara nove probleme

U BiH je 2017.godine evidentirano 426 slučajeva samoubistava, od čega 219 u Federaciji BiH, a 207 u Republici Srpskoj. Na području FBiH u periodu januar – decembar 2017. godine zabilježeno je povećanje broja samoubistava za 27 (ili 14,6 posto) u odnosu na uporedni period 2016. godine. Posmatrano po spolnoj strukturi samoubistvo je izvršilo 165 muškaraca i 54 žene, podaci su Federalne uprave policije. Prema podacima entitetskog MUP-a, u toku 2017. godine na području Republike Srpske evidentirano je 207 samoubistava, od kojih je 155 počinilo lice muškog pola, a 52 lica ženskog. Najčešći načini izvršenja samoubistava u BiH bili su vješanjem (234) i upotrebom vatrenog oružja (89).

Psihologinja Đana Lončarica, mišljenja je da je broj samoubistava u BiH zabrinjavajući s obzirom na broj stanovnika. podaci su zabrinjavajući Ona veću brojku samoubica muškaraca objašnjava na slijedeći način:

“Muškarci se mnogo manje obraćaju za stručnu pomoć i dosta su zatvoreniji u svojoj komunikaciji. Žene su otvorenije i karakteristično za žene je da imaju više bliskih kontakata sa prijateljima s kojima razmjenjuju svoje stanje, ali nekako i lakše pristupaju stručnoj pomoći, što je vrlo važno”, objašnjava Lončarica i primjećuje kako je u našoj zemlji i dalje snažna stigmatizacija odnosno odbacivanje ljudi kojima treba stručna pomoć po nepisanom tradicionalnom pravilu kako su muškarci jaki i ne treba im psihološka pomoć.

Društvene mreže su postale posljednjih godina platforme za najave samoubistava. Ostavljaju se oproštajna pisma i opisuje šta će uraditi. Neuropsihijatar Omer Ćemalović smatra da je najava samoubistava preko Facebooka i drugih platformi vapaj za pomoć., a sociolog Srđan Vukadinović navodi razloge za samoubistva –rizično društvo, nezadovoljstvo čovjeka proizišlo iz uslova života, različite tegobe. Zaključuje kako suicid nikada ne rješava problem, već otvara porodici i zajednici još veće probleme.

U FBiH je u 2015. na 100.000 stanovnika zabilježeno 6,6 samoubistava, a ako se gleda period od pet godina ranije, suicid je u blagom porastu jer je 2011. zabilježeno 174,a 2016. godine 183 samoubistva. U ukupnim nasilnim smrtima u FBiH samoubistva zauzimaju drugo mjesto, nakon vodećih nesretnih slučajeva sa 36 posto. Ako se gleda starosna dob u realiziranim suicidima najzastupljenija su lica od 50-54 godine, potom dobna skupina 75-79. Muškarci u FBiH se odlučuju na samoubistva dva i pol puta više nego žene. Najčešći način izvršenja samoubistva u FBiH je vješanje, a slijedi ga vatreno oružje.

U RS prateći statistiku od 2008. godine broj samoubistava značajno opada. Tako je 2008.godine zabilježeno 252 suicida, naredne 258, 2010.godine 230,a 2011. rekordnih 282 samoubistva. Od te godine broj opada pa je 2012.godine zabilježeno 227, 2013.godine 190, 2014.godine 207.,a 2017. 180 suicida. Kao i u FBiH najčešće se samoubice odlučuju za vješanje, a slijede vatreno oružje, davljenje, trovanje… To su uglavnom lica sa traumama, labilne ličnosti, osobe koje nemaju dovoljno samopouzdanja, te nemaju načina da se obrate nekome za pomoć ili nemaju povjerenja u bliske ili stručne osobe. U manjem entitetu ističu kako je problem samoubistava samo jedan segment mentalnog zdravlja te da je reforma samo jedan pozitivan primjer dobre prakse. Prethodila joj je Politika i strategija razvoja zdravstvenog sistema 1996., Politika mentalnog zdravlja 2005. te pomenuta Strategija razvoja mentalnog zdravlja 2009. koja je pokrenula najveće aktivnosti na polju unapređenja mentalnog zdravlja.

“Posljednjih deset godina su razdoblje najvažnijih rezultata u izgradnji savremenog sistema zaštite mentalnog zdravlja. Postignuti su uspjesi u izradi, usvajanju i primjenu savremene legislative u mentalnom zdravlju u skladu sa preporukama i dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, uspostavljena mreža centara po cijeloj RS u kojima rade multidisciplinarni timovi koje čine psihijatri, medicinske sestre, radni terapeuti, logopedi, defektolozi i socijalni radnici”, kažu u Ministarstvu zdravstva RS-a. Osim velikog broja novih psihijatara u centrima mentalnog zdravlja kojih je 27 u ovom entitetu, posebno su educirane medicinske sestre za radne terapije. Uporedo sa ovim aktivnostima prihvaćen je Projekat rekonstrukcije, izgradnje i opremanja četiri psihijatrijske ustanove RS-a Sokocu, Modriči, Višegradu te Banjoj Luci gdje se u sklopu Univerzitetskog kliničkog centra nalazi Klinika za psihijatriju.

zenicablog.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh